Postoji li – ili, pak, ne postoji? – čuveni snimak razgovora Dejana Milenkovića Bagzija i advokata Biljane Kajganić? Oko tog jednostavnog pitanja – da ili ne? – nikako da se postigne konsenzus u našoj izvršnoj i pravosudnoj vlasti. Pošto jedna stvar ili postoji ili ne postoji, ona ne može istovremeno i da postoji i da ne postoji; reč je o elementarnoj logici, koja, međutim, u vlasti ne mora da postoji, kao što nam iskustvo pokazuje
KO ŠTA „FABRIKUJE“: Rade Bulatović
Direktor Bezbednosno informativne agencije (BIA) Rade Bulatović dao je prošle nedelje veliki ceremonijalni intervju NIN-u, a povodom novoustanovljene krsne slave Agencije, 8. oktobra (prepodobna Efrosinija, umesto da za slavu uzmu Sv. Apostola Tomu, zvanog Neverni, jer, kao svaki dobar obaveštajac, nije prihvatio procenu o vaskrsenju Isusovom dok nije svojom rukom pipnuo rane). Proslava je, uzgred, održana u Kristalnoj dvorani Palate federacije; bivši načelnici, direktori i zamenici nisu bili pozvani. To je, međutim, sporedno protokolarno pitanje.
U svom ceremonijalnom intervjuu NIN-u Rade Bulatović rekao je mnogo toga, uglavnom očekivanog od starog i iskusnog socrealističkog stručno–političkogradnika iz komunističko-JUL-skog doba: mi smo, svi smo; mi ćemo, sve ćemo; hladna glava, vruće srce, čiste ruke i u tom pravcu. Pritom mu se omaklo nekoliko indikativnih detalja.
U posebno istaknutom okviru, direktor BIA o „navodnom transkriptu telefonskog razgovora između Dejana Milenkovića Bagzija i njegovog advokata Biljane Kajganić“, koji je i sam „pomenuo“ (NIN), kaže:
„To je jedna potpuno isfabrikovana priča. Zašto se to pojavilo u novinama, to treba pitati novinare (obratitepažnjunamnožinu; M.V.). Naravno, to nije tačno. To ne postoji…“
NIN: Znači, uopšte ne postoji?
R.B.: Ne postoji takav razgovor. Ne da ne postoji, nego je izmišljen (Dobro… M.V.). Zašto je izmislio (obratitepažnjunajedninu; M.V.), treba pročitati pažljivo tekst i videti šta ga je motivisalo.“
NIN: Znači, nije ni prisluškivan telefon Biljane Kajganić?
R.B.: To ne znam. BIA se tim nije bavila. Nikakav dodir sa Bagzijem nismo imali.“
Ah, da: naslov ceremonijalnog intervjua direktora BIA za NIN bio je „Ne postoji unutrašnji neprijatelj“. Po objavljivanju spornog teksta u „Vremenu“ od 9. septembra, direktor BIA je bio izjavio da je cilj tog teksta „destabilizovanje države“…
Nego da se mi vratimo na suštinu stvari: povodom objavljivanja spornog teksta u „Vremenu“ od 9. septembra, Okružno javno tužilaštvo u Beogradu zahtevalo je od nadležne uprave u MUP-u Srbije da „prikupi obaveštenja“ zbog osnovane sumnje da je počinjeno krivično delo odavanja službene tajne. U prvom trenutku kao osumnjičeni bio je imenovan general-major policije Boro Banjac, bivši načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala MUP-a Srbije; kada je ta kvalifikacija naišla na izvesne reakcije u policiji, zahtev je prekvalifikovan, pa je osumnjičeno „N.N. lice“, to jest nepoznati počinilac. Po tako formulisanom zahtevu Okružnog državnog tužilaštva, nadležna policijska uprava obavila je informativne razgovore sa više lica, a na okolnosti vezane za krivično delo odavanja službene tajne. Ishod tih razgovora nepoznat je (osim u jednom slučaju), ali ostaje činjenica da je Okružno javno tužilaštvo postupalo po osnovanoj sumnji da je počinjeno krivično delo odavanja službene tajne i da za to intimno i privatno sumnjiči gen. Banjca, što se vidi iz formulacije zahteva upućenog policiji.
Da je citat spornog razgovora u „Vremenu“ od 9. septembra bio „isfabrikovan“, da „to ne postoji“, da to „nije tačno“, da je taj razgovor bio „izmišljen“ – kako tvrdi direktor BIA u NIN-u – Okružno javno tužilaštvo zahtevalo bi od policije da prikupi obaveštenja zbog postojanja osnovane sumnje da je počinjeno krivično delo širenja lažnih vesti, uznemiravanja javnosti i već u tom pravcu. Ali ne: Okružno javno tužilaštvo Beograda smatra da je bilo došlo do odavanja službene tajne.
„Isfabrikovani“, „nepostojeći“, „netačni“ i „izmišljeni“ razgovor ne može biti službena tajna; takav „razgovor“ može biti samo lažna vest koja je eventualno uznemirila javnost – ili je javnost ostala ravnodušna… Da bi nešto bilo „službena tajna“, to nešto mora da postoji i da bude zaštićeno nekom klasifikacijom tajnosti; ali najpre treba da postoji. Očigledno je da Okružno javno tužilaštvo smatra kako taj sporni razgovor postoji u obliku i svojstvu dokumenta zaštićenog oznakom službene tajne. Očigledno je takođe da direktor BIA smatra da je reč o „fabrikaciji“ i „izmišljotini“ koja „ne postoji“.
Direktor BIA kaže da se Agencija „time nije bavila“, kao i da ne zna da li je „telefon Biljane Kajganić bio prisluškivan“. Pre svega, niko ga nije ni optužio za prisluškivanje njenog telefona, ali pustimo to sad (BIA je slušala Bagzija, a gđa Kajganić je tu upala kao kolateralna šteta, sve verujući da je veza sigurna). Bulatović kaže i da „nikakav dodir sa Bagzijem nismo imali“; ni za to ga niko nije optužio – osim što ga je gđa Kajganić u tom kontekstu pominjala, ali neka to oni vide između sebe; „Vreme“ s tim nema ništa. Mi tvrdimo samo da je do tog razgovora došlo; da je snimljen i prepisan; da je uredno zaveden gde treba i da ga se izbrisati i proglasiti nepostojećim ne može. Toga je, očigledno, svesno i Okružno javno tužilaštvo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!