
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
Kao završni deo projekta "Građani za medije – Samoregulacija i regulacija u online sferi" koji nedeljnik "Vreme", uz podršku Fondacije za otvoreno društvo, realizuje od decembra 2013. godine, u utorak 17. juna održana je javna diskusija na temu "Ko zatvara otvorenu mrežu"
Neposredan povod za izbor ove teme javne diskusije „Ko zatvara otvorenu mrežu“ jeste učestala pojava uklanjanja, „nestajanja“ i povlačenja sadržaja sa blogova i veb-sajtova, kao i hakerski napadi i obaranje pojedinih sajtova i portala. Zajedničko svim sajtovima koji su se našli na meti ovakvih napada jeste to da su objavljivali sadržaje u kojima je kritikovana aktuelna vlast u Srbiji.
Ideja diskusije bila je da okupimo one koji su se našli na udaru ovog oblika gušenja slobode govora, pravnike koji su specijalizovani za ovu vrstu problematike i sve druge zainteresovane učesnike. Cilj diskusije bio je da zajedničkim naporima svih učesnika odgovorimo na pitanja kao što su: kako tačno imenovati pojavu uklanjanja kritičkih sadržaja sa interneta u Srbiji, koji su mehanizmi uz pomoć kojih se ovo radi, koji zakoni u Srbiji regulišu ovu oblast i kakvi su mehanizmi na raspolaganju građanima u borbi protiv ove pojave, kakve su dugoročne posledice ove pojave po slobodu govora u Srbiji, da li je internet postao političko bojno polje i kakve su mu realne mogućnosti u sferi demokratizacije društva…
Neki od učesnika diskusije bili su novinari i blogeri Stojan Drčelić i Dragan Todorović, aktivista Share Defence Đorđe Krivokapić, direktor Centra za istraživačko novinarstvo Srbije Branko Čečen, pokretači inicijative „U lice cenzuri“ Dario Hajrić i Aleksandar Sekulić, kao i aktivisti Srpske napredne stranke Simo Čulić i Slaviša Mićanović.
Projekat „Građani za medije – Samoregulacija i regulacija u online sferi“ polazi od pretpostavke da se internet, posebno u verziji Web 2.0, na samim svojim počecima činio kao ostvarenje viševekovnog sna o apsolutno neograničenoj slobodi mišljenja i izražavanja. Međutim, 14 godina kasnije svedoci smo mnogih loših posledica te slobode, a ujedno i pokušaja da se internet centralizuje. Postaje jasno da ako se hitno i na odgovarajući način ne budemo bavili uspostavljanjem osetljive ravnoteže regulacije i samoregulacije u on-line sferi, i većina online medija bude nastavila da „robuje kliku“, uskoro ćemo biti pod lavinom problema kakvi nas s tabloidizacijom (ne samo štampanih) medija već duže tište u domenu tzv. tradicionalnih, off-line medija.
To otvara čitav niz pitanja kojima smo se bavili u ovom projektu, a neka od njih su: kako pomiriti slobodu izražavanja i zaštitu privatnosti; kakvu zaštitu imaju/trebalo bi da imaju građani, posebno ranjive grupe; kako obezbediti poštovanje zakona pojedinačnih zemalja, a u isto vreme sačuvati univerzalnost, slobodu i neutralnost interneta; kakva je uloga države u ovome i zašto, sa izuzetkom visokorazvijenih zemalja, ne postoje dovoljno stručni kreatori državnih politika za ovu oblast; da li sloboda i interaktivnost mogu da uništavaju ljudske živote, da li su se npr. govor mržnje i diskriminacija ‘povamprili’ u ‘srpskoj internet sferi’; kako i gde povući granicu između dozvoljenog i nedozvoljenog u komentarima posetilaca/čitalaca, i kako tu granicu čuvati tj. moderirati; šta je to što on-line zajednica može sama da uradi u ovoj oblasti; kako preduprediti mogućnost zloupotrebe od strane političkih organizacija i drugih interesnih grupa.
Kada smo počinjali rad na projektu, nismo ni slutili da će on obuhvatiti neke od najaktuelnijih tema i afera koje su u proteklih šest meseci potresale političku i javnu scenu Srbije. Ispostavilo se, međutim, da je internet već zauzeo centralno mesto u javnoj sferi i da jeste, kako je glasilo jedno od početnih pitanja, postao bojno polje za borbu političkih neistomišljenika. Nažalost, ispostavilo se da neregulisanost tog prostora može dovesti do dugoročno loših posledica, koje se pre svega odnose na gušenje slobode govora.
Opširan izveštaj sa javne diskusije „Ko otvara zatvorenu mrežu“, kao i prateće analize na temu regulacije i samoregulacije online sfere, biće objavljeni u narednom broju „Vremena“, koji izlazi 26. juna.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve