Šta će regulisati novi zakon o policiji, a šta podzakonski akti
VEŽBANJE: MUP Srbije
Narodna skupština jeste možda spora, ali sve na kraju stigne na dnevni red. Predlog zakona o policiji konačno je (od proleća 2002, kada je predstavljen prvi put) došao u proceduru. Od tada do danas tri su teme ostale manje-više sporne u javnosti: pristup informacijama; služba unutrašnje kontrole; i pitanje Vojvodine. Sve tri teme podgrejane su ovih dana u javnosti: Rodoljub Šabić, poverenik za pristup informacijama, upozorio je na neke odredbe predloga koje su restriktivnije od prethodnih; SPO i Vladimir Božović, sadašnji generalni inspektor MUP-a, izražavaju nelagodu koja je nekako više stvar interesa nego principa; Bojan Kostreš, predsednik Skupštine Vojvodine, upozorava na potrebu da policija u pokrajini bude organizovana na drugačiji način, s obzirom na očigledne specifičnosti.
„NEMAVIŠEGENERALA…“: Ali, da prvo vidimo šta je u Predlogu zakona o policiji nesporno svima.
Pre svega, to je ukidanje činova u običnoj policiji. Reč je o „ideji Badže Stojičića, koji je hteo po svaku cenu da bude general“, kako kaže jedan bivši policajac; reč je i o ideji Slobodana Miloševića koji je od policije pravio armiju građanskog rata, pa im je bacio te činove da se oko njih posle glođu. Činovi potiču iz istog načina razmišljanja iz koga i slaboumna podela na „resore“ (javne i državne bezbednosti); resor je sinonim za ministarstvo, a zna se da se Milošević poigravao idejom Ministarstva bezbednosti, nalik na staljinski MGB (Ministjerstvagosudarstvenojbjezopasnosti), koje bi objedinilo sve službe, vojne i civilne, pod jednim ministrom. Nešto slično smo, uostalom, imali jedno kraće vreme pod imenom OZNA. Činovi bi, po Predlogu zakona, ostali u Žandarmeriji, ali ni to nije sporno: reč je o paravojnoj formaciji u kojoj je to normalno; u većini zemalja, uostalom, žandarmerija je vid oružanih snaga u sastavu ministarstava odbrane i pod njihovom kontrolom.
Zatim – i kao najvažnije! – to je uvođenje funkcije direktora policije koji se imenuje na pet godina, pa je tako, po zamisli zakonodavca, lice nepolitičko: em traje duže od date vlade, em je nezavisni profesionalac. Dragan Šutanovac, narodni poslanik Demokratske stranke i čovek koji u DS-u prati bezbednosne probleme, kaže za „Vreme“ da je ideja odlična, ali i da „treba precizno odrediti po kojim kriterijumima se direktor imenuje, šta ga čini kvalifikovanim za to mesto. Kod imenovanja tako važnog funkcionera treba smanjiti diskreciona prava na minimum; takav čovek i njegov tim moraju da imaju jasnu strategiju razvoja policije i njenih prioriteta za narednih nekoliko godina i da se ta strategija jasno vidi i u predlogu budžeta policije. Ja nemam ništa protiv da se UBPOK (Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala) pretvori u posebnu službu unutar Uprave kriminalističke policije (SOK, po Predlogu zakona), ali mislim da nam je potrebna Uprava za borbu protiv trgovine narkoticima i to ću i predložiti.“
„ZNASLUŽBAŠTARADI„: Ko koga imenuje na koje mesto i ko kome odgovara ostaju donekle sporna pitanja i u ovom predlogu zakona. Ima mišljenja po kojima bi direktora policije i načelnika Službe unutrašnje kontrole MUP-a trebalo da imenuje Vlada i da budu odgovorni i njoj, kao što je sada generalni inspektor Božović, kao pomoćnik ministra, imenovan od strane Vlade i njoj odgovoran. Ako unutrašnja kontrola bude pod nadležnošću ministra, rezonuju kritičari, građanstvo će biti manje zaštićeno nego ako je pod nadležnošću Vladinog čoveka. Treba očekivati da će i ova problematika biti predmet amandmana koji se pripremaju među poslanicima.
Primedba koja je ovih dana prisutna u javnosti odnosi se na pristupačnost informacijama iz rada policije. Rodoljub Šabić, poverenik za dostupnost informacijama, kaže da je Predlog zakona „restriktivan“. Tu smo opet na istom starom problemu, nasleđenom još iz dijalektičkog materijalizma: „Šta se tebe tiče šta policija radi? Mi ne proizvodimo škart (Lavrentije Pavlovič Berija). Zna Služba šta radi“ itd. To se zvalo i „nepoverenje u Organe“ i umal’ da je bilo krivično delo. „Ovakve zakonske odredbe kao u Predlogu ovog zakona o policiji – da se traži opravdaniinteres – relikt su starih vremena, iako je donet Zakon o dostupnosti informacija“, kaže za „Vreme“ Rodoljub Šabić. „Svi zakoni o slobodnom pristupu informacijama polaze od pretpostavke javnog interesa koji se ne dokazuje. Takav zakon je, osim toga, neka vrsta lexspecialisa i ostalo zakonodavstvo treba da se prilagođava njemu, a ono koje se kasnije donosi mora to nužno. To kaže i jedna deklaracija koju su nedavno usvojile međunarodne organizacije, OUN i Evropska unija, između ostalih. Premijeru Koštunici sam danas (utorak 25. oktobar) uputio pismo povodom Zakona o prekršajima, a sa istim ovakvim primedbama.“ Rodoljub Šabić kaže da je svako prepuštanje odluke o davanju informacija od javnog značaja po diskrecionom pravu činovnika protivzakonito. Dodajmo da i u ovom slučaju – sve i da se primedbe Rodoljuba Šabića usvoje, što ćemo videti – „transparentnost“ rada policije ostaje da zavisi od podzakonskih akata (uredbi i pravilnika) koji regulišu davanje informacija o radu MUP-a. Činjenica je da se politika odnosa sa javnošću MUP-a polako stezala: u jednom trenutku samo je Služba za informisanje kabineta ministra mogla bilo šta da kaže; čak su i Gradski SUP Beograda i Novog Sada 2004. bili lišeni tradicionalnih portparola, pa se Novom Sadu to vratilo (srećom, jer im je portparol Steva Krstić, po rečima novosadskih kolega novinara odličan), a GSUP Beograd još nema nikoga.
