

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Srpski poslovni ljudi žive u strahu od objavljivanja sasvim suvislih, tačnih i argumentovanih tekstova, koji su daleko od bilo kakvog vređanja i podmetanja "klipova u točkove zlatnom dobu" koje samo što nije došlo. To svedoči koliko strah od duge ruke vlasti hara među privrednicima
U dnevnom listu „Danas“ dva ponedeljka zaredom pojavila se u biznis dodatku rubrika sa pompeznim nadnaslovom „Reč tajkuna.“
Oba priloga se odnose na letnji prijem u srpskom poslovnom klubu „Privrednik“, odnosno komentarišu šta je tamo rečeno i kakav je to odjek imalo u javnosti.
Nikakav, kao što sam pisao u redovnom komentaru za „Vreme“ kada sam taj skup uporedio sa parastosom na odru od ranije upokojenog srpskog preduzetnika.
Zanimljivo je, međutim, nešto sasvim drugo. Oba teksta su potpisana identično: Ime autora poznato je redakciji!
Onaj prvi čije „ime je poznato redakciji“ požalio se na javnu percepciju preduzetnika i napisao:
„Elemente populizma čuo sam, nažalost, pre neki dan i u govoru potpredsednice Vlade Zorane Mihajlović. Koliko me je obradovala njena izjava (na proslavi kluba „Privrednik; op.a) da ne pripada onom delu političke elite i srpskog društva koje biznismene smatra tajkunima, toliko mi je zasmetala njena poenta da su ‘neki privrednici mislili da su jači od države’. Svima nama, koji smo se to veče osećali kao domaćini, bila je to jasna poruka. Ni pokušaj finalnog reteriranja, pozivom ‘da to ostavimo iza nas’, nije me ubedio da Zorana Mihajlović misli iskreno.“
Ovom prvom tajkunu čije je ime poznato redakciji odgovorio je, tercirao mu, bolje je reći, drugi s imenom u redakcijskoj kartoteci i u prošli ponedeljak napisao je, između ostalog, i ovo:
Zorana Mihajlović je „pozvala srpski poslovni klub Privrednik da zajedno sa Vladom i njenim Ministarstvom radimo na tome da uslovi poslovanja budu bolji. Potpredsednica Vlade smatra važnim da se čuje šta misli Privrednik, čiji članovi zapošljavaju preko 40.000 ljudi, uplaćuju u budžet 400 miliona evra poreza i doprinosa i investiraju preko 400 miliona evra. Kao prvi posao zajedničke radne grupe predložila je rešavanje problema oko Zakona o konverziji, ali i o svemu drugome što može da pomogne da uslovi i poslovanje budu bolji. Još je naglasila da je zadatak države da stvori uslove, ne da se bavi biznisom, a da je naš posao da se bavimo biznisom. Zorana Mihajlović tačno je primetila da nema napretka Srbije bez nas i da Srbija ne može da napreduje samo sa jednom grupom investitora, stranim investitorima.
Obećavajuće je zvučalo. Ali, nažalost, samo to veče.
Ohrabren onim što sam čuo, uveče sam odgledao informativne emisije na svim televizijama i sutradan sam kupio i pročitao sve dnevne novine. Znam zašto ni jedan elektronski i štampani medij nije objavio ni jedno jedino slovo o onome što se čulo u klubu Privrednik. I zbog toga se ne osećam dobro. Sutradan se s nekima od nas u vrlo negativnom kontekstu opet obračunavao predsednik države. Ovog puta oko prodaje PKB-a, spominjući pojedine biznismene maltene kao lopove i ljude sklone korupciji.
Žao mi je što je propala ideja za naslov ‘Vlada poziva tajkune na dogovor’ .
Možda neki drugi put“, zaključuje ovaj no name, bezimeni autor čije je ime poznato redakciji „Danasa“.
Dva su objašnjenja moguća za ovaj talas anonimnih tekstova. Prvo se svodi na to da srpski poslovni ljudi žive u strahu od objavljivanja sasvim suvislih, tačnih i argumentovanih tekstova, koji su daleko od bilo kakvog vređanja i podmetanja „klipova u točkove zlatnom dobu“ koje samo što nije došlo. To svedoči koliko strah od duge ruke vlasti hara među privrednicima.
Drugo objašnjenje, još manje utešno, jeste da je „Danas“ izmislio ove autore za potrebe svog „Biznis dodatka“, što svedoči da je neki novinar žrtvovao svoj identitet i maskirao se u ta redakciji poznata lica, otklanjajući tako mogućnost da se nekom zamere.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve