Inspektor Slobodan Milenković, bivši načelnik beogradskog odeljenja za borbu protiv narkotika koje je otkrilo Jovanjicu, podneo je prijavu policiji zato što je režimski tabloid objavio doušničku sliku njega sa detetom.
Milenković traži da se utvrdi da li je “nezakonito fotografisanje i opserviranje” aktivnost Službe ili pak kriminalne grupe, kao i koji su motivi.
U subotu je portal “Republika”, koji pripada režimskom tabloidu “Srpskom telegrafu”, objavio snimak Milenkovića u jednom kafiću u Železniku, navodeći tačan naziv objekta. Na snimku je i dete od oko tri godine za koje se tvrdi da je Milenkovićeva kćerka.
Milenković i kolege su godinama na meti vlasti, otkako su otkrili divovsku plantažu marihuane i bliske veze policije, službe i političara sa tom plantažom. Inspektori su već dugo razvlačeni po sudovima, napadani, ražalovani i premeštani na “druga radna mesta”.
Milenković ima i obezbeđenje jer se smatra da su kriminalci ucenili njegovu glavu na oko pola miliona evra.
U komentaru na portalu “Vremena”, Jelena Zorić ocenjuje da je fotografija u režimskom tabloidu dokaz uhođenja i pretnja.
“Da li su fotografija i tekst zapravo slanje preteće poruke ugroženom licu – da mu obezbeđenje ne pomaže i da se čak i u njihovom prisustvu i inspektor i dete mogu naći i pred nišanom, a ne samo pred objektivom?”, pita se Zorićeva.
Smrtna kazna
Streljajte ga pa da mu sudimo
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je kako će “predložiti” Vladi ponovno uvođenje smrtne kazne u Srbiji. To je rekao povodom smrti dvogodišnje Danke Ilić, zbog koje se dvojica radnika borskog “Vodovoda” terete za teško ubistvo.
Stručnjaci su ovih dana objašnjavali da je uvođenje smrtne kazne praktično nemoguće. Najpre, u Ustavu piše da je “ljudski život neprikosnoven” i da “u Republici Srbiji nema smrtne kazne”.
Ponovno uvođenje smrtne kazne vodilo bi isključivanju Srbije iz Saveta Evrope i sistema Evropskog suda za ljudska prava jer je smrtna kazna zabranjena Evropskom konvencijom koju je Srbija ratifikovala. Takođe, dok je zemlja kandidat za ulazak u Evropsku uniju, nije moguće vratiti institut smrtne kazne.
Advokat i borac za ljudska prava Ivan Janković ranije je objasnio za “Vreme” da smrtna kazna ima stoprocentni individualni efekat – ali nikakvog uticaja na druge moguće počinioce krivičnih dela.
Jedna anketa iz 2021. godine pokazala je da više od polovine građana podržava smrtnu kaznu. “U društvima gde je ovako visoka tolerancija na nasilje, svaki vid istog je prihvatljiv, pa i smrtna presuda”, rekao je Janković.
Predsednik Vučić je slične ideje imao i nakon majskih amoka prošle godine. Posle se na sve zaboravilo.
Poslednje pogubljenje u Srbiji sprovedeno je 1992. godine kada je u Somboru streljan Johan Drozdek. Osuđen je zbog silovanja i ubistva šestogodišnje devojčice.
Nestala na Karaburmi
Tijane i dalje nema
Tijana Simić (38) živi sama, nema telefon, a ima bipolarni poremećaj i odbija terapiju. Sredinom marta je nestala iz svog stana u Karaburmi, sto je taman bio postavljen za jelo, dokumenta nije ponela.
Proverene su bolnice i mrtvačnice, navodno i poneka nadzorna kamera, policija je pričala sa komšijama. “Odmah nakon podnete prijave, raspisana je objava za nestalim licem i policija preduzima sve mere i radnje u cilju njenog pronalaska”, rečeno je rutinski za “Vreme” u MUP-u.
Sofija Petković, Tijanina sestra od tetke, pak ima utisak da policija ne radi dovoljno. Kaže da su joj isprva u policiji rekli kako nemaju resursa jer je sve usmereno na potragu za Dankom Ilić. A kada je Sofija Petković dala izjavu za “Vreme”, pozvali su je u stanicu da joj kažu kako nije lepo da ide u medije.
