Jedna od retko lepih i optimističnih priča iz ovogodišnjeg života prestonice pretvorila se u priču o kolateralnoj šteti. Reč je o umetničkom kvartu "Soho Beograd", naravno u spornoj Luci Beograd
Poslednjih dana marta Luka „Beograd“ je obnarodovala projekat „Soho Beograd“, rezultat saradnje ove kompanije i beogradskih umetnika (vidi „Vreme“ broj 1058). Luka je besplatno ustupila umetnicima prostor u bivšoj magacinskoj zgradi Srbijateksa u Dunavskoj ulici za ateljee, kako bi im pomogla da rade i kako bi donekle umanjila problem deficita ateljea u gradu, a s namerom da ovaj deo grada oživi i da zaliče na umetničke kvartove Njujorka, Londona, Pariza, Berlina i drugih velikih gradova na umetničkoj mapi sveta. Ova saradnja je izazvala pozitivne reakcije javnosti, i zadovoljstvo prvih „stanovnika“ beogradskog „Sohoa“ – dvadesetak renomiranih autora sa inostranom karijerom, zato što su konačno doživeli da dobiju prostor za rad. A onda im je, nakon manje od dva meseca, javljeno da će morati da se isele.
Naime, Savet za borbu protiv korupcije, odnosno njegova predsednica Verica Barać, ukazala je pismom od 21. aprila Ministarstvu za infrastrukturu i energetiku, odnosno ministru Milutinu Mrkonjiću, da Luka Beograd krši Zakon o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama zato što je „preko 4000 metara kvadratnih lučkog skladišnog prostora dato za obavljanje delatnosti koja nije lučka, odnosno da je lučki skladišni prostor dat umetnicima na besplatno korišćenje u cilju realizacije projekta „Soho“ u Beogradu“. Po članu 225 tog Zakona, navodi se u pismu Verice Barać, „prekid lučke delatnosti i početak obavljanja druge delatnosti predstavlja najteži oblik kršenja odredbi Zakona, usled kojeg se izriče zabrana daljeg rada lučkog operatera“.
Ova optužba je bila povod sastanku, predložila ga je Vlada Srbije, na kome su prisustvovali predstavnici Vlade, Ministarstva za infrastrukturu i Luke Beograd. Sastanak je održan 5. maja. Iz pisma Milutina Mrkonjića Oliveri Božić, generalnoj direktorki Luke Beograd, datiranog dan nakon sastanka, prenosimo najvažniji deo: „Pozivamo vas da u roku od 60 dana od dana prijema ovog dopisa otklonite utvrđenu nepravilnost u radu u vezi izdavanja skladišnog prostora a.d. ‘Luke Beograd’ za obavljanje nelučke delatnosti.“ Olivera Božić mu je u odgovoru 13. maja predočila zašto Savet za borbu protiv korupcije nije u pravu. Podsetila je da po Izmenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana Beograda, usvojenog 13. novembra 2009. godine, taj deo grada „prenamenjen iz industrijske u komercijalnu i stambenu zonu. Na ovaj način, najvišim urbanističkim planom grada Beograda, ozvaničena je strategija razvoja Beograda u pravcu izmeštanja i postepenog gašenja luke na ovoj lokaciji.“ Olivera Božić je zatim objasnila da je „zgrada u kojoj se nalaze ateljei umetnika udaljena kilometar od operativne obale i nikada od kada je sagrađena (pre 41 godinu) nije bila u funkciji pretovarne lučke delatnosti, već je uvek služila kao gradsko skladište tekstilne robe“, kao i da je Luka Beograd vlasnik oko 260.000 metara kvadratnih zatvorenog skladišnog prostora, a da su „umetnički ateljei smešteni na svega 1376 metara kvadratnih, tako da zauzimaju tek 0,5 odsto lučkog skladišnog prostora“.
Pismo je završeno pitanjem „kome to smetaju umetnici?!“ i mišljenjem „da bi vaša (Ministarstva) nezakonita odluka o progonu umetnika iz Luke napravila ozbiljnu društvenu štetu. Doduše, možda bi umirila Inkviziciju.“
Nezvanično, u Luci Beograd kažu da će ako Ministarstvo ne promeni svoje mišljenje, „Soho Beograd“ biti ugašen. Tijana Munišić, direktorka sektora za PR i komunikacije ove kompanije, u pismu koje je prošle nedelje poslala umetnicima kaže da „iako je inicijativa Saveta lišena svake pravne utemeljenosti, poučeni iskustvom, smatramo da ne treba isključivati mogućnost da će Savet svoju pretnju i ostvariti.
Verujte da će nam uvek biti žao što zajednički entuzijazam da Gradu Beogradu poklonimo nešto značajno i lepo izaziva toliko otpora. Želimo vam uspeh. Nadamo se da ćete ostati u svojim prostorima i da će beogradski ‘Soho’ inspirisati novu stvaralačku energiju.“
Za samo sedam dana jedan deo zgrade „Srbijateksa“ pretvoren je u galeriju „Fraktal“, galeriju umetničkog udruženja „Fraktal 3“ sa oko hiljadu članova. Oni su inicijatori manifestacije „Noć otvorenih ateljea“ u Beogradu i Novom Sadu u kojoj su učestvovali i ateljei u „Sohou“. U otvorenom pismu ministru Mrkonjiću zamolili su sledeće: „Nemojte nas u tome sprečavati. Nemojte u nama ubijati i ono malo vere i nade što nam preostade od vaših prethodnika. Nama je postojanje i opstanak manifestacije ‘Noć otvorenih ateljea’ i otvaranje galerije ‘Fraktal’ već dovoljna svečanost.“ Izložbe Miloša Šobajića, Cileta Marinkovića, Dragana Stojkova, Predraga Uzelca i Dragoljuba Zamurovića, koje je najavila tek osnovana galerija „Fraktal“ u „Sohou“, najverovatnije neće biti održane, a ni izložba Koste Kulundžića zakazana za polovinu juna u njegovom ateljeu. Mihael Milunović najavljuje odlazak iz Srbije.
Zoran Velimanović, prvi stanovnik „Sohoa“, za „Vreme“ kaže: „Iskreno, nisam ni iznenađen puno, mogla se već očekivati neka budalaština pre ili kasnije. Čudno bi bilo da je ovo nastavilo da se razvija kako valja. To je, šta god ko pričao, bila jedna dobra i iskrena ideja, mnogi umetnici koji ovde jesu ugroženi, mogli su u ‘Sohou’ da dobiju prvu pomoć – da to tako nazovemo. No, logika, prosto, ne živi ovde, kao ni dobra volja. Što se mene tiče, nije prvi put da ću morati da spakujem stvari i odem odavde, jer ako ne mogu da radim, a sta ću onda ovde? U Berlinu, pre par meseci, neki galeristi i slikari su mi rekli: dođite u Berlin, ovde ima mesta za vas, dobrodošli ste uvek. Šta je problem sa ovim svetom ovde? Ne razumem.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta poručuje režim koji slavi čoveka osuđenog za genocid i zločine protiv čovječnosti? Zašto je Rasim Ljajić jedini na derbiju reagovao kako dolikuje? Zbog čega Vučić više nije mogao odlagati narodno izjašnjavanje? Gde su tu opozicija i studenti? I kako je Srbija postala umorna od lidera
“Nisam ravnodušna prema tome što neko može da me vidi, čuje ili fotografiše, ali prva reakcija mi je bila bes”, kaže za “Vreme” studentkinja Milica čiji je telefon napadnut špijunskim softverom. “Mogli su da upale kameru dok se tuširamo, pričamo privatne stvari. Nije normalno ovo što se dešava... Mislim da je takvom sloju ljudi čak neshvatljivo da nešto može da funkcioniše bez ucene, bez potplaćivanja, nego samo uz čistu volju, želju i entuzijazam da uspemo u našoj borbi”
Kada se BIA (na slici) zainteresuje za nekoga, tvrde izvori “Vremena”, preko svojih spavača u medijima ili političkim strankama pusti neku optužbu, najčešće da taj i taj sarađuje sa tajnim službama druge zemlje, da je izdajnik, strani plaćenik i slično. Na osnovu toga, od tužioca se pribavi potrebna dozvola za nadzor komunikacija, što onda predstavlja pravno pokriće za špijuniranje svake vrste
Neko će reći, pa šta te čudi što su “Zvezdini” navijači razvili gigantsku fotografiju osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i zajedno sa “Grobarima” skandirali njegovo ime? Da je bilo samo to, niko možda ne bi ni reagovao. Kao – to su već radili i šta sad? Ali sve to je začinilo ono što je pisalo ispod te slike, taj pogani poklič “Pravac Potočari”. Reč je najodvratnijoj stvari koja se ikada pojavila na toj tribini i na tom stadionu. Zbog toga bi ga trebalo zatvoriti za sva vremena
Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.