Surova likvidacija Nenada Opačića i njegove supruge otvorila je dva pitanja: koliko je srpska policija sposobna da rešava slučajeve u vezi sa organizovanim kriminalom i koje je sve lekcije uspeo do sada da nauči ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović
Oni koji prate zbivanja u svetu kriminala reći će da je Nenad Opačić (54 godine), osuđenik iz KP Sremska Mitrovica, ubijen na tipičan mafijaški način, ali da nije tipično da nastrada i njegova supruga Jasmina sa kojom se našao ispred zgrade u Novom naselju u Novom Sadu.
Ubistvo je počinila nepoznata osoba u petak, 27. februara uveče, u trenucima kada se bračni par vraćao sa večere kod svojih kumova. Nenad je Opačić bio na izdržavanju zatvorske kazne od 14 godina, koja mu je izrečena 2006. godine zbog brojnih krivičnih dela.
Lokalni mediji su javili da se pretpostavlja da je ubica došao na biciklu, da je imao „fantomku“ na glavi i da je pucao u Opačiće u trenutku kada su ulazili u zgradu u kojoj žive. Takođe, saopšteno je da je Opačić koristio godišnji odmor jer je na to imao pravo kao osoba koja je „odslužila“ veći deo zatvorske kazne.
Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija rekli su da je Opačić bio na „posebnom pravu korišćenja godišnjeg odmora van ustanove“ i precizirano je da je odmor započeo 23. februara, a da je u zatvor u Sremskoj Mitrovici trebalo da se vrati 6. marta. Pojašnjeno je da je Opačiću ostalo još tri godine zatvora jer mu je kazna isticala 30. januara 2018. godine.
Iako to može da zvuči čudno, da neko ko je dobio visoku zatvorsku kaznu za teška krivična dela bude u mogućnosti da izlazi iz zatvora i „živi normalnim životom“, Opačić je van zatvora bio je i ranije.
Tako su mediji javili u februaru 2014. godine da je policija izvršila raciju u novosadskom restoranu Fontana u vreme kada je Opačić sa prijateljima slavio svoj rođendan.
Tada se saznalo da je pušten na vikend, kao i da je među zvanicama bila tadašnja portparolka Apelacionog suda u Novom Sadu Sofija Čolić, koja je kasnije, veruje se, pod pritiskom javnosti podnela ostavku.
TRENDOVI I REALNOST: Slučaj likvidacije Nenada Opačića i njegove supruge i način na koji se nad njim sprovodio „proces socijalizacije“ otvaraju pitanja sposobnosti MUP-a i celog pravosudnog sistema da se izbori sa organizovanim kriminalom kao i načinom na koji se tretiraju „počinioci najtežih krivičnih dela“.
foto: darko dozet…mesto zločina;…
Dok traje policijska istraga, a u prošlosti gotovo da nije bilo slučajeva da je policija uspevala da razreši jedno ovako naručeno ubistvo, javnost će se baviti motivima i značajem ovog događaja.
Ironijom sudbine, samo nekoliko sati ranije, u tom delu Novog Sada, u kome je kasnije ubijen Opačić, otvorena je nova policijska stanica kojoj je prisustvovao ministar Nebojša Stefanović sa gradonačelnikom Novog Sada Milošem Vučevićem. Tada je poručeno da Ministarstvo sa Stefanovićem na čelu beleži uspehe i da je opšti trend smanjivanja broja krivičnih dela kako u Srbiji tako i u Novom Sadu.
Ministar se nenadano našao u „nebranom grožđu“ jer se dogodilo da njegov entuzijazam i želja da predstavi poboljšanje usluga policije, a time i bezbednost građana u tom delu Novog Sada, startuju ovako brutalnim dvostrukim ubistvom koje poništava možda i poboljšanu sveukupnu statistiku Ministarstva koje on vodi manje od godinu dana.
Normalno je da se građani zapitaju kakva je i njihova bezbednost kada u trenucima pojačanog prisustva policije, a govori se da će na tom mestu sigurnost biti veća, ubica na biciklu brutalno ubije dvoje ljudi.
Ako se pored toga ima u vidu da je nedavno u Beogradu, 22. februara, na provereni mafijaški način ubijen Goran Radoman iz Crne Gore, za koga se veruje da je bio pripadnik „kriminalne grupe iz Kotora“, koja je bila povezana sa aktivnostima „Šarićevog klana“, a da je protekle jeseni srpski preduzetnik Milan Beko za dlaku izbegao likvidaciju iz „mafijaške sačekuše“, te da policija u Srbiji nema nikakav odgovor ko naručuje i ko sprovodi ta ubistva, legitimno je pitati šta se dešava i da li je opšta bezbednost ugrožena?
Ministar Stefanović, koji po pravilu voli kamere, nije se oglašavao povodom slučaja Opačić i kao da je naučio lekciju iz „Slučaja Beko“ kada je brzo obećao da će sve biti rešeno u najkraćem roku, da je ubica amater, da je ostavio brdo tragova i da će brzo rešavanje tog pokušaja ubistva pokazati da „ovo nisu devedesete“.
Istraga u slučaju „Beko“ nije dovela do razrešenja, izgledalo je da se vodi preko tabloida i jedino što su neki ljudi iz policije zbog nepostojanja rezultata izgubili pozicije tako što su unapređeni na savetnička mesta.
foto: edin hodžić…Opačić i Miodrag Kostić 5. oktobra 2000.
KARIJERA I PRETPOSTAVKE: Radoman i Opačić dolaze iz drugačijeg miljea, onog za koji se tvrdi da pripada organizovanom kriminalu i ponekad bi javnost mogla da prećutno odobri ovakva „razrešenja“, jer „se to mafija međusobno obračunava“, pa bi po toj logici trebalo da se time i ne bavimo preterano.
Opačić je bio „stara kuka“, nazivan je šefom „Veterničkog klana“, saradnikom „Zemunskog klana“, ali i prijatelj ljudi iz nekadašnje opozicije kao što su Nenad Čanak i Miodrag Kostić. Njegova likvidacija je „otkrila“ javnosti da je Jasnima Opačić, sestra Marijane Mateus, nekadašnje supruge preduzetnika i „najbogatijeg Srbina“ Miodraga Kostića, pa bi to mogla da bude još jedna veza između njih dvojice. Opačić je u devedesetim važio za „prijatelja opozicije“, ali postoji priča da ga je Vuk Drašković bio označio kao „policijskog doušnika“.
„Ljubav“ između vlasti i Opačića prekinuta je 2003. godine u akciji „Sablja“, kada je obelodanjeno mnogo o njegovim poslovnim aktivnostima. Suđeno mu je nekoliko godina i sa suđenja je zabeležen najupečatljiviji detalj napada na Miladina Suvajdžića – Đuru Mutavog – svedoka saradnika Tužilaštva u postupku protiv „zemunskog klana“. Opačić ga je bio napao zašiljenom četkicom za zube, što dosta govori o tome kako je razumeo ulogu nekadašnjeg saradnika „zemunaca“.
Likvidacija Opačića i njegove supruge baca novo svetlo na njegovu ulogu u svetu organizovanog kriminala jer u javnosti nekako prestane interesovanje kada neko od „donova“ bude osuđen na dugogodišnju robiju jer se veruje da je taj „završio“.
Činjenica da je Opačić u dugom periodu izlazio na vikende iz zatvora verovatno mu je omogućila da povrati nešto od zaparloženih kontakata iz prošlosti. Pored toga, način na koji je nastradao kao da nam govori da se na toj teritoriji osećao sigurno jer očevidno nije imao nikakvu zaštitu, pa je logično pretpostaviti da je bezbednosna procena bila povoljna. Kao da je mislio da nema neprijatelja jer je teško poverovati da je za vreme dugogodišnje robije u potpunosti raskrstio sa svim „problematičnim prijateljstvima i poslovima“, ili da ga je dugotrajno fizičko odsustvo iz „posla“ oteralo u penziju.
Opačić je bio u zrelim godinama i verovatno je pravio planove za period posle odsluženja zatvorske kazne. Da li je nastradao zato što je bio preterano dobar sa policijom pa je ispričao stvari koje nije smeo, da li je nekome ostao dužan ili se zamerio „novim klincima“, to bismo mogli da saznamo ukoliko istraga donese neki rezultat.
OPOMENA DEVEDESETIH: Do sada nije bilo takvih slučajeva i ovakva ubistva bi vremenom pala u zaborav javnosti, osim ako nakon njih ne usledi još više naručenih ubistava kao vrsta odmazde. Toga smo se bar nagledali proteklih dvadesetak godina.
S druge strane, ako zatvorenik bude ubijen dok je „na odmoru“ ili „na vikendu“, postavlja se pitanje na koji način funkcioniše sistem zaštite tih osoba u trenucima kada im je dopušten privremeni izlazak iz zatvora, i čini se da taj „sistem“ ima mnogo nedostatka.
Zvuči neverovatno da Opačić, koji je bio predstavljen kao najokoreliji kriminalac osuđen na izuzetno visoku zatvorsku kaznu, bude tek tako ostavljen da šeta po Novom Sadu, a da ne bude ni pod kakvom kontrolom. Ako on nije imao nekog svog da ga čuva, a moglo bi se pretpostaviti da je to rutinska stvar za takve osobe, kako je moguće da ga policija nije pratila i kako je moguće da nije bilo saznanja da je Opačiću bezbednost ugrožena?
Ova pitanja stoje pred MUP-om Srbije i tiču se celog sistema u delu „sprovođenja zatvorskih sankcija“, jer bi neko mogao da pomisli da je Opačić ostavljen da bude likvidiran, a takav ishod istrage ne bi išao u prilog srpskoj policiji. Možda zvuči čudno, ali je dužnost države da čuva i one koje je osudila na najstrože zatvorske kazne.
Lopta je u rukama ministra Stefanovića i sve manje vidljivog direktora policije Milorada Veljovića, ali nam ništa ne govori da ćemo neke od odgovora na ova pitanja ikad dobiti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči
Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju
Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade
Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Vlast i dalje računa na strah, kontrolu medija i sukob sa političkim protivnicima, dok Studentski pokret pokušava da nametne drugačiji jezik političke mobilizacije. Šta se promenilo u izbornim kampanjama u Srbiji od 1990. godine i da li su stari modeli izgubili moć da ubede birače
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.