

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine
Mada pet od sedam predstavnika mahom opozicionih poslaničkih grupa smatra da građani ne bi smeli da imaju imati vatreno oružje u privatnom posedu, većina kaže da o tome nije razgovarala unutar svojih stranaka. Krajnje je vreme da o tome ozbiljno popričaju


Zbog teških zločina i njihovih žrtava „Vreme“ se obratilo šefovima poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini Srbije sa pitanjem da li bi podržali zakonsku inicijativu da se civilima u potpunosti zabrani posedovanje vatrenog oružja. Većina onih koji su se odazvali u našoj anketi kaže da bi podržali takav zakon, ali da on ne bi prošao skupštinsko glasanje zbog manjka kvoruma.
Inače, od šesnaest poslaničkih grupa u Skupštini Srbije, odazvalo nam se sedam, a od tri nezavisna poslanika, samo Đorđe Vukadinović. Iako smo sve poslaničke grupe kontaktirali više puta i nekoliko dana zaredom, odgovore nismo dobili od Srpske napredne stranke, Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke, Partije ujedinjenih penzionera, Dveri, Jedinstvene Srbije, Liberalno demokratska partije (uz SDA Sandžak), Pokreta socijalista (uz Narodnu seljačku stranku i Ujedinjenu seljačku stranku) i Lige socijaldemokrata Vojvodine (uz Zelenu stranku). Da li su šefovi nabrojanih poslaničkih grupa na odmoru ili nisu želeli da odgovaraju na pitanja o posedovanju oružja – nije utvrđeno.


KO BI PODRŽAO: Na pitanje „Da li biste vi, lično, podržali inicijativu da se u Srbiji zabrani posedovanje bilo kakvog oružja za građanstvo, odnosno za civile?“ potvrdno su odgovorili Sanda Rašković Ivić (Demokratska stranka Srbije), Milorad Mijatović (Socijaldemokratska partija Srbija), Marko Đurišić (Socijaldemokratska stranka), Bojan Pajtić (Demokratska stranka), Balint Pastor (Savez vojvođanskih Mađara) i Đorđe Vukadinović.
Rašković Ivić svoj odgovor obrazlaže da je „vatreno oružje opasno, u afektu lako upotrebljivo, uvek smrtonosno i da se od metka ne može zaštititi niti pobeći“.


Na istom tragu je i Vukadinović: „Oružje nikad nikog nije zaštitilo. Ionako ima dovoljno ilegalnog oružja u čitavom regionu. Iskustvo crnih hronika pokazuje da to oružje, bilo legalno i ilegalno, mnogo više služi za napade i obračune nego za ličnu odbranu.“
I Mijatovićevev argument je sličan: „Oružje je izazov i u određenim trenucima slabosti pojedinaca može biti zloupotrebljeno, što često ima nesagledive tragične posledice.“ Još je dodao i da građanima kojima je oružje deo posla ili hobija (lovci, sportisti, itd.) oružje treba biti dostupno „samo u određenim vremenskim periodima i to pod kontrolom“. Inače, Mijatović najavljuje da će njegova poslanička grupa pokrenuti inicijativu „da se sve izraženije nasilje svih vrsta oštrije sankcioniše i spreči u samom početku. Svesni smo činjenice da samo sankcije ne mogu sprečiti nasilje i da je potrebna šira akcija svih segmenata društva (porodica, škole, sredstva javnog informisanja, NVO, itd.)“.


Đurišić također smatra da ne postoje opravdani razlozi da stanovništvo poseduje oružje uprkos tradiciji i drugim razlozima i da bi to smanjilo broj nesreća i krivičnih dela počinjenih vatrenim oružjem.
Država je ta koja treba da ima monopol fizičke sile kaže Pajtić: „U duboko traumatizovanom, postratnom okruženju, rizici od oružanog nasilja su veći nego u nekim drugim državama. Ratne traume u kombinaciji sa velikom količinom oružja u privatnim rukama često rezultiraju tragedijom.“
Slično razmišlja i Pastor: „Postoje državni organi koji prema pozitivnim propisima treba da garantuju bezbednost svih građana.“
A KO NE: Protiv inicijative da se građanstvu zabrani posedovanje oružja su Saša Radulović (Dosta je bilo) i Velimir Stanojević (Nova Srbija).


Radulović smatra da problem predstavlja nelegalno, posebno automatsko oružje. „Država je do sada provodila besmislene akcije legalizacije u kojima je pozivala građana da registruju oružje uz plaćanje taksi za registraciju od 100 evra po komadu. Druga opcija je bila da se oružje besplatno ustupi državi uz zabranu da građani mogu direktno da prodaju nekome u inostranstvu. Ova politika je kontraproduktivna i očigledno nije dala rezultate“, kaže Radulović i predlaže: „Mislimo da je potrebno ukinuti taksu za registraciju i uvesti kataloški otkup oružja, uključujući i mogućnost kupovine oružja iz inostranstva. Ekonomski interes je najbolji motivator pozitivnog ponašanja građana. Tek nakon uvođenja ovakve razumne politike koja vodi računa o ekonomskim interesima građana, država može da insistira i na oštroj kaznenoj politici i nultoj toleranciji prema posedovanju nelegalnog oružja.“ Za kraj, Radulović kaže da podržava ograničenje na to kakvo oružje i ko može da ga poseduje i naglašava da je potrebna javna rasprava o ovoj temi o kojoj pokret „Dosta je bilo“ priprema inicijativu.


Stanojević kaže da bi to bilo suviše radikalan potez uzimajući u obzir „tradicionalni odnos našeg naroda prema oružju“ i veliki broj lovačkih udruženja. „Lično bih se založio za dosledniju primenu postojećeg zakona o oružju i municiji posebno u kontekstu češće i strože lekarske kontrole lica koja poseduju ili žele da legalno nabave oružje. Takođe, smatram da nadležni državni organi moraju da budu još aktivniji u rešavanju problema nagomilanog nelegalnog oružja“, kaže Stanojević iz Nove Srbije. Inače, većina ispitanika kaže da nije razgovarala unutar svoje stranačke grupe ovo ovoj temi.
KO JE NAORUŽAN: Poslednje pitanje u upitniku je bilo da li učesnici istraživanja poseduju oružje. Kratki, sa odrečnim odgovorom bili su Saša Radulović, Marko Đurišić i Bojan Pajtić. Balint Pastor je rekao da oružje ne poseduje ni on niti članovi njegove porodice, a isto je rekla i Sanda Rašković Ivić. Milorad Mijatović i Velimir Stanojević takođe nemaju oružje niti imaju nameru ili želju da ga imaju. „Tako se osećam slobodnije“, rekao je Mijatović. U odgovoru se razlikovao samo Đorđe Vukadinović: „Suviše lično pitanje. U svakom slučaju podržao bih inicijativu da se građanima u potpunosti zabrani posedovanje vatrenog oružja.“


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve