
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Komesar za izbeglice

Naslednik: Od prošle nedelje na mestu komesara za izbeglice, na kome su se pre njega nalazili Brana Crnčević, Buba Morina i Sandra Rašković-Ivić. Postavila ga je Vlada Srbije.
Stanje: Rođen 24. avgusta 1960. u Splitu (česta slučajnost karakteristična za decu „vojnih lica“ pokojne SFRJ). Ime je dobio po planini (sada u BiH). Oženjen Irkinjom iz Belfasta koju je upoznao u Sri Lanki; kćer Tara (8) i sin Luka (6). Državljanin Australije, Irske, nekoliko Jugoslavija, državne zajednice… Duhovno: brđanin (sa Banovog brda).
Specijalizacije: Ekonomija zdravstva, menadžment zdravstva, javno zdravlje, primarna zdravstvena zaštita, medicina.
Interesovanja i iskustvo: Projektovanje, izrada, razvoj, upravljanje i obezbeđenje zdravstvenih usluga, nadzor i realizacija programa, obuka ljudstva u pomenutim oblastima, pregovaranje u ostvarivanju složenih projekata, analiza i vrednovanje. U proteklim godinama iskustvo je sticao radeći u Australiji, BiH, SR Jugoslaviji, Makedoniji, Narodnoj Republici Kini, Sri Lanki, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD.
Zvanja i poslovi: Diploma iz ekonomije zdravstva (Melburn, 1999), magistar javnog zdravstva (Harvard, Boston 1996), diploma stručnjaka za akupunkturu (Peking, 1987), lekar (Beograd, 1985), klinički lekar (Kolombo, 1986–87), urgentna medicina i endokrinologija (Džersi, 1988; London, 1988–89), Neurološka klinika (Beograd, 1990–94), osnivač agencije „2PRO4“ za stručnu pomoć stranim delegacijama u SRJ (Beograd, 1992–95), direktor zdravstvenog centra, planer programa javnog zdravstva za Aboridžine (Kerns, 1996–99), konsultant Svetske banke za finansiranje zdravstva (Sarajevo, 1998), konsultant Svetske banke za primarnu zdravstvenu zaštitu i javno zdravstvo (Makedonija, 1999-2000), konsultant za projekat osnovne zdravstvene zaštite Svetske banke u Republici Srpskoj (1999–2000), specijalni savetnik ministra zdravlja (Beograd, 2001–02), konsultant za analizu zdravstvene politike za Svetsku banku (BiH, 2000)…
Dobitnik: Nagrada „Albert Švajcer“ Harvardske škole javnog zdravstva (1996).
Nije rekao ništa: O dvogodišnjem iskustvu savetnika srpskih ministara zdravlja, da li je, kako i zbog čeka „upadao“ i „ispadao“ iz tekućih ovdašnjih zdravstveno-političkih kombinacija.
Izbeglice: „Jedan od najtežih problema izbeglica je siromaštvo koje teže pogađa nego lokalno stanovništvo. Svet je sklon da ceo kompleks izbegličkih problema svrsta u kategoriju posttraumatskog sindroma, a taj pristup – recimo, uslovno, kulturološkog obrasca zapadne civilizacije – sudara se ponekad sa lokalnim obrascima ponašanja.“
Šta treba, na primer: „Lokalne vlasti moraju se naučiti na transparentnije ponašanje i obogaćivanje načina pristupa izbeglicama. S druge strane, očekujem da će u saradnji sa Visokim komesarijatom UN-a za izbeglice biti uspostavljen jedinstven informacioni sistem za ceo region.“
O prvim primedbama: „Menadžerstvo ovde iz nekog razloga ima negativnu konotaciju a, u stvari, znači isto što i lošim značenjem neopterećeno ‘domaćinsko ponašanje’, tj. iskorišćavanje raspoloživih sredstava na najbolji moguć način. Da li je to nešto rđavo, kako god ga zvali?“
Sportski tip: Na svetskim prvenstvima u veslanju osvojio je četvrto (1978), peto (1977) i dvanaesto mesto (1976). U različitim veslačkim kategorijama osvajao je titulu prvaka Jugoslavije (1976–79). Bio je četvrti na Prvenstvu Jugoslavije u gađanju iz pištolja (1980). Iskusan je jedriličar, uključujući i okeanske rute.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve