
Naprednjaci
Na režimskom vašaru šest puta manje ljudi nego 15. marta
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
Policija se, uz manje nedostatke, indirektno suprotstavila vlasti, a kolika je to zasluga novog v. d. direktora Dragana Vasiljevića, a kolika Ivice Dačića, teško je proceniti. Važno je da su svojim ponašanjem “nokautirali” neskrivene namere vlasti. A kakve su bile namere, znaju oni koji su gledali “specijalnu emisiju” televizije Informer gde su najavljivali i navijali da do sukoba dođe – kako sam vlasnik televizije, tako i sagovornici u studiju
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić danima je i nedeljama gromoglasno upozoravao na “kataklizmu” i građanski rat u koji će dovesti do rušenja institucija i raspada zemlje pred studentski protest 15. marta. Istu poruku su “telalili” premijer i ministri u ostavci, a prenosili režimski tabloidi. Ovo nije prvi put. Jer kad god mu se “zaljulja” vlast, Vučić priziva sukobe bilo sa Kosovom, BiH i Hrvatskom ili “otcepljenje” Vojvodine.
Ovog puta je ta strategija, u kojoj istaknutu ulogu ima BIA predvođena direktorom Vladimirom Orlićem, doživela težak poraz. Pobedila ih policija, rečnikom Marka Đurića, sa 5:0.
Policija je odradila lavovski deo posla ne samo u subotu, nego i prethodnih meseci. Naime, bilo je očigledno da razume studente i građane. Ovo se moglo videti na ulicama Beograda i drugih gradova.
DAN PRE PROTESTA
Uoči tog 15. marta, Vučić je ponavljao kako će policija “ispendrečiti” i uhapsiti svakog ko krene na institucije i stalno upozoravao da će učesnici protesta napasti institucije. Već 14. marta uveče, kada su kolone učesnika protesta stizale iz svih pravaca u Beograd u pratnji policije na čelu i na začelju kolona, nije bilo ni jednog incidenta ili ružne reči, čak ni onog uobičajenog dobacivanja policiji “av, av”. Policajci su se rukovali sa građanima ili im mahali. I tako satima.
U subotu ujutru na svakom raskršću stajala je saobraćajna policija i obezbeđivala da niko ne upadne u kolone. Tako je bilo ujutru. Do popodneva se broj građana i studenata naglo povećava, zakrčeni su Zeleni venac, Prizrenska, Terazijski tunel, Kosovska, Dečanska i svi ostali prilazi Narodnoj skupštini. Policija, u uniformi i u civilu, svugde je bila prisutna, ali nenametljiva. Ispostavile su se ispravne tvrdnje da nijednim gestom neće nasilno razbijati protest.
Pionirski park (nazvan “Ćacilend”) u subotu je bio pun dovedenih “studenata koji žele da uče”. U pitanju su bili funkcioneri raznih opštinskih organa i preduzeća iz čitave Srbije. Za razliku od njih, naprednjačke “batinaše” SNS-a policijski kordon nije pustio da uđu u taj ograđeni prostor. Ova ekipa bila je spremna na bitku i napad. Uglavnom, policijski kordon, Žandarmerija i Brigada opkolila je “Ćacilend”, ali okrenuti više prema njima nego prema učesnicima mirnog protesta.
Policajci su dovedeni iz cele Srbije: kod zgrade SIV-a na zapadnom krilu bila su parkirana dva autobusa firme “Kavim” iz Raške, oni su valjda bili zaduženi da čuvaju Palatu Srbija.
U zgradi Skupštine na Trgu Nikole Pašića stajalo je više stotina policajaca sa opremom za razbijanje demonstracija. Isto tako i u takozvanoj maloj Skupštini na Trgu Nikole Pašića 13. Ponašali su se prijateljski i prema studentima i prema “ćacima”, ali im je očigledno naređeno da ove druge više štite. Oni su bili postrojeni između “ćacija” i traktora.
Da su na traktorima polupana stakla – jesu. Takođe i presečena creva za gorivo. Ali se postavlja pitanje kako su vlasnici dozvolili da im se to dogodi u prisustvu policije, i to u vreme dok na Trgu Nikole Pašića nije bilo učesnika protesta. Zauzvrat, ovim prostorom su kružili momci u crnim duksericama i sa crnim kačketima na glavi. I dok su oni lupali traktore, policija nije reagovala – čak ni kad su jedan prevrnuli.
Na sednici skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove u utorak, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da je oko Pionirskog parka bilo 188 traktora i dodao da je učesnike protesta na dolasku u Beograd pratilo njih 134. Zaboravio je da kaže da su svi ti traktori bili registrovani i velike vrednosti, za razliku od većine onih oko “Ćaćilenda”.
DAN PROTESTA
U subotu ujutru u Pionirski park stigle su nove grupe “batinaša”, obučenih po istom šablonu. Posmatrači su uočili da među “studentima koji žele da uče” više nema nijedne devojke. No, za utehu, bilo je osuđivanih kriminalca, poput Vučićevog kuma Petra Panića i njegove “ekipe”. Policija je počela da ozbiljnije obraća pažnju na njih.
Izvor “Vremena” iz policije ukazao je na opasnost od napada “ćacija” na učesnike protesta kamenicama i ciglama. Dopremljene su u gepecima vozila koja su dolazila u podzemnu garažu u Pionirskom parku. Dalje su nošene i na krovove okolnih zgrada, gde su se provokatori trebali rasporediti. Da li je moguće da BIA za sve ovo nije znala? Ili je znala i prećutno odobrila jer im je naređeno da protest treba da se prikaže kao nasilnički?
Uglavnom, kada je protest počeo, policija je te ljude po krovovima zgrada “eliminisala”, pa je jedna opasnost otklonjena. Svoj posao “odradili” su i policajci u civilu privodeći izgrednike iz “Ćacilenda” ubačene da prave provokacije u masi. U tome su im svesrdno pomogli ratni veterani, koji su radili “građanska hapšenja” onih iz “Ćacilenda” koji su preskakali ogradu kako bi se obračunali sa učesnicima protesta. Inače, policijski kordon koji je stajao između dve grupacije na ove sukobe nije reagovao.
Iz priče sa tim policajcima moglo se dobiti iskreno priznanje – “ako jedan od nas spusti štit, svi ćemo ih spustiti”. To je bio znak da oni neće napadati učesnike protesta. Ali zato pored njih stoji čovek sa čekićem u ruci, nabildovan, istetoviran, i oni ne reaguju. A taj čovek sigurno nije student, ne zato što ima previše godina, nego, kako reče jedan policajac, “tetovaža mu je grb fakulteta na kojem je bio”, u prevodu – zatvora.
Kada je krenuo pokret učesnika protesta, to je iznenadilo “studente koji žele da uče” jer su imali spremljen scenario kada da počnu da bacaju cigle i kamenje na studente, preko glava policije.
Studente je, kažu izvori “Vremena”, neko iz vrha policije upozorio šta im se sprema i zato su brzinski otišli, u potpunom redu, sa Trga Republike. A bilo je planirano da se na Trgu Nikole Pašića isključi javna rasveta da bi “batinaši” krenuli u koordinirani napad. Osim u “Ćaćilendu”, njihove grupe su bile i u Prizrenskoj ulici, kao i u Kosovskoj i Majke Jevrosime.
Kamenice su ipak poletele iz Pionirskog parka, ali bilo je prekasno – kolone učesnika su se slile prema Slaviji i tamo je održan dostojanstven skup, dosad neviđen u Srbiji, bez ijednog incidenta, ako se ne računa “zvučni top”, o kome je već dosta rečeno prethodnih dana. Za učesnicima protesta zaputila se i policija kako bi ih obezbedila, a Žandarmerija nije dopustila “ćacijima” da krenu za njima.
“Ćaciji” su ostali opkoljeni, a onda su tokom noći i jutra krenuli da se povlače ostavljajući Pionirski park u stanju gorem nego što se nalazi buvljak na Vojnom putu u Zemunu kad se završi trgovina. Takva količina smeća retko je viđena, Gradska čistoća još nije uspela da je ukloni. Sa druge strane, učesnici protesta su svaki papirić pokupili za sobom.
DAN POSLE
U utorak, u trenutku pisanja ovog teksta, “Ćacilend” se nalazi pod opsadom stranačkih “batinaša” i u njega nije moguće ući. Novi “studenti” počeli su da popodne pristižu u njega. “Za nas je dobro da je sve završeno bez sukoba, da niko nije povređen. Pokušali smo da budemo uzdržani”, kaže jedan oficir Žandarmerije, koga je najviše ganuo način kako su ih te večeri ispratili studenti ispred Pravnog fakulteta. “Mahali su nam, pozdravljali, slali poljupce, to gane i najokorelijeg žandarma, onog koji nema decu. A tek kako je nama roditeljima”, objasnio je on.
Visoki oficir policije, čija su deca i supruga učestvovali na protestu dok je on morao biti na radnom mestu, kaže za “Vreme” da se ne bi dvoumio da ga napusti ako policija napadne učesnike protesta, ili dozvoli režimskim batinašima da to urade – otišao bi da brani porodicu.
Na skupu je bio i aktivni oficir Vojske Srbije iako im je naređeno da tog dana moraju biti u jedinicama, jer je ranije otvorio bolovanje. Na pitanje šta će biti ako ga snime pripadnici VBA – a bilo ih je u velikom broju – lakonski je odgovorio da ima problema sa cirkulacijom u nozi i da mu je doktor “preporučio” šetnju 10 kilometara dnevno.
Uglavnom, policija se, uz manje nedostatke, indirektno suprotstavila vlasti, a kolika je to zasluga novog v. d. direktora Dragana Vasiljevića, a kolika Dačićeva, teško je u ovom trenutku proceniti. Važno je da su svojim ponašanjem “nokautirali” neskrivene namere vlasti. A kakve su bile namere, znaju oni koji su gledali “specijalnu emisiju” televizije Informer gde su najavljivali i “navijali” da do sukoba dođe – kako sam vlasnik televizije, tako i sagovornici u studiju.
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
Mesec dana su iza rešetaka Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović. Tobože su planirali „državni udar“, a zapravo su politički taoci
Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović nalaze se u pritvoru (na slikama po redosledu). Ukoliko uskoro ne budu na slobodi, jasno je da smo na putu ka Belorusiji. Ti su ljudi u režimskim medijima ispali opasniji od bombaša Al Šababa ili kakve druge prominentne terorističke organizacije. Ko su oni zaista, koga imaju, čime se bave, u šta veruju i za šta se bore
Izgleda da je Đuro Macut ono što je deo javnosti tražio, pa dobio na vučićevski perverzan način: on je stručnjak koji treba da vodi prelaznu Vladu Srbije, ali ne da bi napravio politički konsenzus i smirio društvenu krizu, nego da bi premostio vremenski period do trenutka kada Vučić – formalno ili sa Zoranom Jankovićem u timu – opet može da zasedne u kabinet u Nemanjinoj 11
Mrtvi, osakaćeni, prebijeni, sluđeni… Tako završavaju građani koji se iz različitih razloga nađu pod rukom i pendrekom srpske policije. Poslednji slučaj, za koji malo ko veruje da se stvarno tako odigrao, najbizarniji je: čovek se obesio u marici, dok su mu ruke bile vezane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve