

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Pored Beograda, kao epicentra dešavanja, a koji je ovog meseca domaćin svetskim bendovima kakav je Ramštajn ili Džipsi Kings, Valjevo je ugostilo Đina Vanelija i to povodom otvaranja četrdesetog “Valjevo jazz festivala”.
Ono što je povodom ovogodišnjeg jubilarnog džez festivala (16 – 18. maj) iznenadilo Valjevce jeste upravo period godine u kome se održava – ranije je to obično bilo u zimskim mesecima. I dolazak Đina Vanelija iznenadio je građane.
Kako je velika sala Doma kulture u procesu renoviranja, planetarnu zvezdu Valjevci su mogli da čuju – u sali lokalnog hotela.
Izveštavjući o ovom događaju, portal Valjevska posla piše o “neverovatnom zvuku u produkciji Sky music-a”, dok Headliner piše o gostima koncerta: Vladi Georgijevu, Nenadu Kneževiću Knezu i ćerki mu Kseniji, Senadu Alimanoviću iz Indeksa, Draganu Jovanoviću Krletu iz Generacije 5, ali i Gali Videnović, Maji Žeželj i brojnim drugim poznatim imenima u delatnosti kulture, kao i gostima koji su došli ne samo iz raznih delova države i regiona, već čak iz Londona.
Zahvalnosti gradskim čelnicima nije manjkalo.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve