

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


“Jel’ vi mislite da bih ja poslao policiju na moje dvoje dece, studenata?”, kaže za “Vreme” pukovnik na istaknutom mestu u MUP-a. “Oni su na svim protestima – od Beograda, Novog Sada, Kragujevca, Niša, pa sad opet Beograda”
Plašenje upotrebom policije, kojom predsednik Srbije Aleksandar Vučić danima preko medija i u celodnevnim nastupima preti građanima koji se “drznu” da dođu na građanski protest 15. februara, stiglo je do kulminacije u noći 10/11. marta kada je obišao žandarma koga je, kako je “stručno” objasnio, “bokserom” udario neko od učesnika studentskog protesta.
Vučić, kao ni njegovi savetnici, ne zna da su “bokseri” sredstvo koje je odavno nestalo sa beogradskih ulica. Uglavnom, on je posle monologa pokazao i prezir prema koalicionom partneru, predsedniku Socijalističke partije Srbije Ivici Dačiću. Naime, iako mu Vučić ni po kojem osnovu nije nadređen, Dačić je u jedan sat ujutro snishodljivim tonom rekao pred kamerama televizija Pink i Informer: “Predsedniče, ako mogu samo da dodam… Moram da kažem da nikakve intervencije policije nije bilo. Pošto su neki mediji odmah krenuli u laži. Kao i uvek do sada…”
Tu ga je Vučić prekinuo rečima: “Izvini, ja ne mogu više da slušam ovo pravdanje” i potom, vidno ljut, otišao. Naravno, već tada se znalo da je žandarma udario, najverovatnije nehotice, njegov kolega.
SEGA–MEGA POLICAJCI
Zašto je Vučić ljut i ogorčen na policiju, nije teško pretpostaviti – njegove službe koje kontrolišu i partijski “žbiri” mu javljaju kakvo je stanje u MUP-u među običnim policajcima, pa čak i onim sa višim činovima. Između ostalog, ti ljudi gledaju kako neki sa “sega-mega” fakultetima napreduju brže od njih samo zato što ih je stranka zaposlila u MUP-u i dala im funkcije.
Posle dolaska na vlast SNS, jedan od takvih profesionalaca, koji je završio srednju školu unutrašnjih poslova u Sremskoj Kamenici, a potom i Policijsku akademiju, rekao je autoru ovog teksta: “Mi smo, druže, pogrešno školovani” i nabrojao sva “sega-mega” kadrovska rešenja u MUP-u. Kada se ta krilatica “pogrešno školovani” proširila po MUP-u, javilo se mnogo njih da podrže tu formulaciju. I svi danas tavore u činovima majora i potpukovnika, a neki su uspeli da dođu i do pukovnika.
Šta će policija da uradi 15. marta – to ni oni sami ne znaju. Kako tvrde oni koji su profesionalci i ne podnose partijsko kadrovanje, najbolje bi bilo da se u svim gradovima istovremeno održavaju mali protesti, onda bi blokirali lokalnu policiju i vrh MUP-a ne bi smeo da ih šalje za Beograd. A u manjim mestima, priča je za sebe – ko sme da silom udari na svog rođaka, komšiju, decu, svi se znaju.
SRAMOTA OD KOLEGA
Pukovnik policije, na istaknutom mestu u MUP-u, kaže za “Vreme”: “Jel’ vi mislite da bih ja poslao policiju na moje dvoje dece, studenata? Oni su na svim protestima – od Beograda, Novog Sada, Kragujevca, Niša, pa sad opet Beograda”.
Major policije, iskusni operativac, ne želeći da sebe odbrani od nekih postupaka pripadnika svoje jedinice koji nisu na čast, ukazuje da takvo naređenje nikad nije izdao, niti će izdati.
“Kad je 2009. na čelo tadašnje Uprave za obezbeđenje postavljen Dačićev šef obezbeđenja Zoran Tomašević (kasnije postao i general), niko nije sumnjao da će unaprediti naš rad, jer je ponikao iz naše službe, a došao je iz SAJ”, kaže za “Vreme” jedan od veterana te jedinice koji čeka penziju. “To se i desilo zahvaljujući tome što je bio Dačićev pratilac, obezbedio nam je odlične uslove za rad, i tehničke i sve druge. I njegov naslednik Glišović, takođe ‘sajevac’… A onda su došli ovi drugi i doveli svoje ljude po SNS podobnosti. Nekad nas je sramota da ih nazovemo ‘kolega’.”
Ovaj sagovornik dodaje i da se ljudi iz službe šalju kao podrška “batinašima” SNS-a na raznim opozicionim skupovima.
