

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Nezadovoljstvo naprednjačkim upravljanjem Beogradom polako ali sigurno gazi preko opštinskih međa i “urbano-ruralne” granice. Naime, svega 27,8 odsto građana Beograda SNS-SPS vladavinu glavnim gradom ocenjuje kao “sposobnu i efikasnu”, dok čak 40,1 procenat smatra da je “nesposobna i koruptivna”. A raspoloženje prema aktuelnom gradonačelniku još je i gore od toga
Beograd, 08 – 16. novembar 2024.
istraživanje telefonsko, reprezentativni uzorak,
1000 ispitanika


I simbolički, a i bukvalno, može se reći da se Beograd, kao i Srbija uopšte, nalazi negde izneđu izložbe Expo i srušene novosadske nadstrešnice. Između glamuroznih futurističkih maketa prestonice i grada čiji ogromni delovi nemaju čak ni osnovnu kanalizacionu mrežu; između predsednikovog “nacionalnog stadiona” i letećih automobila naspram saobraćajnog haosa i beznadežno blokiranih ulica i mostova; između Vučićeve elektronske table i optimističkih brojki s jedne, i nevesele, tmurne i sive stvarnosti s druge strane. Ono što ovde definitivno preovlađuje jeste desna strana u navedenim relacijama.


Kada u životu pojedinca raskorak između subjektivne slike i objektivne stvarnosti postane prevelik i povećava se, reč je obično o većem ili manjem mentalnom poremećaju, koji otežava normalno funkcionisanje, a ponekad ugrožava i život. A kada se to dogodi sa društvom i čitavom jednom državom i narodom, onda govorimo o “sluđenom narodu” i “zarobljenoj zemlji”. Simptomi i posledice vrlo su slični i podjednako pogubni.
BEOGRAD NIJE SAMO VRAČAR


I ne zaboravimo ono što se često govori, ali isto tako i još češće zaboravlja u analizama i političkoj praksi. Beograd nije samo “krug dvojke” niti samo Vračar, Stari Grad i Savski Venac. Zapravo, to gradsko jezgro koje svi više-manje smatramo, podrazumevamo (eventualno, uz delove Palilule i Voždovca) i zovemo “Beograd” spada u njegove manje brojne opštine, odnosno, dodamo li tu i čitav Novi Beograd (koji je najveća opština), opet čini, u najboljem slučaju, samo četvrtinu Beograda koji glasa na izborima.
Ipak, nezadovoljstvo naprednjačkim upravljanjem Beogradom polako ali sigurno gazi preko opštinskih međa i “urbano-ruralne” granice. Naime, svega 27,8 odsto građana Beograda SNS-SPS vladavinu glavnim gradom ocenjuje kao “sposobnu i efikasnu”, dok čak 40,1 procenat smatra da je “nesposobna i koruptivna”. A raspoloženje prema aktuelnom gradonačelniku još je i gore od toga.


Samo 10,1 odsto ispitanika kaže da je “u potpunosti zadovoljno” radom Aleksandra Šapića, a još 13,7 odsto kaže da je “više zadovoljno nego što nije”. Drugim rečima, ukupno nešto manje od 25 odsto Beograđana zadovoljno je radom gradonačelnika, dok 50 odsto nije (a od toga čak njih 36,3 odsto kaže da su “nezadovoljni u potpunosti”).


Uprkos ozbiljnom trudu i agresivnoj propagandi sa najvišeg mesta, rušenje Starog savskog mosta podržava manje od četvrtine Beograđana (24,6 odsto), dok se više nego duplo veći procenat (54,3 odsto) tome eksplicite protivi. I ono što je za predsednika verovatno najbolnije: Expo, njegovo lično mezimče i apsolutni prioritet, podržava jedva nešto preko trećine ispitanika (34,8 odsto), dok se 41,4 odsto organizaciji ove izložbe protivi. (Biće da je i Aleksandar Vučić to shvatio tj. imao slične nalaze, s obzirom na to da je poslednjih sedmica agitacija za Expo dodatno pojačana.)


Korupcija i kriminal su na prvom mestu spiska problema koje su građani Beograda naveli, čak i pre gužve u saobraćaju i nedostatka parking prostora, koji su uvek u vrhu kad je reč o problemima Beograda. Mišljenje o tome da li država i društvo idu u dobrom ili pogrešnom pravcu uvek je važan indikator, a na to pitanje 49,1 odsto ispitanika odgovorilo je da, po njihovom mišljenju, Srbija ide u lošem, a svega 34,6 odsto da ide u dobrom pravcu.
Konačno, delikatna tema nadstrešnice tematizovana je kroz najosetljivije pitanje, koje je istovremeno i osnovni zahtev aktuelnih protesta – da li bi zbog tragedije u Novom Sadu vlada Srbije trebalo da podnese ostavku? I na to pitanje 47,1 odsto ispitanika odgovorilo je sa “da”, a 40,6 sa “ne”.
KONKRETNE TEME I REJTING
Da se razumemo i ne zavaravamo. Nije da Vučić u Beogradu nema publike za svoja politička snoviđenja i graditeljske fantazmagorije. Ima i te kako. Ali se ta publika ipak iz godine u godinu smanjuje i proređuje. S tim što je, kao što se iz priloženih rezultata vidi, to smanjenje podrške vidljivije kod konkretnih tema i projekata nego na samom Vučićevom i SNS-ovom rejtingu. Mada tu prličan uticaj ima i ponegde još prisutan strah od direktnog izjašnjavanja protiv vlasti, iako se i na tom planu opadanje može detektovati.
Pri čemu, a što je po Vučića posebno nepovoljno i frustrirajuće, nastavlja se trend opadanja podrške režimu u mlađem i obrazovanijem delu biračkog tela. I to ne samo kod onog više i visoko obrazovanog sloja – iako je u toj demografskoj kategoriji podrška vlasti “tradicionalno” i ubedljivo najmanja. A uz političko – tačnije “litijumsko” – buđenje do sada uglavnom apatične mlađe generacije, stvari postaju gotovo alarmantne.


Nije li to ono gde smo već onomad bili?
I jeste i nije. Naime, ovako nizak rejting na nivou Beograda vlast zaista jeste imala u jednom trenutku, u jeku i neposredno nakon protesta “Srbija protiv nasilja”. Ali su se nakon svega što se događalo tokom zime i proleća, a pogotovo nakon, po mom dubokom uverenju, pogrešne odluke dela opozicije da – mimo dogovora – izađe na ponovljene beogradske izbore (mada znam da neki misle upravo obrnuto), stvari promenile i SNS na čelu sa Vučićem trijumfalno projahao kroz junske lokalne izbore. A onda je stigla ona letnja litijumska groznica.


A SRBIJA, BRALE?
Srbija, razume se, u smislu demografske slike i političkog skenera, nije isto što i Beograd. Ali, kao što smo takođe na ovom mestu već konstatovali, nije ni njegov antipod. U Beogradu su srpski društveni i politički ekstremi samo vidljiviji, jer su i bogatstvo i beda koncentrisani na manjem i užem geografskom prostoru. Po našoj proceni, a na osnovu podužeg iskustva i posmatranja, rekli bismo da je, prvenstveno usled veće koncentracije visokoobrazovanih u Beogradu, ukupni opozicioni rejting u glavnom gradu negde za pet do sedam odsto veći (a režimski manji) nego na nivou Srbije. Drugim rečima, sve što je razlika preko toga možemo uglavnom tumačiti kao višak režimske bahatosti i manjak opozicione kontrole.
U Beogradu, verujemo, više ni ti marifetluci (“fantomske” liste i dovođenje birača) neće biti dovoljni. Ali, nažalost – i to nipošto nije samo fraza – posledice decenijske naprednjačke vladavine glavnim gradom osećaće se još zadugo nakon što ta vladavina bude samo ružna prošlost.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve