

Novi broj „Vremena“
Kako pobediti SNS: Masom protiv sile
Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


"Ako hoćete da rasvetlite jednu stvar kao što je mogućnost da se izvrši atentat na premijera, nećete javnost da obaveštavate do trenutka kad ste istragu u potpunosti profesionalno završili
Advokat Vladimir Gajić, osnivač pokreta „Bolja advokatura“ i jedan od budućih kandidata na predstojećim izborima za predsjednika Advokatske komore Beograda, kaže za „Vreme“ da mu se sve ovo što se događa sa nalaženjem oru-žja u blizini vikendice porodice Vučić u Jajincima čini kao „najprostiji vid pozorišne predstave“.


„Ovo je igrokaz!“, kaže on i nastavlja: „Sa vrlo malo ideja možete da pokušate nekom nedovoljno informisanom svetu da prikažete neki događaj koji služi isključivo u propagandne svrhe. Ovo, barem ovo što oni prikazuju u javnosti, meni deluje smešno. Ne da ja u celu tu priču o navodnom pripremanju atentata na premijera ne verujem, nego me sve to tera da se smejem od muke.
Evo, recimo, oružje nismo videli, sad čekamo parcijalni DNK, kako je to rekao premijer… Onda imamo izjave ministra policije koji kaže da su identifikovali odakle je oružje, pa je za jednu ručnu bombu rekao je da je iz blizine Sarajeva. Stvarno je neverovatno da naša policija može da utvrdi odakle je bomba, jedino da mu je bomba rekla: ‘Ja sam iz okoline Sarajeva, pa su me doneli ovde.’“
Da je sve to zaista ozbiljno, kaže advokat Gajić, najprije bi se provela opsežna istraga „bez obaveštavanja javnosti, da se ne bi upozorili eventualni učinioci – da se sakriju, da pobegnu, da unište neke potencijalne dodatne dokaze – sve to ozbiljna istraga nikad ne bi radila“.
„Ako hoćete da rasvetlite jednu stvar kao što je mogućnost da se izvrši atentat na premijera, nećete javnost da obaveštavate do trenutka kad ste istragu u potpunosti profesionalno završili. Sve ostalo je neozbiljno“, kaže on.
Svjedoci smo šutnje nadležnih o „slučaju Savamala“, čak i ljutnje nadležnog tužilaštva da javnost obavijesti o toku postupka.
„Ne zaboravimo da imamo slučaj koji je daleko teži od slučaja Savamale, pad helikoptera u kojem je poginulo sedmoro ljudi, u kojem se tužilaštvo isto tako ponašalo i nakon godinu dana su obustavili istragu – zato nema nikakvog razloga da očekujemo bilo šta drugo u odnosu na Savamalu. I to iako je premijer na početku rekao da Savamala ima veze sa ljudima iz gradske vlasti – kompletnim idiotima, kako je rekao – a meni se čini da bi bilo suviše naivno poverovati da je to organizovao neko iz gradske vlasti, uključujući i Sinišu Malog, ili šefa gradske policije ili direktora komunalne policije. Oni mogu biti upetljani samo utoliko da im je neko odozgo naredio da ne smeju da povuku nijedan korak u skladu sa svojim ovlašćenjima, točnije, mogli bi eventualno da odgovaraju za neko nečinjenje. Oni sigurno nisu organizatori toga slučaja – zna se ko je organizator svih tih slučajeva u zemlji, to može da bude samo jedan čovek. Apsolutno sam siguran da svi oni koji se nalaze na državnim funkcijama, u stvari nisu na tim funkcijama. Oni su tu da nešto potpišu, niko od njih ne može da donese nijednu odluku samostalno. Premijer je ministar svih ministarstava, i pomoćnik, i državni sekretar, i predsednik Srbije i premijer… ali sve.“
Na pitanje, ako već jest tako, zašto onda živimo u permanentnom izvanrednom stanju, od državnih udara do atentata na premijera, silnih špijuna… Gajić odgovara pitanjem: „A kad mi nismo živeli u vanrednom stanju?
Mi nemamo slobodne medije – na prste jedne ruke možete nabrojati slobodne medije koji su ograničeni u svom dometu i tek jedan uzak krug građanstva može da se obavesti o činjenicama i onom što se događa u društvu i u javnosti. Mi javno mnjenje nemamo uopšte, a kamoli slobodno, nego potpuno dirigovano.
Opozicija je potpuno uništena, uz neke male pokušaje da se oporavi, bez članstva, bez novca, bez podrške medija koja im je potrebna – ne zato da bi mediji navijali za nekoga, nego zato što je opozicija u interesu demokratskog društva, da bude jaka i ozbiljna, a ne da propadne. To bi trebalo biti u interesu svima, pa čak i vlasti. Mi više nemamo nikakvog dijaloga, premijer sve zna, sva elita – i ona građanska, i ona nacionalistička – i ona je uništena, Akademija nauka više ništa ne predstavlja u društvu, ni Crkva… To znači da su ama baš svi potpuno izbačeni iz sedla i to jedino može da se okarakteriše kao sada već otvorena diktatura. Ovako kako se u javnosti ponašaju naši predstavnici vlasti, recimo prema diplomatskim predstavnicima, to je neverovatno. Ova izjava ministra policije američkom ambasadoru, to je stvarno zapanjujuće. Ja sam napisao jedan tvit, da mislim da je Vesna Pešić častila ministra policije kad je rekla da je glup. Kad bi bio sto posto u pravu, i prema najmanje važnoj zemlji u svetu ne možete tako da se ponašate – iz pristojnosti!
Drugo, kad pogledate tabloide koji su pod direktnom kontrolom Vlade i kad vidite te naslove, a s obzirom da strani ambasadori odlično znaju kako se uređuju te novine, njima je jasno koja se poruka šalje. Bez obzira na ovo što se Vučić kao trudi da vodi Srbiju ka EU, sve je to na očiglednu silu, i lično mislim da on sve najgore misli o EU i o povezivanju Srbije sa zapadnim svetom, i mislim da ćemo sada doći u situaciju da se sve to okrene“, kaže Gajić za „Vreme“.


Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


SNS je kampanju za netom raspisane izbore počeo već pre nekoliko meseci. Za naprednjake ovi izbori imaju ogroman značaj, popularnost im se strovalila, valja to nadoknaditi, prikazati da ih “narod još hoće”. Nema sumnje da će vreće novca, megavati energije i najširi slojevi batinaštva biti angažovani u ovu svrhu. Verovatno će biti i žešće nego prošle godine u Kosjeriću. A sa čim će opozicija – kako ova stranačka, tako i studentski pokret – protiv SNS i kako? U jednoj ili više kolona? Kakva ih situacija čeka? Gde će biti najgora borba? I, nije li zanimljiv pokazatelj da se sva mesta u kojima će izbori biti održani suočavaju sa zastrašujućom depopulacijom, a sve po pravilu – što je SNS jači, to je stanovnika manje


O iskustvima izbornog procesa govore za “Vreme” Vukosava Crnjanski, direktorka CRTE, Slobodan Orlović, profesor ustavnog prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, i Zoran Gavrilović, izvršni direktor Biroa za društvena istraživanja (BIRODI)


Pravnik Milan Tasić je na skupu 14. februara tražio da se “najbliža familija ubice Rastka Jovića trajno iseli iz opštine Surdulica, jer sumnja da će posle teškog ubistva sa predumišljajem bilo koji sud moći da im ikada više omogući bezbednost”. Dakle, da se iseli albanska porodica koja nema nikave veze sa smrću u saobraćajnoj nesreći za koju je osumnjičen rođak vlasnika pekare. Novi protest – verovatno sa istim zahtevom – najavljen je za 26. februar


Otkud ovaj i ovakav kod Vučića na Tiktoku? Izbor nije slučajan, ali jeste besmislen. Namera onog ko je to smislio bila je da pošalje poruku kako je vlast “bliska”, “normalna”... To je potez očajnika, jer mladi su na ulici, razbijaju im glave, vijaju ih po mraku, dok deca čak i u vrtićima govore: “Kad porastem, biću student”. Vučić je zauvek izgubio mladost ove zemlje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve