

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Da li je počeo finalni obračun u sporu između Aleksandra Tijanića i Gordane Suše


Napad na Gordanu Đinđić-Filipović prouzrokovao je, 52 dana kasnije, još jednu buru u javnosti. Optužen da je grubo falsifikovao činjenice u vezi sa tim događajem, zamenik glavnog i odgovornog urednika informativnog programa RTS-a Goran Gmitrić suspendovan je sa svog radnog mesta, a zbog mogućnosti „ugrožavanja svakodnevnog radnog procesa“ privremeno mu je zabranjen i ulaz u RTS.
Pre nekoliko dana taj je slučaj postao konačan – Gmitrić je zbog „povreda radnih obaveza“ dobio rešenje o otkazu.
„U pitanju je obračun Aleksandra Tijanića i Gordane Suše, moj slučaj je samo kolateralna šteta tog sukoba“, kaže Goran Gmitrić za „Vreme“.
Gmitrić kaže da je bilo više potvrda te njegove teze. Konačno, on odbija da prihvati odgovornost za ono za šta ga tereti Tijanić.
„Ne osećam se odgovornim, jer po zakonu fizike ne mogu da budem na dva mesta istovremeno. U trenucima kada je pripreman taj sporni Dnevnik, bio sam u montaži radeći na sasvim drugom prilogu, a pri tom, urednicima Dnevnika ostavio sam jasne instrukcije kako da se pripremi prilog o slučaju Gordane Đinđić-Filipović. Ne postoji način da kontrolišem urednike pet minuta pre početka Dnevnika sve i da to želim“, kaže Gmitrić.
U rešenju otkaza navodi se da je Gmitrić „odgovoran za tri falsifikata koja su se tog dana u obliku najave, vesti i priloga pojavila u Dnevniku“.


Evo sleda događaja tog dana: načelnik VMA Zoran Stanković održao je 16. maja pre podne konferenciju za novinare na kojoj je govorio o povredama Gordane Đinđić-Filipović, napominjući da ona na levoj ruci ima trag uboda, ali da još uvek nije poznato da li su joj, i koje materije ubrizgane tom prilikom, budući da analize krvi i urina do tog trenutka još nisu bile završene.
Istog dana u 18 časova načelnik je dao još jednu, ovog puta ekskluzivnu izjavu za Drugi dnevnik RTS-a, da je „u krvi i urinu Gordane Đinđić-Filipović nađena manja količina sedativa i nešto veća količina kofeina“.
Ono što se stavlja Gmitriću na dušu kao „falsifikat broj jedan“ jeste najava za sporni prilog iste večeri: „Napadač ubrizgao sedativ sestri ubijenog premijera Gordani Đinđić-Filipović.“
Zatim, „falsifikat broj dva“ napravljen je u samoj vesti: „Analizom je utvrđeno da je tokom napada ubrizgan sedativ.“
Na kraju, kao „falsifikat broj tri“ navodi se emitovanje priloga koji predstavlja kombinovanje načelnikove izjave sa konferencije za novinare i one date specijalno za RTS kasnije istog dana. Na prepodnevnu rečenicu da „na levoj nadlaktici Gordane nešto što liči na ubod“ nalepljena je generalova poslepodnevna izjava o rezultatima analiza krvi i mokraće, tako da ostavlja utisak da se radi o generalovoj integralnoj izjavi.
U rešenju o otkazu se povodom novinarske insinuacije iz najave priloga napominje da se „u izjavi načelnika VMA nigde ne pominju reči napadač i ubrizgati„, te da se „ne može govoriti o propustu ili nehotičnoj grešci, već o nečijoj nameri da falsifikuje izjavu generala od samo dve rečenice“.
Kako se podvlači više puta u rešenju o otkazu, propust je načinjen za vreme dežurstva Gorana Gmitrića te se on stoga i smatra odgovornim za počinjeno delo.
Emitovan prilog, a potom i protest i demant generala Stankovića, kao i „svetski publicitet falsifikata“ doveli su do toga da je „ugledu RTS-a načinjena znatna šteta i uzdrmano poverenje gledalaca u ekipu koja nije u stanju da verno prenese dve rečenice“.
Goran Gmitrić najpre demantuje da je bio tog dana na dežurstvu, već kaže da je kao i obično ostao duže na poslu, mada je mogao da ode u 18 časova, kada mu se po ugovoru o radu završava radno vreme. Ali, osim toga, ako se već radi o krivici po „komandnoj odgovornosti“, budući da Gmitrić nije lično radio na spornom prilogu, onda je vrlo bitna činjenica da su sve najave za sporni Dnevnik, pa tako i onu najsporniju, videli i odobrili i Gordana Suša i Aleksandar Tijanić.


Sudeći po rešenju, još su dva događaja zabiberila čorbu, pa se generalni direktor odlučio definitivno za raskidanje radnog ugovora sa Goranom Gmitrićem.
Prvi je optužba da je Goran Gmitrić „pravio liste novinara koji su išli na razgovore kod direktora“, o čemu je svedočio novinar informativne redakcije RTS-a Igor Šanjević.
„Najava da postoje spiskovi posetilaca kabineta potpuno je poremetila odnose u Informativnoj rubrici i umnogome ugrozila redovan rad“, kaže se u rešenju.
I konačno, ono čime je Goran Gmitrić stavio tačku na svoj slučaj jeste konferencija za novinare koju je održao nakon suspenzije na kojoj je „falsifikovao razloge zbog kojih je suspendovan“.
„Sukob između Tijanića i Suše rasplamsao se do te mere da se čekao samo mali povod za napad. Tijanić želi da uređuje informativni program i želi da na sva ključna mesta postavi svoje ljude“, kaže Gmitrić. Dodaje još i da je bilo mnogo „falsifikata“ emitovanih u Drugom dnevniku RTS-a koje je između ostalih počinio i sam direktor, a koji su imali znatno veću specifičnu težinu. „Ministar spoljnih poslova Vuk Drašković izjavio je da je vlast kriva za smrt Ćuruvije, Pantića i Stambolića. Tijanić je za Treći dnevnik tražio da se u vest doda – bivša vlast, iako Drašković to nije rekao. Toliko o falsifikovanju po potrebi“, kaže Gmitrić.
Kako saznaje „Vreme“, premijer Srbije Vojislav Koštunica održao je nedavno sastanak sa direktorom i glavnim i odgovornim urednikom RTS-a, s namerom da ih izmiri. Sastanak nije uspeo.
Ni Aleksandar Tijanić ni Gordana Suša nisu se u utorak, kada je pisan ovaj tekst, javljali na svoje telefone.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve