

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




"Dugo sam bio glavni urednik dnevnih novina ‘Blic’ u vreme devedesetih i sve ovo me vratilo dvadeset i više godina unazad. Samo da napomenem da smo tada novine štampali u pet štamparija, od Podgorice i Sarajeva do Novog Sada i Niša. Štampali smo se i na papiru za kese… Od najgorih izdanaka Miloševićeve vlasti se ne može ni očekivati da razvijaju slobodu govora, vladavinu prava... Delimično su samo promenili taktiku: danas potkupljuju većinu, a one što ne pristaju satanizuju"
Povodom prvog rođendana portala nova.rs, 1. marta ove godine, direktor i glavni i odgovorni urednik tog portala Veselin Simonović je rekao da je dobio šansu da kreira sadržaj sa iskusnim profesionalcima, novinarima i urednicima za medije koji će se slobodno baviti svojom profesijom. Nekoliko nedelja kasnije, Simonović je, u emisiji „Persona non grata“ na televiziji Nova, govorio o novom projektu United media – dnevnom listu „Nova“. Međutim, novine su se i pre samog izlaženja našle pred neobičnom preprekom – nijedna štamparija neće da ih štampa.
Sa Veselinom Simonovićem razgovaramo o razlozima koji se kriju iza odbijanja štamparija, o medijskoj sceni u Srbiji danas, o ulozi profesionalnih medija, ali i ulozi onih drugih.
„VREME„: Iako u Srbiji ne postoji javno dostupan podatak o prodatim primercima štampanih medija, upućeni znaju da su tiraži tokom 2020. godine doživeli značajan pad i da se trenutno prodaje tek nešto više od 200.000 primeraka dnevnih novina. Na bazi ranijih podataka o prodavanim primercima i tiražima, može se pretpostaviti da postojeći kapaciteti štamparija omogućavaju štampanje oko milion primeraka dnevno. Kako objašnjavate da se uprave štamparija izgovaraju popunjenošću kapaciteta kada ste im nudili novi posao?
VESELIN SIMONOVIĆ: Popunjenost kapaciteta i tehnički problemi su bili samo izgovori da ne prihvate siguran i dobar posao. Iz razgovora koje sam lično vodio sa direktorima štamparija zaključio sam da imaju kapacitete, a i da se tehnički problemi, ako zaista i postoje, mogu brzo otkloniti. Nudio sam i da mi učestvujemo u finansiranju popravki, predlagao sam i avansno plaćanje, ali sve je bilo uzaludno kada oni ne odlučuju samostalno o biznisu koji vode.
Retki su oni koji su otvoreno rekli da se plaše za svoje poslovanje ako pristanu da štampaju dnevni list „Nova“. U Srbiji jedan čovek odlučuje o svemu, pa i o tome ko će da kupi koje novine, a samo političke neznalice veruju da je, primera radi, neki lokalni preduzetnik kupio jedan od najstarijih i najtiražnijih listova. Sumnjivim parama su pokupovali medije, a privatne i komercijalne su potkupili parama javnih preduzeća i firmi iza kojih se kriju političari i mafijaši, što domaći, što belosvetski.
Izuzetak, vredan mog divljenja i hvale, jeste rukovodstvo kompanije Magyar Szo, ali oni, nažalost, nemaju tehničkih mogućnosti da štampaju novine u punom koloru.
S obzirom na veliki pad tiraža dnevnih novina, ima li prostora za novi dnevni list u Srbiji i gde ga vidite?
Sama činjenica da nijedna medijska kuća ne sme da štampa nezavisne novine govori dovoljno koliko prostora je na suženom print tržištu ostalo. Verujem da i danas, a višedecenijsko iskustvo mi uliva sigurnost, ima još dovoljno čitalaca koji bi kupili moderne i slobodne dnevne novine. Osim dnevnog lista „Danas“, takvih nema u prodaji. Planiramo da i u pisanom novinarstvu vratimo profesionalni pristup, a da istovremeno napravimo novine za više generacija. Biće to dnevne novine koje će pristojan svet moći bez stida da čita javno.
Profesionalni i nezavisni mediji su se i devedesetih dovijali kako bi štampali novine, izdavači su se, i kada bi uspeli da obezbede štamparske usluge, snalazili da obezbede boju, papir, pa sve do kanapa za vezivanje paketa sa novinama. Može li se povući paralela sa tim vremenima u svetlu neprijatne činjenice da štamparije nisu zainteresovane za novi posao?
Dugo sam bio glavni urednik dnevnih novina „Blic“ u to vreme i sve ovo me vratilo dvadeset i više godina unazad. Samo da napomenem da smo tada novine štampali u pet štamparija, od Podgorice i Sarajeva do Novog Sada i Niša. Štampali smo se i na papiru za kese… Od najgorih izdanaka Miloševićeve vlasti se ne može ni očekivati da razvijaju slobodu govora, vladavinu prava… Delimično su samo promenili taktiku: danas potkupljuju većinu, a one što ne pristaju satanizuju.
Kako objašnjavate situaciju u kojoj se našla Nova? Tim pre što je dnevni list „Danas“ u vlasništvu iste kompanije.
Portal nova.rs je za kratko vreme postao jak i uticajan i samo će još brže da raste, kao i ostali portali iz naše grupe. To je činjenica koja najviše plaši vlast, ima medija koji otvoreno pišu o svim njihovim nepočinstvima. Ponosan sam što je kompanija za koju radim kupovinom dnevnog lista „Danas“ pomogla da on opstane na tržištu i da se dalje razvija. Često me pitaju kako neće da štampaju vas, a hoće „Danas“. Izbacivanjem „Danasa“ iz štamparije, ova vlast bi se na najdirektniji način predstavila kao klasična diktatura.
Vlast tvrdi da su mediji u Srbiji polarizovani. Liniju podele objašnjavaju tvrdnjom da deo medija podržava politiku partije na vlasti, a da drugi deo medija kritikuje vlast. Ono što ne pominju je da su ovakvu podelu sami projektovali, diskriminacijom profesionalnih i nezavisnih medija na svaki mogući način: od pristupa javnom novcu, pa do ignorisanja poziva za izjave i intervjue za te medije. Da li javnost prepoznaje tu vrstu nijansi i da li se sintagma „svi su isti“ sa političkog preselila na medijski teren?
Sintagma „svi su isti“ je najbolji izgovor da se ne misli svojom glavom, da se ne čuje drugačije mišljenje. Naš cilj je i bio da damo nešto novo i drugačije i da ljudi imaju izbor. Da im ponudimo dnevne novine koje ne uređuju tajne službe, kabineti i mafijaši. Verujem da ima dovoljno znatiželjnih građana koji bi to prepoznali.


Čini se da je uloga medija kao društvenog korektiva takvim odnosom vlasti sve manje značajna, javnost gubi interesovanje za politiku, sve manje veruje medijskim izveštajima. Vidite li izlaz iz ovakve situacije?
Naprotiv, mislim da je zbog ovakve vlasti uloga profesionalnih medija sve značajnija. Da nije tako, dozvolili bi najpre državnim štamparijama da nas štampaju. Bes i mržnja sa kojom se predsednik države, a to posle ponavljaju njegovi pajaci, obraća slobodnim novinarima i slobodnim redakcijama, najviše govori o njihovom značaju.
Svi učesnici na medijskom tržištu u Srbiji lako se mogu složiti da njime upravlja nimalo nevidljiva ruka. Žrtva je istinito i pravovremeno informisanje građana, nužno kako bi građani mogli da donose odluke. Da li profesionalno i nezavisno novinarstvo, novinarstvo utemeljeno na činjenicama, gubi bitku?
Ova vlast gaji primitivizam i poslušnost kod većine medija i to nagrađuje parama građana Srbije i mafijaških izvora. Korumpirali su ih i pretvorili u moralne nakaze.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve