U ponedeljak (18. avgust) je Republika Srpska u jednom danu ostala bez predsednika i premijera. Prvo je premijer Radovan Višković podneo ostavku, a onda je stigla očekivana odluka Suda BiH – odbačena je žalba Milorada Dodika na raniju odluku Centralne izborne komisije da mu oduzme mandat.
Dodik tako zvanično više nije predsednik Republike Srpske mada niko ne sumnja da će u dogledno vreme i dalje vući sve konce. Mandat mu je oduzet na osnovu presude kojom mu se zabranjuje obavljanje funkcija na šest godina zbog nepoštovanja odluka Visokog predstavnika. Osuđen je na godinu dana zatvora, ali je to pretvorio u novčanu kaznu.
Izborna komisija BiH sada mora da raspiše nove izbore za predsednika entiteta u roku od 90 dana. Ali, iz Banjaluke najavljuju da će ti izbori biti sprečeni.
“Ako sada izgubimo, izgubili smo za sva vremena. Nemojte dozvoliti da nam cinični Muslimani uzmu našu slobodu”, rekao je Dodik. “Republika Srpska će u narednih, ne duže od 90 dana, održati svoj referendum o samostalnosti”, rekao je Dodik, ali nije eksplicitno pominjao otcepljenje od BiH.
“Dojče vele” beleži da će najave “biti pripisane listi od preko pedeset referenduma koji su najavljeni u poslednje dve decenije, a koji su završili samo na verbalnim pretnjama”. Osim onog o Danu RS koji je održan 2016. godine, a koji je Ustavni sud BiH poništio, a vlast rezultate proglasila anketom.
Jake reči na stranu, BiH se zbilja nalazi u najvećoj krizi od mirovnog sporazuma u Dejtonu. Uto se čeka i prava reakcija Beograda, gde je Vučić deklarativno stao uz Dodika, ali je pitanje dokle će biti tako.
Potpredsednik Stranke slobode i pravde Borko Stefanović izneo je neverovatan scenario – kaže, “ozbiljno se dogovara” da Vučić po isteku drugog predsedničkog mandata proba da opet bude premijer, a da se Dodik kandiduje za predsednika Srbije. Državljanstvo već ima.
Zdravstvo
Haj-tek bolovanje
U okviru pilot-projekta “elektronskog bolovanja”, koji se sprovodi u četiri doma zdravlja u Beogradu, do sada je elektronskim putem otvoreno između 6.000 i 7.000 bolovanja.
Nikola Radoman iz Ministarstva zdravlja je za RTS rekao da sada sistem treba da zaživi svuda u Srbiji, a da se sprema i portal za poslodavce. “U budućnosti, od izabranog lekara do poslodavca će ići direktno i potvrda o privremenoj sprečenosti za rad i doznaka”, kaže on. Poslodavac ne bi trebalo da ima uvid u dijagnozu.
U test-fazi pacijenti sami dobiju potvrdu pa je proslede poslodavcu. Svi građani se pozivaju da budu registrovani na portalu e-zdravlje. Država se u to uzda.
Jer, zvaničnici poput ministra zdravlja Zlatibora Lončara su ponovo nedavno otvorili temu “lažnih bolovanja”, neke vrste fantoma koji stalno kruži Srbijom. I to iako svi podaci govore da je Srbija na evropskom dnu po broju dana na bolovanju ili udelu radnika koji trenutno boluju.
In memoriam
Zoran Ivošević (1936–2025)
foto: bojan stekić…
Profesor Zoran Ivošević, dugogodišnji sudija Vrhovnog suda i osnivač i prvi predsednik Društva sudija, preminuo je u 89. godini u Beogradu.
Ivošević je rođen u Nišu, doktorirao je u Beogradu. Briljantnu pravničku karijeru obeležila su i dva nezakonita razrešenja sa mesta sudije u eri vladavine Slobodana Miloševića. Jer, Ivošević se uvek zalagao za nezavisnost sudske vlasti i nikad nije ćutao.
Kako je jednom rekao za “Vreme”, u tom trenutku je bio na spisku za odstrel Državne bezbednosti, bio je i meta prisluškivanja.
Dobitnik je više nagrada, među njima Plakete grada Beograda. Napisao je tridesetak knjiga i oko hiljadu stručnih radova. Bio je član Pokreta slobodnih građana i političkog saveta Demokratske stranke.
U poslednjem intervjuu za “Vreme”, tokom građanskih protesta 2019. godine, na pitanje da li će Srbija iznova sve morati da gradi kad ova vlast ode, rekao je: “Ako smo to uradili jednom, uradićemo i drugi put. Ako u to ne verujemo, zašto onda živimo? Mene ova borba, na neki način, osvežava”.
Politika i muzika
Ko to tamo ne peva
Dok čitalac drži ovaj broj “Vremena” u rukama, traje Zemun fest pod pokroviteljstvom opštine, grada i Ministarstva kulture. Ali – festival je osakaćen. Jer, onde je trebalo da nastupe Mile Kekin, Who See, Zoster i Osvajači, prodavale su se i karte, ali je sve u poslednjem trenu otkazano.
Ili, kako pišu organizatori, “odloženo”. Ne piše zašto, samo nešto o tome da je Zemun fest mesto susreta svih generacija pa su “vođeni brigom” za posetioce i zajednicu, odlučili da ne bude koncerata.
Samo bi se bezobraznici zapitali da nije možda na delu talas cenzure “nepodobnih” izvođača u naprednjačkoj Srbiji.
Početkom jula su zrenjaninski Dani piva, inače održani početkom avgusta, otkazali nastup bendu Goblini zbog njihove podrške studentima. Jer to je “porodična manifestacija zabavnog karaktera” pa joj ne trebaju izvođači sa “političkim konotacijama”. Mostarski bend Zoster se potom solidarisao sa Goblinima.
Još jadnije će izgledati čuvena Zaječarska gitarijada ako se uopšte i održi krajem meseca. Oni su prvo otkazali Goblinima, ali su se onda redom sami povlačili S.A.R.S, pa članovi grupe Whitesnake, Deca loših muzičara, NIT, Električni orgazam, Brkovi, Generacija 5 i Riblja čorba.
“U trenutku kada se oko nas sve više steže krug straha, kontrole i ćutanja, verujemo da muzika ne sme da bude paravan iza kog se krije represija”, saopštila je Generacija 5.
foto: fonet…
Sergej Trifunović
“Borba u poslednji čas”
Ispostavilo se da vlast ne poznaje svoj narod, izjavio je za “Vreme” glumac Sergej Trifunović. “Kao da nikad ni jednu narodnu junačku pesmu nije pročitala pa ne zna da ako ti nešto pritiskaš, pući će. Pogotovo u Srbiji. Jer takav nam je gen.”
No, bilo je potrebno vreme za to “pucanje”. Kako kaže poznati glumac i bivši predsednik Pokreta slobodnih građana, nadstrešnica se ne bi desila da se reagovalo na smrt ljudi iz helikoptera ili smrt Stanike Gligorijević na naplatnoj rampi.
“I ovo što sad rade ljudi po ulicama, to je vapaj posle mnogo bezobrazluka, mnogo žrtava”, kaže Trifunović. “Ova borba je došla u poslednji čas, u 12 i 15 je došla!”
Proteste po Srbiji vidi kao “borbu za demokratiju, jer nam demokratiju niko neće doneti, moramo da ovo krhko i slabo i očigledno neosvešćeno društvo podignemo. Biće teška borba, ali je neophodna”.
Zapadna štampa
Vučić steže, EU ćuti
U vihoru svetskih sukoba, ponora Gaze i susreta Trampa i Putina, dešavanja na srpskim ulicama ipak su uspela da budu druga vest u dnevniku nemačkog javnog servisa ARD.
U ponedeljak (18. avgust) je više prestižnih svetskih medija objavilo oštre komentare o ogoljenom nasilju koje režim Aleksandra Vučića sprovodi nad demonstrantima, kritikujući istovremeno Evropsku uniju što o tome ćuti.
Britanski “Fajnenšel tajms”, koji je ranije više puta intervjuisao Vučića, u uvodniku piše da je srpski predsednik dospeo pred dilemu u kojoj se pre ili kasnije nađu sve autokrate – da popušta ili da steže. I dalje bi, pišu, mogao da otvori prostor za opoziciju, nezavisne medije i istrage, ali “reforma nije način na koji autokrate funkcionišu: Vučić se ponaša po šablonu i sve jače steže obruč”.
Taj list, ali i francuski “Mond” ističu dobre veze režima u Beogradu sa evropskim prestonicama. U “Mondovom” uvodniku se ističe da Francusku interesuje prodaja borbenih aviona, a Nemačku litijum. Ali da nastavak pregovora o pristupanju Srbije Evropskoj uniji pod Vučićevom vlašću više “nema smisla”.
Nemački javni servis ARD u komentaru navodi da je Vučić “pokazao svoje pravo lice”, da se u Srbiji uhapšeni šikaniraju ili im se preti i silovanjem, da batinaši vladajuće stranke, uz policijsku zaštitu, napadaju građane. “Evropa bi trebalo dobro da gleda”, upozorava se.
Neki u učestalosti komentara u zapadnim medijima vide poruku Vučiću, dok trabanti režima vide, razume se, “obojenu revoluciju”. Ali, stvari ne funkcionišu tako.
Biće da su silina i upornost protesta – takve je teško naći u Evropi u poslednjih dvadesetak godina – i brutalnost režima doveli Vučića u centar pažnje na način koji mu nije mio.
Ovoliku pozornost dobijao je ranije samo dvaput. Jednom kada je sa Hašimom Tačijem pustio probni balon o podeli Kosova, a i tada su reakcije bile pomešane. I drugi put, kad je Srbija pragmatično i brzo nabavila dovoljno vakcina protiv kovida – tada je Vučić požnjeo hvalospeve. Sada može da vidi isključivo razorne kritike.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju
Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina
Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodšnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima
Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije
Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka
Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika
Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Građani su na raskršću između političkog avanturizma i institucionalnog jačanja kroz poštivanje pravosudnih odluka. Na jednoj strani je učešće na neustavnom referendumu i prihvatanje rušenja svih principa vladavine prava, a na drugoj raskid sa decenijskim sistemom koji počiva na korupciji i klijentelizmu