Mlatnu nekoliko puta kosom, pa stanu, izvade belegije, pa uzmu da masate, a voditelj, preko bežičnog, tera, Najlepša i najčuvenija kosidba na svetu
GAĆE, KANAP I LIVADA: Kosidba
Prve nedelje po Petrovdanu, na Rajcu, jašta nego tradicionalna, kosidba. Ranije to znalo da ima i međunarodni karakter, naročito u doba socijalističkih sankcija, kada su razni kozaci mlatili travu zajedno sa domaćim kosadžijama. Znao je, pa ranije, gore da se popne i neki političar, bilo i njihovog nadmetanja u košenju, gde se redovno isticao, u to vreme i formalno aktivan, general Jovo Čeković. Ove godine toga bilo jok, kao što je jok bilo i političara, iako su se organizatori trudili, razaslali pozive, ali predsednik Tadić u Americi, istog dana Koštunica i Drašković imali stranačke glavne odbore. Tako su na Rajcu vlast oličavali predsednici Lajkovca i Ljiga.
RUŽAKALEMljENA: I eto nas, Rajac, desetak kilometara posle Ljiga desno skretanje sa Ibarske magistrale, pa još desetak kilometara uzbrdo. Već pristigli brojni autobusi sa penzionerskim posadama, harmonika napred, to se pogrlilo, to se povilo, zauzelo put, VratićeseDanijelaaa… Uz put se nabile šatre, ima i trostrukih, tezga do tezge, sve razne prcalje, flaše sa bratom Ratkom, bratom Radovanom… Eto i tzv. centra, tu spomenik kosi u granitu. Zborno mesto, pristižu kosci, bele lanene čakšire, šešir, jelek i opanci, za pojasom rog i belegija. Podrazumeva se, tu kamere, novinari, ima posla, jedan šešir već u’vaćen, Tu su dobre livade i trave, ja sam kosio 32 radna dana, ova naša tradicija se održava, staraćemo se. Pa bi još kosačkih pitanja, pa bi još kosačkih odgovora, pa bi lepih želja, pa bi, hvala na pitanjima. Uto trubači, mladi orkestar iz Koštunića, menadžer Milica ćerka tate generala Čekovića. Javi se i, voditelj li je, šešir sa naočari za sunce i bežični mikrofon, Dobro došli, nadam se da ćete uživati u najlepšoj i najčuvenijoj kosidbi na svetu… Nadjačaše ga trubači, digoše se kose, snaše spustiše cegere, pa kad to oplete, kad usitni. Pa stadoše, pa uzeše da se raspoređuju, pristigoše i snaše sa cicvarom i ostalim specijalitetima narodne kuhinje, plus jedna sa ćupom u funkciji saksije za cveće. Koje je to cveće, Ovo su jesenke, ovo ruža kalemljena, letnji karanfili, a ovo sabljice, pogledasmo bolje, ćup je, ipak, bio u funkciji vazne.
Opet se javi voditelj, Rajac je neprevaziđen, i jedini, i najpoznatiji… Reč dobi predsednik Ljiga Ljuba Lazić, crvena majica, napred, Kosidba.com, reče se, Dragi gosti dobro došli na 32. kosidbu na Rajcu. Onaj sa mikrofon komandova pozdrav kosi, kosci digoše kose, reč dobi zdravičar Milojko, U ime gospoda Boga, majke Srbije i srpskog naroda, dižem ovu bukliju, sve prisutne gledaoce i slušaoce da pozdravim… Domaćine, da si živ i zdrav, ko ti o zlu mislio o klinu ti visio, mašo praznom vrećom pred tvojom kućom, zemlju ti prodavo, ženu ti u najam davo… Javi se grupa Suvoborci iz sela Ba, Ojkosačiđećemonamobu, nastaviše trubači, snaše se dohvatiše marama i pojaseva, u kadar utrčaše penzioneri i ini, dohvatiše se kosaca, prihvatiše se vodonoša, nasta opšte poziranje, slikavanje. Ali, voditelj komandova, kolona napred, kosci, pevači, vodonoše, trubači, i zamoli da se ide sporije, da se više uživa u slici i čulima…
KADKONjZANEMOGNE: U takvom rasporedu stigoše na uzvišenje na kome oveća, kanapom ograđena, livada beše isparcelisana na isti način, pa kanapom. Voditelj se opet do’vati bežičnog, Najveća, najčuvenija kosidba, trubači udariše u duvanje, kosci u raspoređivanje za disciplinu revijalnog košenja. Stadoše, prekrstiše se, pa počeše da mlate po travi. Mlatnu nekoliko puta, pa stanu, povade belegije pa uzmu da masate po kosama. A trubači samo čine, dumba, dumba, a voditelj neumoran, Ako igde ima raja, to je ovde, to rek’o još sveti Sava, ovde i jedinstvena voda u svetu, ista voda VODA, pa opriča kakva su joj svojstva, čoveku zanemog’o konj, ali kad se napio vode bio raspoložen da juri kobile… Oni još revijalno mlate, za njima stariji šešir sa zastavom preko grudi, priheftanom pod pazuhom, na kojoj piše Đidija. Pitamo, šta je đidija, Gazda, najlepši otkos, 20 kosidbi, dužnost da rasporedi kosače, bodri, sve organizuje…
Zatim bi takmičenje pripadnika vojske, pobednik dobi slikanje sa đidijom i vodonošom, koji je bio ženskog roda, u vojničkoj uniformi. Dok su trajala uvodna takmičenja glavni takmičari su se jordanili po narodu. Sve to u lanene čakšire, ko sa jelek, ko bez njega, obavezne vunene dokolenice, opanci, širok pojas, a o pasu rog sa krstom i ogledalcetom, pa to ‘oda, pa se vrće… Voditelj se reče o pravilima, brzina, lepota i kvalitet, kosci stadoše pred svoje parcele od po pola ara, raskoračiše se, prekrstiše, bi komanda, Pozor, sad, tu uze da pršti, dok si rek’o kosa, takmičar iz Mrkonjić grada dva puta istera stazu, diže kosu, opet diže kosu, navali masa, bi pri’vatanja, bi poljubaca, do’vati ga đidija, sjatiše se kamere, sjatiše se poslenici javne reči, sevnuše mikrofoni, bi pitanja, Kako je bilo ovog puta, pa odgovora, Malo vruće, malo teška trava, jaka konkurencija, ali ko je spreman spreman. Pa bi još jedno krucijalno pitanje, ‘Oće li još dolaziti na kosidbu, Ovo mu je deseto učešće, peta pobeda, dolaziću, hvala lepo…
Popeše pobednike na drveno pobedničko postolje, okačiše im lente-zastave, digoše se kose. Ajde zabeležimo, pobednik Milorad Sladojević, Mrkonjić grad, drugi kosac iz Pljevalja, treći pukovnik Cvetićanin. Na dugačkom, po travi prostrtom, čaršafu bi ručak za učesnike, svadbarski kupus i pečenje, to priselo, nalaktilo se, između zalogaja zapevalo. Dok si rek’o šta bi, sve puče, raziđe se narod, voditelj za popodne najavljuje izvanredan program, Bora Dugić, Merima Njegomir, Miroslav Ilić, tri starije, reklo bi se, gospođe, do’vatile se, zajednički se vraćaju korenima, „Ne udaj se Rado“…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ako postoji jedna reč kojom se može opisati raznorodna, šarena i slabo kompetentna grupa ljudi o kojoj je tekst koji sledi, to je “mnogobrojni”. Sve ostalo je neozbiljno iako je grupa o kojoj pišemo – Vlada Srbije
Tri i nešto sata čitanja trajalo je izlaganje Miloša Vučevića nakon čega je predstavio novu Vladu Srbije. Kada je o stručnosti reč, povezanost ministara sa resorima mahom deluje kao da su izvlačili ime iz jednog, a resor iz drugog bubnja, pa šta kome zapadne. Ali dobro, nije reč o stručnosti. No, što se tiče ekspozea, u njemu se našlo svašta: pregršt opštih mesta, besomučne ode sopstvenoj stranci, opis Srbije koju zasigurno ne biste prepoznali, te poetski momenti iznebuha
Kako god bilo, veliki je politički uspeh to što je “velika koalicija” sklopljena uprkos dramatičnim razlikama i večno prisutnim sujetama. Dobra vest je i da je opozicija u Novom Sadu apsolutno jedinstvena u bojkotu bojkota. Lokalni odbori SSP-a i stranke Srce odlučili su se za izbornu borbu, za razliku od beogradskih kolega. Veliki problem će biti kratak period za zvaničnu kampanju – čini se da se opozicija mnogo više bavila sobom u proteklom periodu nego što je komunicirala sa građanima. Čast izuzecima. Zato valja zasukati rukave i ispraviti u ovih dvadesetak dana ono što su stranke na nacionalnom nivou zeznule. A centrale su krive i zbog gubitka vremena na, praktično, efemerije
Aleksandar Vučić nije dozvolio da mu se ponovi greška od prošle godine kada je javnost diskutovala o tome da li je sa dovoljno pijeteta odao počast žrtvama u “Ribnikaru”. Ove godine je 3. maja posetio “Ribnikar”, a dan kasnije sa novoizabranim premijerom Vučevićem položio je vence na spomenike stradalima u Malom Orašju i Duboni. Čak su i odabrani ministri skupili hrabrosti da izađu pred okupljene ispred “Ribnikara” i polože cveće ispred ulaza u ovu školu u Ulici kralja Milutina na Vračaru
Kritička misao, analitičnost, briga o mentalnom zdravlju i štošta drugo spadaju u zdravstveni karton svakog društva. Kakav je značaj društveno-humanističkih nauka, a kakve posledice može ostaviti njihovo zapostavljanje
Kad su reporteri RTS već ceo dan pocupkivali na aerodromu, red je bio i da dočekaju druga Sija. Na užas fanova Evrovizije, a sa fanovima Evrovizije se nije šaliti
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!