
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Čuvena "istorijska" akcija "Grom" možda bi i bolje uspela da nije bila politički funkcionalizirana. Svaka čast Aleksandru Vučiću, ali nije pametno ni da se u baš sve meša, niti da dopušta udvoričkim medijima da ga u sve mešaju
Dve sjajne komete proletele su srbijanskim političkim nebom u samo dva dana i ugasile se uz tiho cvrčanje i odgovarajući zadah. Prvo je savetnik predsednika Oliver Antić na sva usta (što nije mala galama) najavio senzacionalna otkrića (vidi tekstove „Zavera na kafanski način“, „Savetnikove tajne na javnoj sceni“).
Prvi potpredsednik Vlade g. Aleksandar Vučić onda je zlokobno najavio da će „do kraja nedelje“ doći do takođe gromopucatelne akcije protiv organizovanog kriminala, čekajte samo, videćete. Zadržali smo svi dah i smrzli se u očekivanju, sve u slatkoj jezi da na šta će to ispasti. Ispalo je da je policija u koordiniranoj (a u kakvoj će drugoj?) akciji pod kodnim imenom „Grom“ pretresla 909 lokacija, zadržala stotinak lica, a protiv 250 podnela razne prijave. Direktor policije Veljović čak je stidljivo promrsio da među uhapšenima ima i „navijača, to jest huligana, ne navijača“ (nije se navijačima zamerati), da je zaplenjeno ovo i ono i neko oružje, a da su pali i neki s poternica i već u tom pravcu. Zanimljiv, ako ne i najzanimljiviji detalj cele te pobedonosne akcije jesu skromne količine zaplenjenih narkotika: ispada da u Beogradu nije moguće zapleniti ni ciglo kilo heroina.
Niko, naravno, ne sumnja da je tu akciju „Grom“ trebalo sprovesti; od toga je uvek korist. Pitanje je, međutim, kako ju je trebalo sprovesti.
Konkretno: sasvim je izvesno da policija radi svoj posao godinama, vredno i marljivo, i da zna svašta; policajci se pak žale na pasivni otpor tužilaštava i sudova u ovakvim predmetima (stara priča: „Mi hapsimo, oni puštaju“). Znali su oni za tih 909 lokacija od ranije (kako bi ih inače pretresali?); slutili su i da gde bi bila ta lica s poternica. Zar je trebala gromoglasna najava Aleksandra Vučića pa da se taj rutinski posao već jednom obavi?
Zatim: već se javljaju glasovi koji kažu da bi cela stvar bila bolje prošla bez gromoglasnih najava, pa te najave vezuju direktno za slab ulov narkotika. Ako Aca Vučić zapreti da će koliko za dan-dva doći do velike akcije protiv organizovanog kriminala, naravno da će ga ljudi shvatiti ozbiljno: čovek nas je naučio da je ozbiljan, pa robu valja na vreme rasporediti po štekovima, nismo naivni, nije tih 909 lokacija jedino čime se raspolaže. To nije zasmetalo prvom potpredsedniku da slavodobitno izjavi da je ovo „najveća zaplena narkotika u 25 godina“, niti je zasmetalo udvoričkim medijima da odmah sve zasluge pripišu upravo njemu, Vučiću. Imali smo, hvala na pitanju, i većih zaplena u ovih 25 godina (a zašto baš 25 godina?). Samo u vanrednom stanju bilo je više, a o onih nikada procesuiranih 600 kila heroina iz Komercijalne banke u Svetoga Save i da ne govorimo. Tih 600 kila kao da ne spada u ovu priču, jer, zaboga, to je Bracika dao Jovici, a Jovica ostavio Radomiru, valjaće za nešto. Uzgred: u kakvim je odnosima Aleksandar Vučić sa ljudima koji su poslednji dužili ključeve te čuvene prostorije u Svetoga Save, a i dalje su na slobodi?
Ono što nam nije bilo saopšteno, a važno je, jeste: je li neko pitao policijske operativce pre nego što je na sav glas najavio veliku akciju za koju ćemo naknadno saznati da joj je kodno ime bilo „Grom“? I šta bi oni bili rekli – da ih se pitalo? Još važnije: je li nam iko rekao kako se kreću ulične cene heroina od subote do danas (utorak)? Jesu li možda naglo skočile zbog neopevanog uspeha akcije „Grom“? Oprostite, molim, ali kretanje uličnih cena heroina najbolji je pokazivač uspeha ili neuspeha policijskih akcija protiv trgovine narkoticima. Podatke o tome, nažalost, dobili nismo.
Da li je ova čuvena i „istorijska“ gromopucatelna akcija bila preuranjena i politizovana, kao što gunđaju neki, na silu Boga isterana iz nekih ne baš kriminalističkih razloga – doznati nećemo.
Nisu trgovina narkoticima, kao ni kiparski novci, uostalom, mačji kašalj za postizanje političkih poena na brzaka, kad nam potrebu za tako nečime dojave marketinški šamani jer da nam rejting ne raste dovoljno brzo ili nam prete unutarstranački obračuni, pa nam je i Margetić dobar. To su, građani, ozbiljne stvari, pak bi bilo pametno pristupati im sa odgovarajućom ozbiljnošću.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve