Decenijama je Beogradski sajam predstavljao ponos grada kome su se divile vodeće arhitekte Evrope. Nove najave da će i on morati da se uklanja zbog širenja Beograda na vodi ne ostavlja nikog ravnodušnim. Da li je ideja o premeštanju u Surčin kraj Nacionalnog stadiona dobro rešenje ili ne?
Najava da će kompleks Beogradskog sajma, jednog od simbola srpske prestonice u narednom periodu biti srušen zarad širenja Beograda na vodi, te da će novi Sajam nići u Surčinu kraj budućeg nacionalnog stadiona, nikog nije ostavila ravnodušnim.
U središtu najava o rušenju i premeštanju Sajma nalazi se projekat „EXPO 2027“. U kompleksu Nacionalnog stadiona u Surčinu u planu je izgradnja čitavog niza sajamskih hala, paviljona, smeštajnih i komercijalnih objekata. Površina plana obuhvata 167 hektara, od čega je sajmu namenjeno 113 hektara zemljišta.
Stariji Beograđani decenijama su mogli da uživaju u činjenici da je Sajam u svoje vreme bio jedan od najurbanijih i najlepših realizovanih projekata u čitavoj Istočnoj Evropi. Vodeći stručnjaci sa Starog kontinenta utrkivali su se u drugoj polovini 20. veka ko će da srpskim arhitektama i tvorcima Sajma udeli što više komplimenata. Deca su rasla posećujući raznorazne manifestacije na Sajmu, dok su odrasli tamo kupovali knjige, gledali automobile, turističke ponude i koncerte i provodili se pred novogodišnje i božićne praznike.
Sve to uskoro bi moglo da postane deo prošlosti i lepog sećanja Beograđana. Ideja aktuelne vlasti je da Sajam na Surčinu nikne kraj nacionalnog stadiona jer bi tamo trebalo da se gradi multifunkcionalni kompleks „EXPO 2027“. Da li je rušenje Sajma dobra ideja ili ne?
Foto: FoNet
Miketić: Savamalu si srušio, ali Beogradski sajam nećeš!
Poslanik poslaničke grupe Moramo – Zajedno Đorđe Miketić izjavio je danas da Beograđani neće dozvoliti rušenje Sajma.
„Beograđani neće dozvoliti rušenje njihovog lepog i uglednog Sajma i jasno ćemo ovaj put stati pred bagere i reći, Savamalu si srušio, ali Beogradski sajam nećeš!“, rekao je Miketić, navodi se u pisanoj izjavi dostavljenoj medijima.
On je rekao da građevinska mafija planira rušenje Beogradskog sajma i da se na „tom zemljištu podigne brdo načičkanih solitera zarad novih nekoliko milijardi profita koji će otići njima u džepove“.
„Beogradskom Sajmu je već otet deo parkinga i predat Beogradu na vodi. Sve se to radi pod plaštom nekakvog novog EXPO centra i nacionalnog stadiona koji hoće da zidaju na sred surčinske livade. Beograd ima divan sajam i čak dva reprezentativna stadiona. Sve drugo je čista pljačka“, istakao je Miketić.
Evropa pamti debakle sa premeštanjem sajmova
Iako je tokom uvida u Prostorni plan za nacionalni fudbalski stadion navedeno da je na uvidu i studija opravdanosti izvođenja EXPO-a na toj lokaciji, ona nije bila uvrštena ni u materijal na sajtu Ministarstva građevine, niti u štampanom izdanju.
„Prostor u Surčinu je četiri do pet puta veći od postojećeg sajma koji treba održavati i činiti konstantno atraktivnim. Sajmovi koje mi poznajemo kao što su sajam nameštaja ili knjiga, ne privlače baš mase ljudi iz inostranstva, a postojeći prostorni kapaciteti sasvim odgovaraju. U Milanu je takođe urađena prenamena poljoprivrednog zemljišta na periferiji grada i investirane su ogromne pare iz gradskog i republičkog budžeta, da bi to odmah sledeće godine propalo. Zato je Studija opravdanosti koja je morala da bude deo izloženog plana bila neophodna da bi javnost razumela o čemu mi razgovaramo. Da li je neko napravio računicu kako će to biti isplativo? Nama je jedna od primedbi bila da je grad Milano na kraju morao da izdvoji oko milijardu i po evra kako bi se taj kompleks prenamenio pre nekoliko godina, jer kao EXPO nije mogao da opstane i nije imao odgovarajućeg investitora za kupovinu“, kaže Iva Čukić.
„Postojeći sajam je maestralno oblikovano rešenje“
Srpski stručnjaci za urbanizam i arhitekturu tvrde da se četiri sajamske hale ne smeju posmatrati kao odvojeni objekti već kao celina. Arhitektonsko-urbanistički maestralno oblikovana, kako je u tekstu na portalu Gradnja istakao Marko Stojanović, diplomirani istoričar umetnosti koji se aktivno bavi temama arhitekture i urbanizma u Beogradu.
„Kompleks Beograda na vodi (Belgrade Waterfront) je ozbiljan državni projekat, koji se po obimu građevinskih radova i planova, može porediti jedino sa izgradnjom Novog Beograda. Doduše, društveno-političke okolnosti, ali i arhitektonsko-urbanistički kvalitet nisu na istom nivou, ali to nije ni važno u slučaju prostornih kapaciteta, koji bi u slučaju Beograda na vodi mogli da ugroze postojeće spomeničko nasleđe“, tvrdi Stojanović.
Srpsko sajamsko rešenje kružne hale bilo je čitavu deceniju ispred projekata čuvenog italijanskog arhitekte Pjera Luiđija Nervija, kome se tada divila Evropa.
“Kada i običan laik, koji se ne razume u detalje arhitektonske ili građevinske struke, pogleda ceo kompleks Beogradskog sajma, uvideće da je on specifičan kako po svojem arhitektonskom oblikovanju, tako i po urbanističkom rešenju. Međutim, iz nepoznatih razloga, Zavod za zaštitu spomenika kulture odavno je zaštitio samo halu 1! Možda je to urađeno iz razloga što je nju razrađivao i na njoj upotrebio svoja inovativna rešenje inženjer Branko Žeželj, ali je to nepopravljiva greška i stručna nepravda prema ostalim halama sajamskog kompleksa, koje su takođe čudo domaćeg inženjerstva. Ove hale se ne smeju posmatrati kao odvojeni objekti, već sveobuhvatno kao jedinstven kompleks, koji je maestralno arhitektonsko-urbanistički oblikovan. Ovaj propust će skupo koštati struku, koja može ostati bez ovih bisera inženjerstva”, piše Marko Stojanović.
Navodivši bliži istorijat promene izgleda Beograda oko sajma, usled širenja Beograda na vodi, Stojanović upozorava da se mora oprezno pristupiti s planovima oko sajma i stadiona u Surčinu.
“Sve ovo je u neku ruku i logično, da Nacionalni stadion ne može sam za sebe da bude ‘zaboden’ usred njiva i poljana, da tu mora postojati i prateća infrastruktura, koje ne podrazumeva ugostiteljski sektor (hoteli, restorani i kafei), ali zar nije logičnije da se taj novi sajamski kompleks prvi izgradi, a onda da se vidi šta će biti dalja sudbina postojećeg? Šta ako Beograd ne dobije tu kandidaturu, pa se odustane od izgradnje Expoa ili se njegova izgradnja prolongira? Grad bi onda ostao bez glavnog sajamskog kompleksa, što bi definitivno bio presedan za jednu evropsku metropolu. S druge strane, očigledan je pad efektivnosti tradicionalnih sajmova, kako zbog tendencija da sav marketing prelazi na internet (posledica novih navika u post-kovid načinu života i rada), tako i zbog sužene ciljane populacije kojoj su određeni sajmovi namenjeni. Jedino su Sajam turizma, Sajam automobila i Sajam knjiga namenjeni široj publici, dok bi svi ostali sajmovi mogli sasvim dobro da se smeste i u neke manje izložbene prostore, poput Belexpocentra. Uopšte nije jednostavno da se jedan gigantski prostor, poput Beogradskog sajma, održava da bi njegova funkcionalnost bila na zadovoljavajućem nivou. Koliko različitih sajamskih manifestacija mora biti održano tokom samo jednog meseca da bi se isplatili troškovi struje, vode i ljudskih resursa? Daleko više nego što se sada održava. Možda sve ove činjenice ne idu u prilog održivosti Beogradskog sajma, ali one nisu razlog da se sruše sajamske hale“, smatra Stojanović.
On dodaje i da se, ako je već samo Hala 1 zaštićena od rušenja, u slučaju ostanka ostalih hala na postojećem mestu i njima mogu dati druge, izložbeno-kulturološke namene koje bi zadovoljile potrebe Grada. Tu Stojanović konkretno navodi i Halu 2.
„Hala 2, koja ima nekoliko etaža, vrlo lako može biti pretvorena u sportsko-rekreativni centar, sa terenima i poligonima za više sportova“, piše on.
Kada se podvuče crta oko čitavu priču oko rušenja ili umiveno rečeno „premeštanja“ sajma, jedno je sigurno. Potrebno je da se o svemu otvoreno razgovara sa nadležnim licima i institucijama, pa i sa građanima, zar ne?
A ne kao do sada da se bageri krišom pojavljuju noću te da se na taj način realizuju neke ideje za koje se zna da bi Beograđanima mogle da zasmetaju.
I.Đ./Fonet/NIN/gradnja.rs
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po oceni poverenika za samostalnost Visokog saveta tužilaštva, pritisci na tužioce u Srbiji dolaze sa raznih strana, ali izgleda ne iz kabineta predsednika Aleksandra Vučića. “Izbegavanje poverenika Milana Tkalca da izričito iznese svoj stav kad su u pitanju izjave predsednika Republike profesionalno je neprihvatljivo”, kaže za “Vreme” predsednica Udruženja tužilaca Srbije Lidija Komlen Nikolić. Šta sve predsednik sme da kaže, a da to ne bude shvaćeno kao mešanje u nezavisnost pravosuđa
Naprednjačka vlast se bori i rukama i nogama da pobedi u dva različita mesta, jer ne bi smeli na oči Aleksandru Vučiću ako izgube. Na drugoj strani, ostatak Srbije navija da krene iz Zaječara i Kosjerića, pa da se “ide redom” po celoj zemlji i da tako vide leđa ovima što već 13 godina upravljaju u svakom mestu, svakoj ulici i svakom selu
Nikada dosad nisu menjani svi članovi ovog tela. Nikada se izbor članova Saveta nije dešavao u tako uzavreloj društveno-političkoj atmosferi. Nikada Brisel nije bio toliko zainteresovan za tok i ishod ovog procesa. Otuda toliko nervoze, strasti i utvrđenih nezakonitosti za koje još niko nije odgovarao
Danak nepoštovanju zakona i visokoj korupciji počinje ubrzano uzimati još veći danak. Nabrojmo neke slučajeve: pao je deo plafona na Klinici za kardiologiju u Nišu, zveknuo je i plafon na Železničkoj stanici u Ćupriji. Prethodno se urušio most za prelazak pešaka kod sela Vlahovo i strmeknuo se deo zida u školi u Pećincima (lakše povređene dve devojčice). Tu su još i urušavanja betonske konstrukcije nadvožnjaka na brzoj saobraćajnici Požarevac–Veliko Gradište, padovi plafona u školi u Užicu, u Saranovu kod Rače, na Institutu za javno zdravlje Kragujevac i kod vrtića “Maja” na Novom Beogradu. Dakle, sve to od 1. novembra prošle godine do danas. Malo li je
Dok studenti maratonci posle 18 dana štafetnog trčanja i 2000 pređenih kilometara razgovaraju sa EU parlamentarcima u Briselu, Vučić se sastaje sa predsednikom Evropskog saveta. U pozadini ova dva događaja, evidentan uticaj vlasti na pravosuđe ogleda se u dvema odlukama: produženje pritvora novosadskim aktivistima i prekvalifikovanje dela ženi koja je kolima oborila studentkinju
Režimska odmazda biće strašna ako otpor posustane. Sada hoće da utamniče ljude koji su čavrljali o rušenju vlasti jer su time tobože rušili državu. Ali, državu je oteo i srušio režim, odavno
Ministarstvo za javna ulaganja podnelo je zahtev za građevinsku dozvolu za gradnju nove zgrade Beogradske filharmonije. S obzirom da se zna da je projekat preskup i da za njega nema para, deluje da je i ovo samo nova šarena laža
Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!