ŽIVIMO SA OVIM LJUDIMA
Kakvo je raspoloženje u policiji, vidi se po protestima opozicije u protekla četiri meseca – oni nevoljno “odguravaju” učesnike, u stilu “hajde, odmaknite se, mi moramo ovo da čuvamo, nemojte da nas dovodite u nezgodnu situaciju”. Od prvih protesta u Novom Sadu do ovih poslednjih u Beogradu, preko Kragujevca i Niša, oni koji se razumeju u te stvari mogli su da vide da se policija ponašala “prijateljski” prema učesnicima, nimalo nasilnički. Ni nalik onom iz devedesetih godina kada su demonstrante smatrali za neprijatelje.
Na protestu u Kragujevcu, jedan od policijskih oficira je davao sve od sebe da se predviđeni plan odvija u redu. I preko “motorole” je stalno ponavljao: “Nemoj ko da je dirao ove koji dolaze”.
Objašnjenje je prosto: “Ja i moja deca ćemo ostati da živimo u ovom gradu i neću sutra neko da ih ‘pljuje’ zbog oca”. Skup u Kragujevcu – bez ijednog incidenta, jer je policija radila svoj posao.
OPŠTA BEŽANIJA
O policijskom organizovanju pratnje studenata do mesta protesta neko bi na Kriminalističko policijskoj akademiji mogao magistarski ili doktorski rad da napiše. To je još jedan dokaz da su policajci ljudi koji razumeju situaciju i da neće, kao u doba devedesetih, da po naređenju, nasumce biju demonstrante.
“Moje generacije su, kad sam počinjao osamdesetih, naučene da se na proteste i demonstracije ide silom”, kaže za “Vreme” sagovornik iz MUP-a. “Posle 9. marta 1991. godine shvatili smo da drugi resor – onaj Državne bezbednosti, upravlja time. I polako smo se ‘dozivali pameti’. Setite se protesta 1996/1997. Policija je bila u kooperativnim odnosima sa studentima osim u slučajevima kad je Državna bezbednost naredila. Učesnicima sadašnjih protesta po Srbiji poručujem da se ponašaju kao demonstranti u Kraljevu, a ne u Novom Sadu: bacajte jaja na zgrade opštine, prebacujte policajce, nemojte da im isflekate i usmrdite uniformu, neko to mora da pere, a oni su tu da rade svoj posao i nikog nisu napali. Vremena su se promenila, ti policajci nisu za ovu hohštaplersku vlast, znaju i oni ko je ko, ali moraju da rade svoj posao.”
Kada je reč o protestu studenata u Nišu, izvor “Vremena” iz Bezbednosno informativne agencije je ukazao da je govornica na skupu 1. marta bila studentkinja Natalija Dimitrijević, ćerka nekadašnjeg načelnika BIA u tom gradu Gorana Dimitrijevića, te da je i to dokaz kako se i oni protive ovoj vlasti.
“Zapitaj se zašto svi časni ljudi iz BIA i godinu pre nego što napune 53, podnose zahtev za penziju i vraćaju službene rokovnike i dokumente. Dosta im je svega, dolaze novi SNS kadrovi”, kaže bivši bezbednjak.
Slična stvar je i u policiji – svi vrhunski profesionalci odlaze sa 55 godina života jer ne podnose da im šefovi budu “kadrovi” iz SNS-a primljeni u vreme Nebojše Stefanovića ili Aleksandra Vulina. A primani su svakakvi, koji su kasnije gonjeni u sudskim postupcima.
NE ČUJEM DOBRO
Kako će se ponašati policija 15. marta?
“Oni koji su primljeni po partijskim vezama, radiće kako im se naredi, a profesionalci neće čuti svaki nalog, pa ni ‘Strelu 100’ (centralna komanda policijskog štaba),” objašnjava jedan oficir policije koji je već dobio orijentacioni plan angažovanja. “Isprazniće im se radio-stanica’.”
Nezahvalno je, zbog mogućih posledica, pominjati imena jedinica, ali se, po onom što su od Nove godine objavljivali tabloidi, a to potvrđivao i lično Vučić, SAJ pominje kao jedan od uzroka neposlušnosti jer njihova komanda nije želela da se uključi u neke protivzakonite aktivnosti oko protesta. Komandant SAJ Spasoje Vulević je zbog toga u tabloidima stavljan na “stub srama”, indirektno ga je prozivao i sam Vučić, ali jedinica, koja postoji od 1978. Godine, opstala je i opstaje. Inače, Vulević je na njenom čelu 20 godina.
Batinaška propaganda SNS traži među policijom ljude koji će da im se pridruže, ali takvih je sve manje. Za “udarnu pesnicu” u Beogradu smatraju policijsku brigadu sa Banova brda, ali i tamo ljudi suptilno otkazuju poslušnost za subotu, pozivaju se na slobodne dane. U toj jedinici postoje i ljudi koji putuju iz unutrašnjosti Srbije, poput Pirota ili Lebana, a oni unapred kažu da u subotu neće raditi prevoz do Beograda.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve