

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


O pravom novinarstvu, "Vreme" broj 1555
Poštovani gospodine Ivanoviću, nisam ja pisala o novinarstvu zbog BIRN-a. Iskreno da vam kažem, za BIRN me, manje-više, baš briga. Nisam pisala ni zato što sam bila, kako vi to pežorativno insinuirate – „profesionalni PR“ Svetske banke. Pisala sam zato što sam 20 godina bila novinar. Od „Ekspres politike“ (gde me je novinarstvu učio Dragoljub Žarković), preko NIN-a, „Vremena“ i „Evropljanina“ (do ubistva Slavka Ćuruvije). O tome kakav sam novinar bila govore moji tekstovi, koje, ako niste lenji, možete naći u dokumentaciji tih novina.
Vaš odgovor meni je upravo primer onoga o čemu sam ja pisala.
Nije tačno da sam ja vašeg novinara uputila na EPS „kao jedini izvor informacija“ o ispumpavanju vode iz Tamnave. Sa vašim novinarom razgovarala sam, najmanje 45 minuta, na katolički Božić, 24. decembra 2014. godine. Nije tačno da sam ja „istraživanje relativizovala“ zato što nije pomenuta Svetska banka. Naprotiv, Svetska banka tim povodom nije reagovala pet dana baš zato što nije pomenuta. A reagovala je posle pet dana na mejl kojim je novinarka „Politike“ – koja je znala ko to finansira – zatražila objašnjenje. Njoj sam rekla isto što sam rekla i vašem novinaru. Nisam joj rekla – jer me to nije pitala – kako je netačna tvrdnja BIRN-a da firma koja je dobila posao nema iskustva. Da nisu imali reference, ne bi dobili posao, a to što vaš novinar nije bio dovoljno vešt da shvati odakle im reference nije moja krivica. Nisam joj rekla – jer me nije pitala – ni da firma koju ste vi promovisali tim tekstom nije mogla da dobije posao jer se nije ni javila na konkurs. Nisam joj rekla – jer me to nije pitala – ni da direktna pogodba sa nekom firmom – što ste vi zagovarali – zavisi od veličine ugovora. Što sam, inače, rekla vašem novinaru. Toliko o Tamnavi, mada je tu bilo još svega i svačega.
Što se tiče brojeva oko korona virusa, pravo da vam kažem u momentu kada sam pisala tekst, ja sam izgubila iz vida da je celu priču pokrenuo BIRN. I zbog toga se izvinjavam. Reagovala sam na ukupno izveštavanje ovdašnjih medija tim povodom. A mogla sam da izaberem i celokupno izveštavanje o epidemiji tog virusa u Srbiji. Inače, brojeve o preminulima revidiraju i revidirale su mnoge zemlje. Kina je to prva uradila posle smirivanja epidemije. BBC je izveštavao da se u Velikoj Britaniji mnogi slučajevi smrti od kovida 19 ne registruju zato što se dešavaju van bolnica i u zavisnosti od toga šta je navedeno u umrlici. Slično je izveštavao i CNN za situaciju u Njujorku. Itd, itd…
I ne, gospodine Ivanoviću, ja nisam rekla da su za ponašanje političara najodgovorniji novinari (a kamoli novinari BIRN-a). Za njihovo ponašanje su odgovorni samo oni. Ja sam samo navela da – možda naivno – verujem da političari ne bi bili arogantni i nevaspitani prema novinarima koji su objektivni, profesionalni i nezavisni. A i ako bi bili, to njihovo ponašanje prema obrazovanom, nearogantnom i vaspitanom novinaru bi toliko štrčalo da bi, mislim, morali da promene svoje ponašanje prema novinarima. O tome kako se oni generalno ponašaju nije moje da sudim. Lično mislim da o tome treba da sude građani ove zemlje na izborima.
Na kraju, gospodine Ivanoviću, moram da ispravim još jednu pogrešnu činjenicu – mada nebitnu za temu: nisam ja „profesionalni PR“. Ja sam profesionalni ekonomista koji je, igrom slučaja, dospeo i do novinarstva i do PR-a.
Jer, ako se već bavite novinarstvom, trebalo bi da znate da su činjenice neprikosnovene, a mišljenje je slobodno.
i nekadašnja novinarka „Vremena“


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve