
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
NA BARIKADAMA: Čašćavanje KFOR-a / fotografije: reuters
Roba iz Srbije ponovo ide na Kosovo preko Merdara i Končulja, dok se Srbi severno od Ibra na sedamnaest barikada suprotstavljaju postavljanju kosovskih carinika na Jarinju i Brnjaku
Preko prelaza Merdare na teritoriju Kosova i Metohije 16. septembra pušteno je 27 kamiona, koji su iz uže Srbije na Kosovo prevozili žito, brašno i građevinski materijal. Tako je počelo normalizovanje transporta robe na osnovu dogovora pregovaračkih timova Beograda i Prištine o carinskom pečatu i pratećoj dokumentaciju, postignutog 2. septembra u Briselu. Tokom vikenda na Kosovo je preko Končulja i Merdara ušlo blizu 200 kamiona sa robom proizvedenom u Srbiji, a u ponedeljak 43.
Kamioni s Kosova su propuštani u Srbiju samo uz statusno neutralni pečat i dokumentaciju.
Vlada Srbije je, inače, u petak 16. septembra izmenila Uredbu o izvršavanju Zakona o porezu na dodatu vrednost na teritoriji Kosova i Metohije, što praktično znači uvođenje ponovne naplate PDV-a na promet roba i usluga, a ukidanje carinskog postupka na kontrolnim punktovima na administrativnim prelazima prema Kosovu. Formalno, promet roba i usluga na Kosovu tako se vraća u poreski sistem Srbije, kako se obrazlaže, da bi se suzbile zloupotrebe pri prometu telekomunikacionih usluga, koje se oporezuju prema mestu primaoca usluga, kao i u prometu nafte i naftnih derivata koji sa teritorije uže Srbije idu na Kosovo. Posledica ove odluke je ujednačavanje cene benzina na severu Kosova s cenama u Srbiji, pa u Severnoj Mitrovici bezolovni benzin sada košta 132 dinara, dok je pre pomenute vladine odluke koštao 120 dinara.
Zbog pokušaja KFOR-a da na prelaze severno od Ibra pored svojih vojnika i pripadnika Euleks carine i policije, dovede i pripadnike kosovske carine i policije, ponovo je, međutim, izbila kriza na prelazima Jarinje i Brnjak. Ti prelazi su pre početka carinskog spora tokom leta imali poseban status na osnovu plana o šest tačaka generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Ban Ki Muna, koji je prihvatio i Savet bezbednosti. „Na ta dva prelaza treba da postoje – citiram: samo međunarodni carinski službenici“, precizirao je Tanjugu Borko Stefanović, šef srpskog pregovaračkog tima. Po njegovoj oceni, Priština sada pokušava da tu situaciju promeni u svoju korist.
U međuvremenu, odbor za unutrašnje poslove i bezbednost kosovske skupštine zatražio je od nadležnih tela da uklone barikade na severu Kosova i omoguće slobodno kretanje na čitavoj teritoriji Kosova, kao i rad sa svih kosovskih relevantnih ministarstava. Da kosovska strana te pokušaje izvodi uz podršku SAD, govori i to da je američka državna sekretarka Hilari Klinton u međuvremenu, izjavila da snažno podržava proširenje nadležnosti kosovskih institucija na severu Kosova.
Da će se u tom kontekstu nastaviti neka vrsta mekog pritiska na Srbiju govore i izveštaji o razgovorima potpredsednika Vlade Srbije Božidara Đelića i evropskog komesara Štefana Filea u kojima se uz komplimente provlači i to da EU očekuje dodatne rezultate u dijalogu predstavnika Beograda i Prištine, koji treba da se nastavi krajem septembra.
Utorak 20. septembar je bio sedmi dan srpskog protivljenja uspostavljanju kosovskih institucija severno od Ibra. Oni to čine na sedamnaest barikada, koje ojačavaju i uz koje izvode performanse – od večeri folklora do večeri poezije (videti reportažu Zorana Kosanovića „Jarinje, Jarinje, kupus i slanine).
Na ibarskom mostu u selu Jagnjenica u opštini Zubin Potok, u ponedeljak u 7.15 ujutro, KFOR je odgovorio kontrablokadom: sa dvadesetak oklopnih vozila, džipova i kamiona Srbima je presekao put između Zvečana i Mitrovice i započeo rigoroznu kontrolu putnika i robe. Za nekoliko minuta u Jagnjenicu je iz pravca Zupča i okolnih sela Ibarskog Kolašina stiglo više stotina ljudi. Srbi su ubrzo potom dovezli dva kamiona natovarena građom i KFOR-u zaprečili put. Nemački potpukovnik Klaus Glav i predsednik opštine Zubin Potok Slaviša Ristić su, posle sat pregovora u obližnjoj bašti, postigli dogovor da se KFOR povuče, a narod da se raziđe.
KFOR, koji u Nemačkoj naručuje tešku mehanizaciju za uklanjanje zemljanih prepreka, u ponedeljak kasno po podne je iz helikoptera bacao letke upozorenja na kojima piše da barikade na putevima predstavljaju opasnost za sve u vanrednim situacijama, jer pomoć neće biti u stanju da dopre do onih kojima je potrebna, te da je „u skladu sa Rezolucijom 1244 SB UN KFOR odgovoran za ponovno obezbeđivanje slobode kretanja“.
Srbi su odgovorili svojim letkom: „Blokada predstavlja nezadovoljstvo srpskog naroda zbog postavljanja carinika i nepoštovanja Rezolucije 1244 UN. Bolje je braniti se blokadama i barikadama nego oružanim otporom. A, vi, gospodo iz KFOR-a, razmislite da li smo u pravu.“
Posredstvom radija „KFOR“, građani su obaveštavani da je na prelazima uspostavljena carinska kontrola, i da nekomercijalna roba može da ide preko prelaza Jarinje i Brnjak, a akcizna preko Merdara, dok se carinjenje mora vršiti na terminalu u južnoj Mitrovici. Pripadnici KFOR-a su u utorak ujutru uklonili bodljikavu žicu na administrativnom prelazu 31 Brnjak, koji je od 16. septembra bio u potpunosti zatvoren. Srbi, koji su se od kiše sklonili u zgrade blizu barikade tik uz prelaz, nisu na to reagovali.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve