Nastavak eksperimenta in vivo

Naši reformatori reforme sudstva valjda misle da su sve uglancali, da će u tišini provesti preispitivanje neizabranih sudija (i tužilaca), da ta trakavica duga dvije i nešto godine više nikoga i ne zanima. Imaju u tome, očito, i punu podršku parlamenta u kojem se početkom tjedna odvijala rasprava o sistemskim zakonima, Zakoniku o krivičnom postupku i Zakonu o parničnom postupku, pred sramotno praznom salom, pred tek 20-ak poslanika, pri čemu najviše zjape prazne klupe u kojima sjede oni koji su „za evropsku Srbiju“.

Ne čudi stoga što smo i dalje u dilemi da li je i ovaj, novi, saziv Visokog savjeta sudstva (VSS) zakonit ili ne. U njega je u julu 2010. godine izabran dr Predrag Dimitrijević, dekan Pravnog fakulteta u Nišu, nakon čega Agencija za borbu protiv korupcije u decembru te godine donosi odluku da mu ta funkcija prestane po sili zakona, jer je zakonom zabranjeno istovremeno obavljanje dviju ili više funkcija. On se na tu odluku žali, ali Agencija u martu ove godine tu žalbu odbacuje i cijelu stvar upućuje Skupštini Srbije, koja bi ga trebala razriješiti.

U međuvremenu, profesor Dimitrijević je i dalje član VSS-a i dekan niškog Pravnog fakulteta. Toliko o poštovanju Agencije za borbu protiv korupcije.

I nikom ništa; oni od kojih bismo trebali očekivati da se zakona drže kao pijan plota, od VSS-a čija je predsjednica Nata Mesarović predsjednica i najvišeg suda (Vrhovnog kasacionog) u zemlji i Skupštine Srbije koja donosi zakone, prave se blesavi. Jedni će valjda sve svaliti na parlament i šlampavi rad, drugi će reći da na dnevnom redu ima puno važnijih stvari, a mi – građani – ćemo se i dalje čuditi u ovoj zemlji čuda.

PREISPITIVANJE: No, takav VSS ovih mjeseci odlučuje o prigovorima neizabranih sudija, onih koji su „odbačeni“ u reizboru u decembru 2009. godine. U međuvremenu je mali broj njih ipak izabran, da bi nekoliko stotina njih koji su pomoć potražili od Ustavnog suda Srbije jednim potezom bio izuzet od nadležnosti toga suda (koji je riješio predmet tek jednog sudije-žalioca) i vraćen nazad u nadležnost VSS-a, u međuvremenu ponovo izabranog.

Tek na silne pritiske iz Evropske unije, reformatori su priznali da stvari ipak nisu tako briljantne kao što su tvrdili dotad, pa je predsjednica VSS-a priznala u aprilu čak i to da će, nakon detaljne analize, Ministarstvu pravde uputiti prijedlog za preispitivanje mreže sudova, koja se – kako tvrde upućeni – pokazala prilično katastrofalnom. S druge strane, VSS je dobro utvrdio potreban broj sudija, ali „budući da je u toku postupak preispitivanja odluka o neizabranim sudijama, neće biti smetnje da se neko vrati u sud ukoliko se utvrdi da kriterijumi prema njemu nisu bili dobro sprovedeni“.

VSS je potom donio i pravila za postupak revizije reizbora. Oformljene su dvije tročlane komisije u kojima su članovi isključivo sudije, članovi VSS-a, čije odluke potom potvrđuje kompletan sastav VSS-a, i oni koji su odluke koje se danas preispituju donijeli u samom startu, članovi po funkciji: predsjednica Mesarović, ministarka pravde Snežana Malović, predsjednik parlamentarnog Odbora za pravosuđe Boško Ristić, niški advokat Dejan Ćirić i već spomenuti – sporni – dekan niškog Pravnog fakulteta dr Dimitrijević.

Od početka do danas u tom procesu stvari su se promijenile, za što je zaslužan – kako upućeni tvrde, a nadležni demantiraju – pritisak na sudije iz VSS-a koji o prigovorima odlučuju. Dosad, do polovine septembra, riješeno je tek 158, od čega su 52 prigovora usvojena.

Zanimljivo je, međutim, da je od prve sjednice VSS-a 20. jula do posljednje 9. septembra (ukupno četiri) drastično pao broj usvojenih prigovora. Na prve dvije usvojeno sjednice, od riješenih 114 prigovora, usvojeno je njih 46 ili oko 40 posto.

U drugoj fazi rezultati (ma koliko brojke bile dosadne, ovdje su neophodne) koje usvaja VSS izgledaju posve različito. Na sjednici 26. augusta VSS odbija deset prigovora, a jedan prihvaća; na sjednici 9. septembra odbija 17 prigovora.

PRITISCI: Oni sudije koji su u toj „prvoj fazi“ imali značajan (neki i natpolovičan) broj usvojenih prigovora, u „drugoj fazi“ su naglo smanjili taj trend, pa postali čak i rigorozniji od dotad najrigoroznije sudije Mirjane Ivić iz prve komisije; njoj ćemo se još vratiti. U to vrijeme, odmah nakon prve sjednice također, jednom od sudija, člana VSS-a, koji je u startu usvojio najveći broj prigovora, slijedi kazna: njegova supruga koja je zamjenica u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu naglo biva premještena na rad u tužilaštvo istog ranga u Sremskoj Mitrovici, a njegov niti jedan predmet ne dospijeva na drugu sjednicu VSS-a.

Drugo dvoje sudija naglo, od početne oko trećine usvojenih prigovora, padaju na nijedan, a sudija Sonja Vidanović – koja je također smanjila broj usvojenih prigovora s gotovo 80 posto na prvoj sjednici na manje od pola te cifre na drugoj – u augustu sebe izuzima iz najavljene rasprave o prigovoru Dragane Boljević, predsjednice Društva sudija. Kaže: zbog prijateljskih odnosa, iako su se tek profesionalno vidjele nekoliko puta u posljednjih desetak godina, te nakon što je Dragani Boljević dva mjeseca ranije odobrila uvid u spis, posve službeno i lege artis, bez spominjanja bilo kakvog prijateljstva.

Ministarka pravde Snežana Malović dva tjedna prije te zavrzlame rezolutno odbija ocjenu da vraćanje pojedinih sudija pokazuje da proces reizbora nije bio dobar. „Kao prvo, ne može se na osnovu prvih odluka donositi zaključak o celom postupku. Stvari mogu da se vide na različite načine. Do sada je na posao vraćeno 0,5 odsto sudija od ukupnog broja onih koji su podneli aplikacije. Dakle, u 99,5 odsto slučajeva u opštem izboru nije bilo grešaka. Tako izgleda situacija sada, ali hajde da se ne bavimo procentima…“ (Blic, 12. avgust).

SLUČAJ BOLJEVIĆ: Nakon toga, jedna od komisija ne održava zakazanu sjednicu (jedan od sudija odbija da toga dana bude izvjestilac), a volšebno se otkazuje i sjednica zakazana za 1. septembar na kojoj – vidi vraga! – treba biti razmotren prigovor Dragane Boljević, koja je u međuvremenu podnijela zahtjev za izuzeće sudije Mirjane Ivić, koja je preuzela predmet od sudije Sonje Vidanović, koju su naglo preplavili prijateljski osjećaji prema Boljevićevoj.

