Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem
U četvrtak 16. aprila, oko pola četiri ujutro, gorio je autobus Milomira Jaćimovića. Cijela Srbija zna za njega. To je onaj čovjek kojeg je vlast hapsila, oduzimala mu autobuse, drakonski kažnjavala, natjerala na štrajk glađu… I to isključivo zbog toga što je besplatno prevozio studente i učestvovao u njihovim protestima.
Tko se sve vidi u plamenu njegovog zapaljenog autobusa?
Prvi je – najvjerojatnije – izvjesni lojalista i siledžija iz kriminogenih krugova. Sasvim je moguće da je taj nekog unajmio da autoprijevozniku zapali vozilo od kojeg živi. Danas tako izgleda naprednjačka „politička borba“ na terenu.
Odsjaji vatre igraju i na licima šefa UKP-a Marka Krička, direktora policije Dragana Vasiljevića, ministra unutrašnjih poslova Ivice Dačića, direktra BIA Vladimira Orlića i drugih iz bezbjednosnih struktura. Vidljivo ili iz sjenke, svi oni su šikanirali i maltretirali Jaćimovića skupa sa njegovim maloljetnim sinom, tretirajući ih gotovo poput naoružanih i opasnih terorista.
Moguće je da će pobrojani mrtvi ‘ladni reći da nemaju nikakve veze s tim maltretmanom – u pitanju su zakoni, rutinske kontrole, saobraćajni propisi… Tako „odani“ vladavini prava nikad nisu objelodanili tko je „postavljao bombe“ zbog kojih je vlast redovno obustavljala željeznički promet pred svaki veliki studentski protest ili gonili paklene vozače iz režimskih ešalona.
Umišljajna laž i obmana postali su jedini pravi naziv za većinu njihovih službenih saopćenja.
Uglavnom, režim već dugo nastoji prikazati Jaćimovića kao državnog neprijatelja broj jedan. I zašto onda neki ambiciozni lojalista ne bi organizirao paljevinu autobusa? Neće zbog toga dobiti orden za Vidovdan, ali će ga primijetiti i cijeniti onaj koji treba.
Žuta vatra praćena crnim dimom osvijetlila je čitav režim u Srbiji. To su sve one eksplozije kašikara i podmetnuti požari po kafićima, eskadroni batinaša i ucjenjivača na lokalnim izborima, zatiranje pravosuđa, obrazovanja i medija, sistemska korupcija i kriminal… Ukratko – na plamenu autobusa ocrtala se mafijaška priroda vlasti u Srbiji.
Ali zašto baš Jaćimović? Postoje dva razloga. Njegova šikana i paljenje autobusa jasna je poruka drugim autoprijevoznicima što ih čeka ukoliko budu prevozili pobunjene studente i građane, pogotovo sada kada se licitira za datumom parlamentarnih izbora.
Drugi razlog je sam Jaćimović. Možda je nekad vjerovao Vučiću i SNS-u. Moguće je i da su mu – poput toliko drugih – studenti otvorili oči. Ali najvažnije je da je kao uporan i nesalomljiv čovjek iz naroda duboko poljuljao naprednjačko biračko tijelo, uticao na toliko ljudi sličnih njemu. Zato je i uslijedila režimska odmazda.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu
Ubistvo Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ pretvara se kriminalističku misteriju koju bi mogao da reši samo Herkul Poaro
Što treba znati o Vučićevoj najavi ostavke? Zašto neće sesti u fotelju koju mu greje Macut? I zbog čega mora da spoji predsedničke i parlamentarne izbore
Zašto su građani Srbije crveni od srama poslije naprednjačke operacije u Tivtu? Zbog čega Vučić redovno bruka zemlju i građane koje predstavlja? Upita li se kako ga na Samitu u Tivtu vide drugi državnici i što mu govore iza leđa
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu
Ubistvo Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ pretvara se kriminalističku misteriju koju bi mogao da reši samo Herkul Poaro
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