LOKALNASAMOUPRAVA: Kad je o zakonu o policiji reč, ono što građanstvo najviše zanima regulisano je upravo podzakonskim aktima: pravilnicima o upotrebi sredstava prinude, o javnosti rada, o upravnim i administrativnim procedurama itd. Upravo na tim podzakonskim nivoima građani i imaju najčešći dodir sa policijom kao oličenjem tj. otelotvorenjem države – s građanske tačke gledišta. Bogoljub Milosavljević, policiolog iz nevladine organizacije LEX i bivši profesor Policijske akademije, kaže za „Vreme“: „Najvažniji problem je upravo fino podešavanje i definisanje svakodnevnih procedura u policiji: detaljna razrada kodeksa i pravilnika, od trenutka kontakta sa građaninom, preko procedure opštenja, upozoravanja, opominjanja pa do upotrebe prinude i do precizne procedure hapšenja, zaključno sa upoznavanjem sa pravima i svim onim što se smatra evropskim i civilizovanim standardima.“ Milosavljević kaže da takva detaljna kodifikacija i fina podešavanja podzakonskih akata i pravilnika treba da budu stvar od značaja šireg od puke procene Ministarstva, jer je reč o svakodnevnoj životnoj praksi. „Predlog zakona je negde između zatečenog i poželjnog stanja, ali valjda tako mora u našim okolnostima“, zaključuje Bogoljub Milosavljević. „Treba detaljnije urediti i ulogu lokalne samouprave u budućem zakonu“, upozorava on.
Lokalna samouprava bila je u jednom trenutku veoma važna tema prilikom rasprave o prvobitnom nacrtu zakona, aprila 2002, na jednom savetovanju u Vrnjačkoj Banji. Tada je ministar Dušan Mihajlović izneo ideju da Beograd dobije svoju posebnu policijsku upravu, a prisutni predstavnici Izvršnog veća Vojvodine energično su ga podsetili na obećanje da će i Vojvodina dobiti sličnu upravu. Ministar se izvinio zbog propusta i ponovo obećao da će u predlogu zakona biti i policijska uprava Vojvodine kao posebna organizaciona jedinica MUP-a Srbije. To je u ovom predlogu izostavljeno, što nije nikakvo čudo s obzirom na konzervativno-centralistička shvatanja Demokratske stranke Srbije i njeno principijelno rogušenje na svaku ideju lokalne samouprave. Dragan Šutanovac iz DS-a kaže za „Vreme“ da je ideja legitimna, ali da treba prvo postaviti prave kriterijume, kao i za izbor direktora policije: „Uticaj lokalne samouprave na imenovanja i politiku MUP-a svakako treba obezbediti, ali prateći neke principe. U Velikoj Britaniji lokalna samouprava ima i te kakav uticaj na imenovanje šefova lokalne policije, ali uz jedan uslov – da dolaze iz nekog drugog kraja, a ne iz tog gde treba da budu imenovani.“ U našem slučaju, podsetićemo, uloga lokalne samouprave pri imenovanju policijskih funkcionera praktično je ukinuta dolaskom na vlast Slobodana Miloševića; dotle se tražila saglasnost opštine za načelnika OUP-a i grada za načelnika SUP-a, a pokrajine su imale odlučujući glas pri imenovanju pokrajinskih sekretara za unutrašnje poslove. To je bilo tako kako je bilo i onda; danas nema sumnje da bi Vojvodina trebalo da ima i posebnu organizacionu jedinicu MUP-a, pravo odluke pri izboru starešine te organizacione jedinice i pravo da taj starešina, u konsultaciji sa Skupštinom i Izvršnim većem Vojvodine, prilagođava kadrovsku politiku i strukturu organizacije policije shodno legitimnim lokalnim potrebama i specifičnostima. „Uprava policije za Vojvodinu, čije je osnivanje bilo predviđeno predlogom zakona prethodnog sastava Vlade Republike Srbije i ministra unutrašnjih poslova Dušana Mihajlovića, sada se u zakonskom predlogu ni ne pominje“, kaže Bojan Kostreš za „Vreme“. On dodaje i da bi osnivanje policijske uprave za Vojvodinu bilo u interesu ne samo građana Pokrajine i cele Srbije nego i stabilnosti u regionu: „Najbolji primer neophodnosti osnivanja uprave policije za Vojvodinu jeste iskustvo iz etničkih nemira iz marta 2004. godine koji su preneti sa Kosova i u Vojvodinu, kada su jedini policijski organi koji su efikasno delovali bili oni koji su delovali u neposrednoj koordinaciji sa organima pokrajinske uprave.“
Kako „Vreme“ saznaje, u Skupštini Srbije poslaničke grupe pripremaju amandmane na ovaj predlog zakona. Treba se nadati da će razum prevladati stranačke pizme i pasjaluke.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!