U svom zahtjevu za izuzeće Mirjane Ivić, sudija Boljević navodi da VSS ne primjenjuje princip slučajnog sudije, dogovoren i sa EU koja je tražila preispitivanje reizbora, da ne samo da joj je promijenjen izvjestilac nego i komisija, kao i razloge zašto ne vjeruje u nepristranost sudije Ivić. Prvenstveno profesionalne, o čemu govori i službena biografija sudije Ivić na sajtu VSS-a: rođena 1951, diplomirala 1975, pravosudni ispit položila 1984. godine. „Od 1976. godine radi kao pripravnik u Zavodu za izdavačku delatnost ‘Filip Višnjić’ u Beogradu. Od 1984. do 1990. godine radi kao stručni saradnik u Krivičnom odeljenju – u Veću za maloletnike u Vrhovnom sudu Srbije, nakon čega je angažovana u Upravnom odeljenju Vrhovnog suda Srbije u zvanju savetnika predsednika, za upravnu materiju. Godine 1998. izabrana za sudiju Okružnog suda u Beogradu i po rasporedu radila u Upravnom odeljenju i popunjavala petorno veće Krivičnog odeljenja; 24. 11. 1999. godine izabrana za sudiju Vrhovnog suda Srbije u Odeljenju za upravnu materiju gde je radila sve do 31. 12. 2009. U Vrhovnom sudu Srbije po rasporedu bila predsednik veća i član redakcijske grupe Biltena.“

Tu traljavu službenu biografiju analizira u svom zahtjevu sudija Boljević, te ističe da je sudija Ivić neuobičajeno izabrana za sudiju Okružnog suda u Beogradu, te za nepunih godinu dana napredovala do sudije najvišeg, Vrhovnog suda (danas je u Vrhovnom kasacionom), te da ne može znati „šta sve znači normalna i dugogodišnja sudijska karijera od prvostepenog sudećeg sudije preko sudije koji odlučuje po žalbama“, jer među ostalim nije radila kao raspravni sudija u svojoj karijeri. Osim toga, u kontaktima koje je s njom imala kao predsjednica Društva sudija, kaže Boljevićeva, sudija Ivić je „pokazala izuzetno netrpeljiv, ciničan i uvredljiv odnos“ i prema njoj i prema Društvu (u zahtjevu slijede primjeri), a tu je i sumnja u nepristranost i zbog toga što je sudija Ivić „izabrana 1998. godine direktno za sudiju Okružnog suda u Beogradu, a da prethodno nije bila sudija za vreme koalicione Vlade SPS-SRS-JUL, na tzv. kvoti SRS“, kako Dragana Boljević navodi u zahtjevu za izuzeće.

NERAZUMLJIVO: Zahtjev je odbijen 26. avgusta, s obrazloženjem da je neosnovan – jer ga valja podnijeti najkasnije tri dana prije datuma održavanja sjednice o prigovoru nereizabranog sudije. Otkazana sjednica se trebala održati 1. septembra, Dragana Boljević je zahtjev za izuzeće podnijela 22. avgusta, znači cijelih devet dana ranije; netko u VSS-u ne zna računati rokove.

A nevjera Boljevićeve u nepristranost? Teško je shvatiti iz obrazloženja VSS-a kojim odbija njen zahtjev: razlozi i okolnosti ne pružaju, shodno članu 13. Poslovnika VSS-a („ako postoje druge okolnosti koje izazivaju sumnju u nepristrasnost“) dokaze o postojanju razloga i okolnosti koji ukazuju na postojanje sumnje u nepristrasno postupanje Mirjane Ivić u postupku rješavanja prigovora na reizbor Dragane Boljević.

Obrazloženje se može shvatiti, tako nerazumljivo, jedino tautološki: nizom riječi koje u drugom obliku kazuju nešto već rečeno, ili nagomilavanjem različitih riječi istog značenja (B. Klaić).

Nije, naravno, cijeli problem reforme reforme u ličnosti predsjednice Društva sudija Srbije Dragane Boljević, ali to pokazuje koliko su ona i ostali sudije nebitni: može im se odgoditi već zakazano ročište, može im se mijenjati sudije, može se bez argumenata odbijati zahtjev za izuzeće, može se tvrditi da sve ide svojim tokom, a da su dosad riješili manje od 20 posto podnesenih prigovora nereizabranih sudija.

U svakom slučaju, reforma reforme pravosuđa – svi su izgledi – trajat će još dugo, bez obzira na ljudske sudbine (ne)reizabranih i nas poreskih obveznika koji taj eksperiment in vivo još plaćamo. S posve neizvjesnim rezultatom.