“Nedeljama ništa ne znamo o Tijani, niti kako teče potraga. Iskoristiću sve resurse da je pronađem, bilo po ulicama, društvenim mrežama ili u medijima”, kaže Sofija Petković za “Vreme” i dodaje da je upravo to rekla i policiji.
O slučaju malo ko piše, Tijanin lik ljudi znaju uglavnom sa Tvitera. I pojedini se javljaju, pokušavaju da pomognu. Ali za sada – bezuspešno.
Foto: Dušan Ančić / Tanjug…
Bezbednost saobraćaja
Šoferi bez pauze
Policija je kontrolom tahografa na jednom kamionu otkrila čak 29 prekršaja koji se odnose na nepoštovanje propisanih pauza i odmora u toku vožnje, saopštila je Policijska uprava Sremske Mitrovice.
Iz policije se dodaje da je, tokom sedam dana pojačane kontrole u februaru, uočeno osam hiljada sličnih prekršaja vozača autobusa i teretnih vozila.
Direktor “Srbijatransporta” Goran Aleksić kaže za “Vreme” da se radi o “lošoj nameri, neodgovornosti ili neznanju vozača”. “Čovek se umara od vožnje, to je prirodno, a umor profesionalnog vozača je akumuliran i zato je neophodno praviti propisane pauze i odmarati se”, kaže Aleksić.
Na opasku da možda poslodavci primoravaju vozače da voze bespoštedno, Aleksić kaže da je to maltene nemoguće u situaciji u kojoj Srbiji nedostaju desetine hiljada šofera.
“U današnje vreme, vozač može lako da nađe posao, jer ih nema dovoljno, tako da je njegova odluka da li će kršiti zakon i prekoračiti vreme vožnje, niko ga ne može na to naterati”, navodi on.
Prema Zakonu, profesionalni vozači ne bi smeli da budu za volanom duže od devet sati dnevno. Pauza od barem 45 minuta obavezna je posle četiri i po sata neprekidne vožnje.
foto: marko dragoslavić / fonet…
Ko gde počiva
Nedovoljno zaslužni
Rok diva Slađana Milošević sahranjena je u ponedeljak (8. aprila) na beogradskom groblju Lešće.
Njeni prijatelji su podneli zahtev da bude sahranjena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, ali Privremeni organ koji upravlja Beogradom, i u kojem SNS ima većinu, taj zahtev nije usvojio. I nije pružio nikakvo obrazloženje.
Pre samo nekoliko dana, ni za čuvenog foto-reportera Tomislava Peterneka nije bilo mesta u Aleji zaslužnih građana, za šta se zalagalo Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije.
“Mislim da je problem u tome što ti ljudi nemaju pojma ko je uopšte bio Toma Peternek. Mislim da uopšte nisu u stanju da sagledaju njegov doprinos umetnosti na ovom prostorima”, rekao je za “Vreme” fotograf Igor Mandić, podnosilac molbe.
U Aleji zaslužnih građana sahranjuju se nosioci najviših odlikovanja Republike Srbije, akademici, počasni građani Beograda, ali i drugi, ukoliko o tome odluči gradonačelnik.
Onde, recimo, počiva i Džej Ramadanovski, jedna od ikona novokomponovane muzike i Dorćola.
Istraživanje
Vakcina protiv kokaina
Drogirani pacovi dobro reaguju na serum, kaže Frederiko Garsija sa brazilskog univerziteta UFMG, koji radi na pronalasku “vakcine protiv kokaina”.
Garsija za Dojče vele priča kako je uveren da se rezultati mogu preneti i na ljude.
Na sličnim serumima rade i istraživački timovi u SAD. Trenutno još nema kliničkih studija na ljudima tako da je neizvesno kada će – i da li će – vakcina da se pojavi.
Njen metod je naizgled jednostavan – antitela se vezuju za kokain u organizmu. Stvaraju se formacije koje zbog svoje veličine ne mogu da prođu kroz krvno-moždanu barijeru. Tako da ne može da dođe do stimulacije mozga. Ni do drogiranog stanja.
Terapeuti kažu da to ne bi bilo čarobno rešenje, jer bi kokainski zavisnik imao još koraka do oporavka. Ali, za početak ne bi morao više da baca pare na drogu kada ga “ne radi”.
Prema podacima UN, više od dvadeset miliona ljudi širom sveta redovno konzumira kokain. To je druga najpopularnija droga posle marihuane.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.