

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Ivan Tasovac, direktor Beogradske filharmonije, izabran je za ličnost godine većinom glasova članova uredništva nedeljnika „Vreme“.
Kriterijum za nagradu je, kao i prethodnih godina, pozitivan doprinos unapređenju društvenih institucija u javnom interesu.
Kolegijum nedeljnika „Vreme“ smatra da je Ivan Tasovac tokom 2011. godine unapredio Beogradsku filharmoniju kao značajan deo srpske kulture. U godini opšte, pa i kulturne krize, Beogradska filharmonija postala je prepoznatljiva širom regiona i Evrope, a Tasovac je uspeo da jedan oblik elitističke institucije približi širokoj javnosti.
Opširan intervju sa Ivanom Tasovcem biće objavljen u sledećem broju „Vremena“ koji izlazi 12. januara 2012.
Ovo je jedanaesti put da redakcija „Vremena“ dodeljuje priznanje za ličnost godine.
Prethodnih godina dobili su ga: Božidar Đelić, ministar finansija u Vladi Srbije (2001), Mlađan Dinkić, guverner Narodne banke Jugoslavije (2002), Ljiljana Raičević, izvršna direktorka Sigurne ženske kuće u Podgorici (2003), Rasim Ljajić, ministar za ljudska i manjinska prava (2004), Vladimir Vukčević, tužilac za ratne zločine (2005), Zdravko Ponoš, načelnik Generalštaba Vojske Srbije (2006), Sonja Liht, predsednica Beogradskog fonda za političku izuzetnost (2007), Vigor Majić, direktor Istraživačke stanice „Petnica“ (2008), Milica Delević, direktorka vladine Kancelarije za evropske integracije (2009), i Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda (2010).


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve