Korak nazad za pomirenje

Nezahvalno se uoči nekog događaja baviti njegovim značajem i dometima, pa tako i u slučaju rasprave o radu međunarodnih sudova za ratne zločine, posebno onim haškim, za zločine počinjene u ratovima 90-ih godina prošloga vijeka na području bivše Jugoslavije. Ipak, već se sad može reći da će ono što je tako pompozno najavljivao predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih naroda Vuk Jeremić, gdje će se u srijedu, 10. aprila održati rasprava (ovaj tekst nastaje u utorak navečer, dan uoči) proteći manje slavno od očekivanja: Tomislav Nikolić bit će, kako stvari stoje, jedini predsjednik države, članice UN-a, koji će prisustvovati raspravi, dok će ostale zemlje – i to ne sve – poslati tek više ili niže rangirane diplomate.

PRISUTNI I ODSUTNI: U samom startu hrvatski predsjednik Ivo Josipović odbio je i pomisao da ode u Njujork 10. aprila, a kako je potvrđeno u Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske, tu će zemlju predstavljati samo njen ambasador pri UN-u Ranko Vilović.

Bosnu i Hercegovinu će pak, kako se čini, predstavljati predstavnici nevladinih bošnjačkih i hrvatskih udruženja žrtava, predvođeni Udruženjem „Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa“; prema dobro upućenim sarajevskim izvorima, one tamo formalno neće otputovati na poziv Vuka Jeremića (koji se po Tviteru, inače, ovih dana nadgornjuje s bosanskim glasovima i komentarima), već će iza njihovog odlaska u Generalnu skupštinu stati Ministarstvo vanjskih poslova u Sarajevu.

Srpska je delegacija najbrojnija: osim već spomenutog predsjednika Nikolića, zna se da su tu i njegov savjetnik Oliver Antić, ministar vanjskih poslova Ivan Mrkić, historičar Čedomir Antić, te direktor Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas“ Savo Štrbac.

Iz Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju, kako je to već danima poznato, neće doći nitko od sudaca niti tužilaca. Neki su se opravdali unaprijed prihvaćenim obavezama i ranije zakazanim sastancima, drugi su jasno rekli što o raspravi misle. Tako je predsjednik „našeg“ Haškog tribunala Teodor Meron nedavno jasno rekao: „Nije samo Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju, nego su i sva tri međunarodna suda ili tribunala odbila poziv za učešće na tematskoj konferenciji koju je sazvao gospodin Jeremić. Kao što svi znate, on je taj skup sazvao kao reakciju na određene presude i to postavlja fundamentalno pitanje poštovanja suda i vladavine prava, a osim toga, to nije skup na kome bi moje učešće dalo neki značajan doprinos.“

BOJKOT I IZVESNOST: Usput, valja reći i to da su, usprkos najavama da će u raspravi sudjelovati i svjetski viđena imena znalaca međunarodnog prava, do utorka navečer mnogi od poželjnih sudionika odbili da dođu, jednako kao što su to učinili i Kenet Rot, direktor Hjuman rajts voča, Tina Intelman, predsjednica Parlamentarne skupštine zemalja potpisnica Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda, kao i predsjednik Međunarodnog krivičnog suda Song San Hjun, koji je najprije potvrdio da će 10. aprila doći u Njujork, da bi potom odustao.

Odustanke ili odbijanja sam Vuk Jeremić tumači „pritiscima“ da se ili odustane ili bojkotira skup. On je, kako je izjavio za „Blic“, zadovoljan time što je „prevaziđen težak psihološki momenat pritisaka, što bojkot definitivno nije uspeo i što je sada izvesno da će se javna rasprava održati“, i to u dva dijela. Najprije debatom u kojoj će sudjelovati predstavnici država, a potom i u dva panela, jednom posvećenom pravdi, drugom pomirenju.

Jeremić je u novogodišnjem intervjuu Tanjugu precizirao cilj rasprave o rezultatima rada Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju: on je uvjeren da će sudionici rasprave u velikom broju potvrditi gledište da u ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije nije postojao samo jedan krivac i jedna zločinačka strana – Srbija, a izrečeno u raspravi postat će zvanični dokument UN-a koji će biti poslan na sve svjetske adrese.

„To ostaje zabeleženo kao zvanični dokument za one koji sutra budu pisali istoriju. Zato je ta rasprava važna i dobro je što se Srbija našla upravo na tom mestu, u to vreme i da time stekne priliku da odgovori na ono što joj je de fakto poručeno odlukama Žalbenog veća Haškog tribunala – a to je da postoji samo jedan krivac, i samo jedna zločinačka strana i da je ta strana srpska“, rekao je tada Jeremić.

Vidjet ćemo koliko će biti prihvaćeni stavovi srpskih predstavnika: predsjednik Nikolić je već najavio da njegov govor neće biti blagougodan za mnoge, historičar Antić danima već priča o tome da je Haški tribunal sredstvo u rukama jakih, a ne institucija međunarodne pravde, savjetnik Antić da Haški tribunal nije ispunio ulogu zbog koje je formiran jer „nisu postignuti pravda i pomirenje u regionu“, kao i da se međunarodna pravda ne može postići u ad hoc sudovima; činjenica da u raspravi neće biti nikoga iz Haškog tribunala, pak, za njega predstavlja „dokaz koliko taj sud ne mari za pravo i pravdu“.

HRVATSKI I BOŠNJAČKI STAV: Sasvim suprotni su bošnjački i hrvatski stavovi.

Tako Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa“, kaže: „Moramo biti pošteni i priznati da je Haški tribunal sve do smrti Slobodana Miloševića radio pravu stvar. Istina, u posljednje vrijeme i u Haški tribunal je ušla politika, ali to je politika koja je došla od Srbije, Rusije i onih koji ih podržavaju. Haški tribunal je dosta toga korisnog uradio, dosta se prave istine saznalo tamo. Neke sudije i tužioci su istinski izvršili svoju ljudsku profesionalnu misiju u Hagu.“

U Hrvatskoj se, s druge strane, nagađa da hrvatski ambasador Vilović u raspravi neće ulaziti ni u kakve političke ocjene rada Haškog suda, već će govoriti o tehničkim pitanjima. Hrvatska se, kako pišu tamošnji mediji, nema razloga upuštati u politiziranje u toj raspravi, jer je ona svoje obavila – ostvarila je punu suradnju s Haškim sudom, što je bio i jedan od uvjeta za zatvaranje jednog od najtežih poglavlja (Pravosuđe i osnovna prava) u pristupnim pregovorima s Evropskom unijom. Osim toga, u posljednjim izvještajima pred Vijećem sigurnosti UN-a i glavni haški tužilac Serž Bramerc nije spominjao Hrvatsku, jer nije bilo nikakvih otvorenih pitanja u suradnji s Haškim sudom, a spominje se i aktivno rješavanje problema ratnog nasljeđa (o tome bi se moglo raspravljati, ali teško da je Njujork mjesto za takvu raspravu).

HIPERAKTIVNI „PREDSEDNIK SVETA„: Vuk Jeremić zakazujući ovu raspravu, prema ocjenama nekih vlada i međunarodnih pravnika, „zloupotrebljava svoj položaj za svoje uske nacionalne interese“, objavio je nedavno američki časopis „Forin polisi“, koji Jeremića opisuje kao „hiperaktivnog političara koji se s pozicije koju sada obnaša trudi promijeniti sliku o Srbiji koja je stvorena devedesetih godina“ prošlog stoljeća.

Ako je to točno, teško da će mu u promjeni slike pomoći oni koji su u tim devedesetima tako zdušno sudjelovali u ratnom rasturanju zemlje Jugoslavije, od Tomislava Nikolića, četničkog vojvode i doglavnika drugog vojvode, haškog optuženika Vojislava Šešelja, ili pak Olivera Antića, koji je među glasnijim osporavateljima haške pravde od samog početka, ali i pravde uopće. Savo Štrbac tu je najbenigniji, čovjek se godinama bavi – pa makar i uz greške i poneke manipulacije – stvarnim srpskim žrtvama u ratovima, među koje i sam spada.

Nije bez značaja niti datum za koji je Jeremić zakazao raspravu: 10. april, dan na koji je 1941. godine proglašena zloglasna Nezavisna država Hrvatska, što gotovo nikome u Srbiji nije bilo sporno, za razliku od sjednice pokrajinskog parlamenta na kojoj se trebalo raspravljati o deklaraciji o položaju Vojvodine koja je s prvih stranica nekih medija vrištala naslovima tipa „komadanje Srbije na ustaški datum“.

Zbog svega toga, ne treba ni sumnjati da će se uobičajene rasprave o „antisrpskim presudama antihrvatskog suda“ (ili obrnuto, svejedno) u Hagu među zavađenima nastaviti i u Njujorku, te da će bilo tko od onih koji će htjeti reći nešto o međunarodnom sudu i međunarodnoj pravdi govoriti u vjetar, bar što se nas ovdašnjih tiče.

Jednako tako, ideja pravde i pomirenja – zahvaljujući Jeremiću i njegovoj družini – bit će dodatno obesnažena „na našim prostorima“ i to će sasvim sigurno biti jedina konkretna posljedica delanja „predsjednika svijeta“, osim možda za njega samoga i njegove „uske nacionalne interese“.

…i Haški sud foto: reuters