

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“




Iako ne mislim da je greh sa bilo kim razgovarati, reći ću vam: godinama nisam imao kontakt sa biznismenima koje su mediji pod kontrolom demokrata dovodili u vezu sa našom partijom
Nešto duže od dva mjeseca nakon završetka parlamentarnih izbora, u ime partija okupljenih oko Srpske napredne stranke, Socijalističke partije Srbije i Ujedinjenih regiona Srbije, Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Mlađan Dinkić su u utorak, 10. jula, konačno potpisali koalicioni sporazum koji bi trebalo da bude osnova za sastav nove vlade Srbije. Nekoliko dana ranije, predsjednik Demokratske stranke Boris Tadić je, gostujući u emisiji Stav Srbije, na konstataciju novinara kako ta partija, posle dvanaest godina, prelazi u opoziciju, rekao:
„Sačekajte! Još uvek nije sve gotovo!“
Da li je?
„Ma šta govorio Boris Tadić – gotovo je! Srbija će 24. jula dobiti novu vladu!“ – uvjeren je vd predsjednika Srpske napredne stranke, Aleksandar Vučić. „Uostalom, šta znače svi ti očajnički pokušaji lidera Demokratske stranke – uzećemo dva poslanika onamo, tri ovamo, pet ovde… Vlada se ne pravi na krađi i otimanju.
Inače, mislim da bi za Borisa Tadića bilo dobro da se napokon suoči sa stvarnošću i prihvati rezultat izbora od 6. maja. Uprkos činjenici da su raspolagali ogromnim novcem, da su vodili najužasniju i najprljaviju kampanju u istoriji savremene Evrope, demokrate su izgubile i parlamentarne i predsedničke izbore, pa bi bio red da gospodin Tadić to sebi konačno prizna. On je pristojan čovek, ali, nažalost, plašim se da ne shvata realnost, da ne stoji na zemlji; negde je visoko, u oblacima. Pa, videli ste: kada kaže da je ne na Vladi, nego ne Predsedništvu njegove partije vođena rasprava o budžetu Vuka Jeremića, Tadić kao da ne shvata šta govori…“
„VREME„: Šta govori? Kako je moguće da partijski organi stranke odlučuju o nečemu što je nadležnost Vlade?
ALEKSANDAR VUČIĆ: Moguće je zbog toga što je, tokom svoje vladavine, Demokratska stranka – kao Staljinov Politbiro – suspendovala sve institucije, pa su, umesto u Vladi ili u Skupštini, odluke donošene na takozvanom predsedničkom dvoru. Andrićev venac je bilo mesto sa koga se upravljalo državom. O tome najbolje govori podatak da je, tokom četvorogodišnjeg mandata Mirka Cvetkovića, održano čak četiri stotine i pedeset telefonskih sednica Vlade. U normalnim zemljama, na godišnjem nivou, to se dogodi jednom ili dva puta. Dakle, jasno je da su Vlada, parlament i sve ostale institucije temeljno razorene i da je u rukama neformalnog centra bila koncentrisana sva ne samo politička, nego i finansijska, medijska i svaka druga vrsta moći. Pošto je sam stvorio takav sistem, Borisu Tadiću deluje potpuno logično da Predsedništvo DS-a odlučuje o načinu na koji će biti trošen novac iz budžeta Srbije.
I kako onda objašnjavate to da ste, uprkos svemu, danas došli u situaciju da formirate novu vladu?
Došli smo zahvaljujući građanima koji su želeli promene. Možete da govorite – ovi su najgori, nemojte glasati za njih – ali, kada izađu na ulicu, ljudi vrlo dobro vide i svoju i perspektivu svoje dece. Razumevajući u kakvoj se situaciji ova zemlja nalazi, šta smo dobili u nasleđe, građani i ne očekuju da će istog trenutka živeti bolje; oni samo žele da na vlasti konačno vide poštene i čestite ljude. Dosta je bilo ministara koji su na pašnjacima gradili velelepne vile i apartmane, ministara sa po deset telohranitelja i pet automobila…
Zaista mislite da će sa vašom vladom građani dobiti baš to – poštene i čestite ljude?
Borisa Tadića sam javno pozvao da kaže ne imena tajkuna koji su pokušali da utiču na formiranje nove vlade – oni to uvek pokušavaju – nego ime čoveka koji je uspeo da Srpskoj naprednoj stranci nametne svog ministra, direktora javnog preduzeća ili bilo šta slično.
To ste Borisa Tadića pitali i na prijemu povodom Dana nezavisnosti u Američkoj ambasadi?
Pitao sam ga najpre javno, a onda i na prijemu koji pominjete.
Šta vam je odgovorio?
Rekao je: „Nisam mislio na tebe.“
Na koga je mislio?
Nisam pitao. Samo sam ga zamolio da onda i javno kaže da se to ne odnosi ni na mene, a ni na Srpsku naprednu stranku.
Budući da je Boris Tadić rekao kako će Miroslav Mišković uticati na sastav nove vlade…
Mislim da bi za Borisa Tadića bilo bolje da ne pominje Miroslava Miškovića.
Zašto?
Zato što sam, za razliku od Borisa Tadića, Miroslava Miškovića poslednjih godina viđao slučajno, uglavnom na prijemima. Sa Miškovićem dugo nisam razgovarao – niti sam ga molio za pomoć, niti sam od njega tražio da sastavi vladu, što je, podsećam, pre četiri godine činio Boris Tadić.
Jeste li u kontaktu sa Milanom Bekom?
Iako ne mislim da je greh sa bilo kim razgovarati, reći ću vam: nekoliko poslednjih godina nisam imao kontakt sa biznismenima koje su mediji pod kontrolom demokrata dovodili u vezu sa našom partijom. Odgovorno tvrdim da ni Milan Beko ni Miroslav Mišković nisu dali ni dinar Srpskoj naprednoj stranci. I, da odgovorim direktno i na vaše pitanje: ne pamtim kada sam poslednji put video gospodina Beka…
Pamti li predsjednik Tomislav Nikolić, šta mislite?
Tomislav Nikolić je otvoren i pošten čovek iz naroda. Kada je, posle štrajka glađu, predsednik Nikolić završio u bolnici, u posetu mu je došao gospodin Milan Beko. Kao i Žarko Zečević, sa kim se, kao partizanovac, dugo poznaje. Šta je u toj situaciji trebalo da učini Tomislav Nikolić?! Da kaže – prijatelji smo, ali me nemojte posećivati; to bi moglo biti pogrešno protumačeno?! Ne! Čovek se ponaša normalno, viđa se sa svojim prijateljima, što sa finansiranjem ili bilo kakvom pomoći Srpskoj naprednoj stanci nema ama baš nikakve veze.
I, kada već o tome govorimo, moram da kažem da najveći tajkuni u ovoj zemlji nisu oni koje pominje Boris Tadić; to su potpredsednici njegove stranke: oni su najbogatiji, imaju više novca, više firmi, kontrolišu više medija… Ako u Srbiji postoji Zakon protiv koncentracije kapitala u medijima, kako je moguće da je isti čovek – osim ako nije reč o nekome iz Kabineta dojučerašnjeg predsednika – suvlasnik dve televizije sa nacionalnom pokrivenošću? Kako je to isto moguće u štampanim medijima?
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 12. jula 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka. (Pretplatnici: prvo se ulogovati pa onda kliknuti!)


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd Veselina Milića nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve