Načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovnik Nebojša Pavković iznenadio je sam sebe. U intervjuu dnevnom listu „Nacional“ od 14. marta izjavio je da očekuje da će do kraja mjeseca biti penzioniran. Mart je prošao, prošao je i nastavak sjednice Vrhovnog savjeta odbrane od 1. aprila, a general Pavković i dalje sjedi u svom kabinetu na Banjici, okružen sofisticiranim telekomunikacionim sredstvima, mapama i pukovnicima. Generalima – pretendentima na presto – ne preostaje ništa drugo do da nastave sa ispijanjem kave u okolnim kancelarijama.
Što je bilo na sjednici VSO-a?
Saopćenje je tradicionalno šturo, rutinsko, maglovito i podložno špekulacijama. Dakle: reformiranje svih službi bezbijednosti; aferu Perišić prepustiti pravosudnim organima; upoznavanje s problemima financiranja VJ; razmatranje novog položaja i zadataka Inspektorata odbrane; sagledavanje potreba i mogućnosti za objedinjavanje svih inspekcijskih poslova u sistemu odbrane u projektu njegovog transformiranja; i, na kraju, ali nipošto od najmanjeg značaja – prihvaćen je prijedlog generala Pavkovića o postavljenjima i penzioniranjima nekoliko generala, a „bilo je reči i o daljnjim kadrovskim promenama“. Imena nisu objavljena.
ŽITO I ISPOD ŽITA: Kao i poslije prvog dijela sjednice VSO-a, u javnosti su oprečne informacije o njenom toku. Preme jednima, ništa se burno nije dogodilo 25 marta: smjena generala Pavkovića i rasprava o generalu Aleksandru Tomiću jednostavno nisu nisu dospjeli na dnevni red jer su se prisutni morali razići „shodno ranije utvrđenim obavezama“. Druga škola „dobro obavještenih izvora“ tvrdi da je sjednica prekinuta kada su se predsjednici Srbije i Crne Gore Milan Milutinović i Milo Đukanović usprotivili prijedlogu predsjednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice da se general Pavković smijeni bez rasprave.
Sada se sve ponavlja. Prvi tvrde da je sjednica tekla po „pravilu službe“ i po dnevnom redu bez sukoba i bitnih razilaženja. Kao argument da general Pavković nije bio kamen spoticanja navode da Koštunica ima zakonsko pravo da smijeni načelnika Generalštaba bez sazivanja VSO-a. Drugi pak tvrde da se ponovila situacija identična onoj sa prvog dijela sjednice. Kome vjerovati?
Iako se Koštunica na sjednici VSO-a pojavio „ojačan“ ocjenom kolegija Generalštaba da su Uprava bezbijednosti (u žargonu: KOS) i njen načelnik general Tomić djelovali u aferi Perišić u okviru svojih ovlaštenja, samo saopćenje ukazuje da se debata o vojnim službama bezbijednosti neće moći izbjeći. Predsjednik Vijeća građana u saveznoj skupštini i ujedno predsjedavajući odboru nadležnom za tu problematiku Dragoljub Mićunović već je započeo s radom oko izrade novih zakonskih rješenja. Ne treba, naravno, očekivati smjenu Tomića niti iole temeljitije demontiranje misteriozne vojne službe u skorije vrijeme i u tom kontekstu su srpski premijer Zoran Đinđić i ostali iz DOS-a trenutno tropa. Ipak, sam početak rada na reformiranju KOS-a ukazuje da će se javnost i te kako baviti njenim radom i metodima, te da je malo vjerovatno da će u nekoliko narednih godina sve ostati po starom. Riječ je, uostalom, o kucanju na otvorena vrata: civilna kontrola oružanih snaga jedan je od uvjeta za uključivanje u evropske političke i vojne integracije koje su deklarativni cilj aktualne vlasti.
DRUGOVI, TO BOLI: Slučaj generala Pavkovića kud i kamo je zanimljiviji. Zahtjevi za njegovu smjenu potežu se od Petog oktobra, to hoće DOS, podmladak Građanskog saveza saveznog ministra vanjskih poslova Gorana Svilanovića čak je organizirao javno skupljanje potpisa u tom pravcu, štampa je s vremena na vrijeme puna afera u kojima general Pavković igra jednu od glavnih uloga, a čovjek opstaje na svom položaju, pa opstaje. Dio tumačenja zašto je to tako vidi se iz njegove dobre suradnje s Koštunicom, odnosno iz toga da savezni predsjednik ne bi bio u stanju da nađe novog načelnika Generalštaba koji toliko zavisi od njegove zaštite. Također – dodaju isti – i zbog računanja na onaj dio glasačkog tijela za koji je general Pavković ratni heroj.
Međutim, što sada reći na tvrdnje da Koštunica hoće smjenu načelnika Generalštaba, a Đinđić mu to onemogućava preko Đukanovića i Milutinovića? Zar je moguće da se predsjednik SR Jugoslavije toliko razočarao u generala Pavkovića kada je ovaj rekao da nije znao za praćenje, prisluškivanje i hapšenje generala Perišića? I zar upravo Đinđić i DOS ne bi smjenu na čelu Generalštaba doživjeli kao svoju pobjedu?
SR Jugoslaviji ubrzano ističe rok upotrebe kao i njenim oružanim snagama u postojećem obliku. Nije zato nimalo nevažno tko povlači poteze u toliko dugo najavljivanoj reformi Vojske Jugoslavije, procesu skupom i složenom, a nadasve bolnom. Jer, sem nabavke nove opreme i osuvremenjivanja obuke, na spisku trebovanja su i otpuštanja i penzioniranja i tu je prava moć unutar Vojske. Ako u tom kontekstu ima razmimoilaženja između Koštunice i generala Pavkovića, stvoreni su svi razlozi da Đinđić i ostali iz DOS-a naprasno steknu povjerenje u aktualnog načelnika Generalštaba. I obrnuto – ako postoji najmanji trag sumnje da baš oni žele da smijene Pavkovića, dovoljno je da čelni čovjek VJ ostane na svom položaju. Milutinović i Đukanović tek su nešto više od zainteresiranih promatrača: prvi – jer je općepoznato da su svi njegovi potezi motivirani isključivo sjenkom objekta u Ševeningenu; drugi – zato što isključivo brine za svoju vlast u Crnoj Gori i ravna se prema tome koliko što ojačava ili slabi njegovu poziciju.
Sam general Pavković pak posljednjih je godina u više navrata i više nego uspješno dokazao da maestralno manevrira u političkim gužvama. Primjera radi, poslije Petog oktobra, kada mu rejting nije bio osobito visok, našao je način da se izmiri s valjevskim političkim hajdukom Bogoljubom Arsenijevićem Makijem i krene u trku za sticanje javnih simpatija. O stvarima krupnijim i da se ne govori.
Valja zato vjerovati da general Pavković i sada dobro zna što radi. Na jednoj strani neophodan zbog posla koji je započeo i kontinuiteta, prema drugoj pun razumijevanja, lako bi mogao ispasti čovjek za sva vremena.
