Jedna od retko lepih i optimističnih priča iz ovogodišnjeg života prestonice pretvorila se u priču o kolateralnoj šteti. Reč je o umetničkom kvartu "Soho Beograd", naravno u spornoj Luci Beograd
Poslednjih dana marta Luka „Beograd“ je obnarodovala projekat „Soho Beograd“, rezultat saradnje ove kompanije i beogradskih umetnika (vidi „Vreme“ broj 1058). Luka je besplatno ustupila umetnicima prostor u bivšoj magacinskoj zgradi Srbijateksa u Dunavskoj ulici za ateljee, kako bi im pomogla da rade i kako bi donekle umanjila problem deficita ateljea u gradu, a s namerom da ovaj deo grada oživi i da zaliče na umetničke kvartove Njujorka, Londona, Pariza, Berlina i drugih velikih gradova na umetničkoj mapi sveta. Ova saradnja je izazvala pozitivne reakcije javnosti, i zadovoljstvo prvih „stanovnika“ beogradskog „Sohoa“ – dvadesetak renomiranih autora sa inostranom karijerom, zato što su konačno doživeli da dobiju prostor za rad. A onda im je, nakon manje od dva meseca, javljeno da će morati da se isele.
Naime, Savet za borbu protiv korupcije, odnosno njegova predsednica Verica Barać, ukazala je pismom od 21. aprila Ministarstvu za infrastrukturu i energetiku, odnosno ministru Milutinu Mrkonjiću, da Luka Beograd krši Zakon o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama zato što je „preko 4000 metara kvadratnih lučkog skladišnog prostora dato za obavljanje delatnosti koja nije lučka, odnosno da je lučki skladišni prostor dat umetnicima na besplatno korišćenje u cilju realizacije projekta „Soho“ u Beogradu“. Po članu 225 tog Zakona, navodi se u pismu Verice Barać, „prekid lučke delatnosti i početak obavljanja druge delatnosti predstavlja najteži oblik kršenja odredbi Zakona, usled kojeg se izriče zabrana daljeg rada lučkog operatera“.
Ova optužba je bila povod sastanku, predložila ga je Vlada Srbije, na kome su prisustvovali predstavnici Vlade, Ministarstva za infrastrukturu i Luke Beograd. Sastanak je održan 5. maja. Iz pisma Milutina Mrkonjića Oliveri Božić, generalnoj direktorki Luke Beograd, datiranog dan nakon sastanka, prenosimo najvažniji deo: „Pozivamo vas da u roku od 60 dana od dana prijema ovog dopisa otklonite utvrđenu nepravilnost u radu u vezi izdavanja skladišnog prostora a.d. ‘Luke Beograd’ za obavljanje nelučke delatnosti.“ Olivera Božić mu je u odgovoru 13. maja predočila zašto Savet za borbu protiv korupcije nije u pravu. Podsetila je da po Izmenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana Beograda, usvojenog 13. novembra 2009. godine, taj deo grada „prenamenjen iz industrijske u komercijalnu i stambenu zonu. Na ovaj način, najvišim urbanističkim planom grada Beograda, ozvaničena je strategija razvoja Beograda u pravcu izmeštanja i postepenog gašenja luke na ovoj lokaciji.“ Olivera Božić je zatim objasnila da je „zgrada u kojoj se nalaze ateljei umetnika udaljena kilometar od operativne obale i nikada od kada je sagrađena (pre 41 godinu) nije bila u funkciji pretovarne lučke delatnosti, već je uvek služila kao gradsko skladište tekstilne robe“, kao i da je Luka Beograd vlasnik oko 260.000 metara kvadratnih zatvorenog skladišnog prostora, a da su „umetnički ateljei smešteni na svega 1376 metara kvadratnih, tako da zauzimaju tek 0,5 odsto lučkog skladišnog prostora“.
Pismo je završeno pitanjem „kome to smetaju umetnici?!“ i mišljenjem „da bi vaša (Ministarstva) nezakonita odluka o progonu umetnika iz Luke napravila ozbiljnu društvenu štetu. Doduše, možda bi umirila Inkviziciju.“
Nezvanično, u Luci Beograd kažu da će ako Ministarstvo ne promeni svoje mišljenje, „Soho Beograd“ biti ugašen. Tijana Munišić, direktorka sektora za PR i komunikacije ove kompanije, u pismu koje je prošle nedelje poslala umetnicima kaže da „iako je inicijativa Saveta lišena svake pravne utemeljenosti, poučeni iskustvom, smatramo da ne treba isključivati mogućnost da će Savet svoju pretnju i ostvariti.
Verujte da će nam uvek biti žao što zajednički entuzijazam da Gradu Beogradu poklonimo nešto značajno i lepo izaziva toliko otpora. Želimo vam uspeh. Nadamo se da ćete ostati u svojim prostorima i da će beogradski ‘Soho’ inspirisati novu stvaralačku energiju.“
Za samo sedam dana jedan deo zgrade „Srbijateksa“ pretvoren je u galeriju „Fraktal“, galeriju umetničkog udruženja „Fraktal 3“ sa oko hiljadu članova. Oni su inicijatori manifestacije „Noć otvorenih ateljea“ u Beogradu i Novom Sadu u kojoj su učestvovali i ateljei u „Sohou“. U otvorenom pismu ministru Mrkonjiću zamolili su sledeće: „Nemojte nas u tome sprečavati. Nemojte u nama ubijati i ono malo vere i nade što nam preostade od vaših prethodnika. Nama je postojanje i opstanak manifestacije ‘Noć otvorenih ateljea’ i otvaranje galerije ‘Fraktal’ već dovoljna svečanost.“ Izložbe Miloša Šobajića, Cileta Marinkovića, Dragana Stojkova, Predraga Uzelca i Dragoljuba Zamurovića, koje je najavila tek osnovana galerija „Fraktal“ u „Sohou“, najverovatnije neće biti održane, a ni izložba Koste Kulundžića zakazana za polovinu juna u njegovom ateljeu. Mihael Milunović najavljuje odlazak iz Srbije.
Zoran Velimanović, prvi stanovnik „Sohoa“, za „Vreme“ kaže: „Iskreno, nisam ni iznenađen puno, mogla se već očekivati neka budalaština pre ili kasnije. Čudno bi bilo da je ovo nastavilo da se razvija kako valja. To je, šta god ko pričao, bila jedna dobra i iskrena ideja, mnogi umetnici koji ovde jesu ugroženi, mogli su u ‘Sohou’ da dobiju prvu pomoć – da to tako nazovemo. No, logika, prosto, ne živi ovde, kao ni dobra volja. Što se mene tiče, nije prvi put da ću morati da spakujem stvari i odem odavde, jer ako ne mogu da radim, a sta ću onda ovde? U Berlinu, pre par meseci, neki galeristi i slikari su mi rekli: dođite u Berlin, ovde ima mesta za vas, dobrodošli ste uvek. Šta je problem sa ovim svetom ovde? Ne razumem.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.