
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Nezadovoljstvo naprednjačkim upravljanjem Beogradom polako ali sigurno gazi preko opštinskih međa i “urbano-ruralne” granice. Naime, svega 27,8 odsto građana Beograda SNS-SPS vladavinu glavnim gradom ocenjuje kao “sposobnu i efikasnu”, dok čak 40,1 procenat smatra da je “nesposobna i koruptivna”. A raspoloženje prema aktuelnom gradonačelniku još je i gore od toga
Beograd, 08 – 16. novembar 2024.
istraživanje telefonsko, reprezentativni uzorak,
1000 ispitanika

I simbolički, a i bukvalno, može se reći da se Beograd, kao i Srbija uopšte, nalazi negde izneđu izložbe Expo i srušene novosadske nadstrešnice. Između glamuroznih futurističkih maketa prestonice i grada čiji ogromni delovi nemaju čak ni osnovnu kanalizacionu mrežu; između predsednikovog “nacionalnog stadiona” i letećih automobila naspram saobraćajnog haosa i beznadežno blokiranih ulica i mostova; između Vučićeve elektronske table i optimističkih brojki s jedne, i nevesele, tmurne i sive stvarnosti s druge strane. Ono što ovde definitivno preovlađuje jeste desna strana u navedenim relacijama.

Kada u životu pojedinca raskorak između subjektivne slike i objektivne stvarnosti postane prevelik i povećava se, reč je obično o većem ili manjem mentalnom poremećaju, koji otežava normalno funkcionisanje, a ponekad ugrožava i život. A kada se to dogodi sa društvom i čitavom jednom državom i narodom, onda govorimo o “sluđenom narodu” i “zarobljenoj zemlji”. Simptomi i posledice vrlo su slični i podjednako pogubni.
BEOGRAD NIJE SAMO VRAČAR

I ne zaboravimo ono što se često govori, ali isto tako i još češće zaboravlja u analizama i političkoj praksi. Beograd nije samo “krug dvojke” niti samo Vračar, Stari Grad i Savski Venac. Zapravo, to gradsko jezgro koje svi više-manje smatramo, podrazumevamo (eventualno, uz delove Palilule i Voždovca) i zovemo “Beograd” spada u njegove manje brojne opštine, odnosno, dodamo li tu i čitav Novi Beograd (koji je najveća opština), opet čini, u najboljem slučaju, samo četvrtinu Beograda koji glasa na izborima.
Ipak, nezadovoljstvo naprednjačkim upravljanjem Beogradom polako ali sigurno gazi preko opštinskih međa i “urbano-ruralne” granice. Naime, svega 27,8 odsto građana Beograda SNS-SPS vladavinu glavnim gradom ocenjuje kao “sposobnu i efikasnu”, dok čak 40,1 procenat smatra da je “nesposobna i koruptivna”. A raspoloženje prema aktuelnom gradonačelniku još je i gore od toga.

Samo 10,1 odsto ispitanika kaže da je “u potpunosti zadovoljno” radom Aleksandra Šapića, a još 13,7 odsto kaže da je “više zadovoljno nego što nije”. Drugim rečima, ukupno nešto manje od 25 odsto Beograđana zadovoljno je radom gradonačelnika, dok 50 odsto nije (a od toga čak njih 36,3 odsto kaže da su “nezadovoljni u potpunosti”).

Uprkos ozbiljnom trudu i agresivnoj propagandi sa najvišeg mesta, rušenje Starog savskog mosta podržava manje od četvrtine Beograđana (24,6 odsto), dok se više nego duplo veći procenat (54,3 odsto) tome eksplicite protivi. I ono što je za predsednika verovatno najbolnije: Expo, njegovo lično mezimče i apsolutni prioritet, podržava jedva nešto preko trećine ispitanika (34,8 odsto), dok se 41,4 odsto organizaciji ove izložbe protivi. (Biće da je i Aleksandar Vučić to shvatio tj. imao slične nalaze, s obzirom na to da je poslednjih sedmica agitacija za Expo dodatno pojačana.)

Korupcija i kriminal su na prvom mestu spiska problema koje su građani Beograda naveli, čak i pre gužve u saobraćaju i nedostatka parking prostora, koji su uvek u vrhu kad je reč o problemima Beograda. Mišljenje o tome da li država i društvo idu u dobrom ili pogrešnom pravcu uvek je važan indikator, a na to pitanje 49,1 odsto ispitanika odgovorilo je da, po njihovom mišljenju, Srbija ide u lošem, a svega 34,6 odsto da ide u dobrom pravcu.
Konačno, delikatna tema nadstrešnice tematizovana je kroz najosetljivije pitanje, koje je istovremeno i osnovni zahtev aktuelnih protesta – da li bi zbog tragedije u Novom Sadu vlada Srbije trebalo da podnese ostavku? I na to pitanje 47,1 odsto ispitanika odgovorilo je sa “da”, a 40,6 sa “ne”.
KONKRETNE TEME I REJTING
Da se razumemo i ne zavaravamo. Nije da Vučić u Beogradu nema publike za svoja politička snoviđenja i graditeljske fantazmagorije. Ima i te kako. Ali se ta publika ipak iz godine u godinu smanjuje i proređuje. S tim što je, kao što se iz priloženih rezultata vidi, to smanjenje podrške vidljivije kod konkretnih tema i projekata nego na samom Vučićevom i SNS-ovom rejtingu. Mada tu prličan uticaj ima i ponegde još prisutan strah od direktnog izjašnjavanja protiv vlasti, iako se i na tom planu opadanje može detektovati.
Pri čemu, a što je po Vučića posebno nepovoljno i frustrirajuće, nastavlja se trend opadanja podrške režimu u mlađem i obrazovanijem delu biračkog tela. I to ne samo kod onog više i visoko obrazovanog sloja – iako je u toj demografskoj kategoriji podrška vlasti “tradicionalno” i ubedljivo najmanja. A uz političko – tačnije “litijumsko” – buđenje do sada uglavnom apatične mlađe generacije, stvari postaju gotovo alarmantne.

Nije li to ono gde smo već onomad bili?
I jeste i nije. Naime, ovako nizak rejting na nivou Beograda vlast zaista jeste imala u jednom trenutku, u jeku i neposredno nakon protesta “Srbija protiv nasilja”. Ali su se nakon svega što se događalo tokom zime i proleća, a pogotovo nakon, po mom dubokom uverenju, pogrešne odluke dela opozicije da – mimo dogovora – izađe na ponovljene beogradske izbore (mada znam da neki misle upravo obrnuto), stvari promenile i SNS na čelu sa Vučićem trijumfalno projahao kroz junske lokalne izbore. A onda je stigla ona letnja litijumska groznica.

A SRBIJA, BRALE?
Srbija, razume se, u smislu demografske slike i političkog skenera, nije isto što i Beograd. Ali, kao što smo takođe na ovom mestu već konstatovali, nije ni njegov antipod. U Beogradu su srpski društveni i politički ekstremi samo vidljiviji, jer su i bogatstvo i beda koncentrisani na manjem i užem geografskom prostoru. Po našoj proceni, a na osnovu podužeg iskustva i posmatranja, rekli bismo da je, prvenstveno usled veće koncentracije visokoobrazovanih u Beogradu, ukupni opozicioni rejting u glavnom gradu negde za pet do sedam odsto veći (a režimski manji) nego na nivou Srbije. Drugim rečima, sve što je razlika preko toga možemo uglavnom tumačiti kao višak režimske bahatosti i manjak opozicione kontrole.
U Beogradu, verujemo, više ni ti marifetluci (“fantomske” liste i dovođenje birača) neće biti dovoljni. Ali, nažalost – i to nipošto nije samo fraza – posledice decenijske naprednjačke vladavine glavnim gradom osećaće se još zadugo nakon što ta vladavina bude samo ružna prošlost.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve