U sve više zemalja, uključujući Srbiju, raspravlja se da li je profesionalna vojska dovoljna. Sada je pitanje otvoreno i u Nemačkoj, a pokrenuo ga je upravo ministar odbrane
Bundesver se suočava sa nedostatkom ne samo borbenih aviona, fregata ili helikoptera. Već godinama nedostaje i vojnika i vojnikinja. Zbog toga se uvek iznova otvara debata o tome da li Nemačka treba ponovo da uvede obaveznu vojnu službu, piše Dojče vele.
U jednom intervjuu, ministar odbrane Boris Pistorius (SPD) naveo je Švedsku kao primer. Tamo je, kao i u Nemačkoj, obavezno služenje vojnog roka bilo ukinuto, a zatim ponovo uvedeno. Da li je to model i za Nemačku?
Prema navodima Bundesvera, Nemačka je krajem oktobra 2023. godine na raspolaganju imala 181.383. vojnika. U vreme Hladnog rata 1970-ih i 1980-ih bilo je skoro pola miliona vojnika.
Vremena su se promenila, Hladni rat je prošlost. Ipak, ministar Pistorijus veoma je zabrinut. Bundesver je daleko od cilja da do 2025. godine u uniformama ima 203.000 muškaraca i žena – i to u vreme agresorskog rata Rusije protiv Ukrajine koji je jasno pokazao koliko brzo mogu da nastanu sukobi u Evropi.
Od preuzimanja dužnosti, Pistorijus razmišlja o tome kako da Bundesver ponovo učini privlačnijim i da li bi ponovo trebalo uvesti vojnu obavezu. Nedavno je u intervjuu za list „Velt” izjavio da trenutno ispituje različite modele. „Razmatram sve opcije“, rekao je Pistorijus i dodao: „Postojali su razlozi zbog kojih je vojna obaveza obustavljena, ali gledajući unazad, to je bila greška.“
Foto: AP Photo/Michael Sohn
Decenijama je vojna obaveza bila temelj nemačkog društva. S ponovnim omogućavanjem da se Savezna Republika Nemačka sredinom 1950-ih naoruža, muškarci od 18 godina su regrutovani u vojnu službu. Ideja je bila da vojnici budu „građani u uniformi“.
Tokom pet i po decenija, gotovo svi mladići su služili vojni rok ili su u okviru civilnog služenja vojnog roka radili u staračkim domovima ili bolnicama. U leto 2011. godine obavezni vojni rok je ukinut. U to vreme, cilj je bio smanjiti Bundesver i sprovesti reformu oružanih snaga. Međutim, u slučaju napetosti ili potrebe za odbranom, obavezni vojni rok može ponovo da se aktivira. Danas je Bundesver dobrovoljačka vojska u kojoj služe i žene.
Ali, dobrovoljci više ne dolaze. Novinar i stručnjak za odbrambenu i bezbednosnu politiku Tomas Vigold u intervjuu za DW to objašnjava ovako: „Velika frustracija u Bundesveru je birokratija. Podnosioci zahteva često čekaju šest meseci na odgovor.“ Tržište rada je trenutno takvo da mladi ljudi mogu da biraju gde žele da rade. Bundesver nije privlačan poslodavac.
Vojna obaveza u Švedskoj – „san svih vojnika”
Ministar odbrane Boris Pistorijus je od svog ministarstva dobio 65 konkretnih predloga za reorganizaciju Bundesvera: regrutaciju i obuku trebalo bi reformisati, rekao je on za list „Velt“. Takođe se ponovo otvara rasprava o obaveznom služenju vojnog roka: „Zbog toga razmatram dodatne modele, poput švedskog. Tamo sve mlade žene i muškarci idu na regrutaciju, a samo odabrani deo njih završi osnovnu vojnu službu. Da li bi tako nešto bilo moguće i kod nas, deo je tih razmatranja.“
Stručnjak za bezbednost Vigold, švedski model opisuje kao „san svih vojnika“. „Oružanim snagama tamo nisu potrebni svi regrutovani. Umesto toga, biraju one koji imaju odgovarajuće veštine.“
Politička debata o vojnoj obavezi – s iznenađenjima
Ali, tek što je Pistorijus izneo svoja razmišljanja u javnost, usledila su velika negodovanja. Kritike su stizale čak i iz redova Pistorijusove Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD). Šefica stranke Saskija Esken smatra da Bundesver sada da ne bi bio sposoban za sprovođenje obavezne regrutacije. „Jer, jedinice za obuku, koje su neophodne, više ne postoje.“
Kritike su izrazili i liberali (FDP), koji su deo vladajuće koalicije. Šef njihove poslaničke grupe Kristijan Dir u intervjuu za medijsku grupu Funke je izjavio: „Ponovno uvođenje obaveznog služenja bilo bi ozbiljno zadiranje u slobodu mladih ljudi koji žele da se profesionalno orijentišu.“
Foto: AP Photo/Michael Probst
Podrška je, međutim, stigla od konzervativne opozicije. U intervjuu za DW, šef poslaničke grupe demohrišćana (CDU/CSU) Johan Vadeful ovako to objašnjava: „Stav CDU je jasan: mi se zalažemo za opštu vojnu obavezu, odnosno službu u Bundesveru, ali i u drugim, takozvanim organizacijama plavog svetla“. To se odnosi na vatrogasne službe, službe za tehničku pomoć ili dobrotvorne organizacije. „Sada je vreme da se mladi ljudi zapitaju šta mogu da urade za našu državu – za naše društvo“, dodaje Vadeful.
Da li se vraća obavezni vojni rok?
„Teško je odgovoriti na to pitanje“, kaže stručnjak za bezbednost Tomas Vigold. Bezbednosna situacija se, posebno od početka rata Rusije protiv Ukrajine, radikalno promenila.
Vigold smatra da se obavezni vojni rok, kakav je Nemačka imala pre 2011. godine, verovatno više neće vratiti – već i samo zato što prema starom modelu nije bilo predviđeno da žene budu vojnici. On, međutim, ne želi u potpunosti da isključi druge oblike obaveznog služenja vojnog roka. U oblasti bezbednosne politike trenutno je mnogo toga moguće: „Ko bi pre dve godine pomislio da će Bundestag, s obzirom na ruski agresorski rat, odobriti poseban fond od sto milijardi evra za Bundesver?“
Ministar odbrane Boris Pistorijus zato zaključuje: „Razmatram sve opcije, ali za svaki model, bez obzira o kojem je reč, potrebna je politička većina.“
B.G./Dojče vele
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.