

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Srpski poslovni ljudi žive u strahu od objavljivanja sasvim suvislih, tačnih i argumentovanih tekstova, koji su daleko od bilo kakvog vređanja i podmetanja "klipova u točkove zlatnom dobu" koje samo što nije došlo. To svedoči koliko strah od duge ruke vlasti hara među privrednicima
U dnevnom listu „Danas“ dva ponedeljka zaredom pojavila se u biznis dodatku rubrika sa pompeznim nadnaslovom „Reč tajkuna.“
Oba priloga se odnose na letnji prijem u srpskom poslovnom klubu „Privrednik“, odnosno komentarišu šta je tamo rečeno i kakav je to odjek imalo u javnosti.
Nikakav, kao što sam pisao u redovnom komentaru za „Vreme“ kada sam taj skup uporedio sa parastosom na odru od ranije upokojenog srpskog preduzetnika.
Zanimljivo je, međutim, nešto sasvim drugo. Oba teksta su potpisana identično: Ime autora poznato je redakciji!
Onaj prvi čije „ime je poznato redakciji“ požalio se na javnu percepciju preduzetnika i napisao:
„Elemente populizma čuo sam, nažalost, pre neki dan i u govoru potpredsednice Vlade Zorane Mihajlović. Koliko me je obradovala njena izjava (na proslavi kluba „Privrednik; op.a) da ne pripada onom delu političke elite i srpskog društva koje biznismene smatra tajkunima, toliko mi je zasmetala njena poenta da su ‘neki privrednici mislili da su jači od države’. Svima nama, koji smo se to veče osećali kao domaćini, bila je to jasna poruka. Ni pokušaj finalnog reteriranja, pozivom ‘da to ostavimo iza nas’, nije me ubedio da Zorana Mihajlović misli iskreno.“
Ovom prvom tajkunu čije je ime poznato redakciji odgovorio je, tercirao mu, bolje je reći, drugi s imenom u redakcijskoj kartoteci i u prošli ponedeljak napisao je, između ostalog, i ovo:
Zorana Mihajlović je „pozvala srpski poslovni klub Privrednik da zajedno sa Vladom i njenim Ministarstvom radimo na tome da uslovi poslovanja budu bolji. Potpredsednica Vlade smatra važnim da se čuje šta misli Privrednik, čiji članovi zapošljavaju preko 40.000 ljudi, uplaćuju u budžet 400 miliona evra poreza i doprinosa i investiraju preko 400 miliona evra. Kao prvi posao zajedničke radne grupe predložila je rešavanje problema oko Zakona o konverziji, ali i o svemu drugome što može da pomogne da uslovi i poslovanje budu bolji. Još je naglasila da je zadatak države da stvori uslove, ne da se bavi biznisom, a da je naš posao da se bavimo biznisom. Zorana Mihajlović tačno je primetila da nema napretka Srbije bez nas i da Srbija ne može da napreduje samo sa jednom grupom investitora, stranim investitorima.
Obećavajuće je zvučalo. Ali, nažalost, samo to veče.
Ohrabren onim što sam čuo, uveče sam odgledao informativne emisije na svim televizijama i sutradan sam kupio i pročitao sve dnevne novine. Znam zašto ni jedan elektronski i štampani medij nije objavio ni jedno jedino slovo o onome što se čulo u klubu Privrednik. I zbog toga se ne osećam dobro. Sutradan se s nekima od nas u vrlo negativnom kontekstu opet obračunavao predsednik države. Ovog puta oko prodaje PKB-a, spominjući pojedine biznismene maltene kao lopove i ljude sklone korupciji.
Žao mi je što je propala ideja za naslov ‘Vlada poziva tajkune na dogovor’ .
Možda neki drugi put“, zaključuje ovaj no name, bezimeni autor čije je ime poznato redakciji „Danasa“.
Dva su objašnjenja moguća za ovaj talas anonimnih tekstova. Prvo se svodi na to da srpski poslovni ljudi žive u strahu od objavljivanja sasvim suvislih, tačnih i argumentovanih tekstova, koji su daleko od bilo kakvog vređanja i podmetanja „klipova u točkove zlatnom dobu“ koje samo što nije došlo. To svedoči koliko strah od duge ruke vlasti hara među privrednicima.
Drugo objašnjenje, još manje utešno, jeste da je „Danas“ izmislio ove autore za potrebe svog „Biznis dodatka“, što svedoči da je neki novinar žrtvovao svoj identitet i maskirao se u ta redakciji poznata lica, otklanjajući tako mogućnost da se nekom zamere.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve