Predsednik na televizor pokazo šta je to dijalog, Studenti svaki dan krše Ustav i zakon, vrše teror, i to je pokušaj njegovog svrgavanja. Onda je za mandatara izvuko svog eksperta, koji je mogo biti Đura Čvorović, ovaj se zove Đuro i bolji je od njihovih 10 puta
Treba li reći, Predsednik Srbije nastavlja da se ponaša u skladu sa ovlašćenjima. Još jednom, ovaj put iz Sofije, obratio se javnosti i još jednom pokazao da je predsednik Ćacilenda, a ne svih građana. Obuko majicu sa natpisom “I ja sam Ćaci” zato što im se divi, i čestito praznik svim studentima.
Pošto je pitanje “šta da se radi”, da se podsetimo Černiševskog, koji je napisao: Ne smetajte deci da postanu pametni i pošteni ljudi! Dakle, Predsednik nastavlja da jedno priča a drugo radi, ali sve više radi ono što priča. Iako ga u inozemstvu, Bela kuća, stavljaju na hoklicu, uspeo je da završi priču o Kosovu, Trampovoj familiji je obećan hotel na mestu Generalštaba, Makronu se milijardama evra plaćaju “rafali”, Kinezi dobili Bor i sve infrastrukturne poslove, Nemcima obećan litijum, žena Tamara uz ples pomaže Keniji, kralju Esvatinija uručene pilule za lilule…
I na domaćem terenu kamioni i avioni, borba protiv korupcije napreduje, uhapšen predsednik Lovačkog društva “Golub” iz Velikog Gradišta, uhapšen i neki SNS predsednik opštine jerbo je sam sebi dodeljivo sredstava iz Fonda za socijalnu pomoć.
Ideje samo pršte, sve što urade studenti, to se replicira, pod prozorima predsednika osnovan je Ćacilend, na ulici je sve više štandova Srpske napredne stranke kojima je jedini cilj da isprovociraju sukobe, ako na to ne nasednu građani, “nasešće” plaćeni huligani; sa Kosova su peške, na miting Pokreta za narod i državu, koji će trajati tri dana u jednom danu, krenuli Srbi koji će autobusima, uz pešačke puš pauze za TV snimanje, do Beograda putovati tri dana…
Kad su studenti krenuli biciklima za Strazbur, opet se prešlo na prepisivanje – iz Ćacilenda pisali Sudu za ljudska prava u Strazburu “jer im blokade fakulteta krše pravo na obrazovanje”… Završni obračun Vučića sa obojenom revolucijom desiće se u Beogradu, kako najavljeno, trajaće tri dana. Ta tri dana su se svela na subotu 12. april, članstvu i zaposlenima u javnom sektoru se šalje ucenjivački poziv: Ovo nije samo poziv na miting, ovo je poziv da svako od nas pokaže odlučnost učestvujući u odbrani vrednosti koje je naša država branila 1000 godina!
Iluzorno je govoriti da su studenti junaci našeg doba, da su njihovi zahtevi za pravom i pravnom državom digli Srbiju na noge; po podacima “Crte”, samo prošle nedelje održana su 452 protesta u raznim gradovima i mestima Srbije, pride je bilo 112 zborova građana. Na zboru u Valjevu gimnazijalci i građani su izglasali da se “Informer” Vučićeviću, zbog laži i obmana, zabranjuje prolazak kroz grad, a Aleksandar Vučić je proglašen personom non grata. Isto bilo i u Čačku, i tu Nenadležni Nepomenik nepoželjan, u Novom Pazaru traže da se Vučiću oduzme titula počasnog građanina…
Studenti u blokadi su od početka “alergični” na politiku, naročito na stranke, i to se mora razumeti, time se štite njihovo jedinstvo i solidarnost, jer i među njima ima “ovih”, i “onih”, i među njima ima vernika i ateista, evropejaca, rusofila i evroskeptika, partizana i četnika, “zvezdaša” i “partizanovaca”… Zbog svega toga, ponajpre prirode režima, studenti nemaju vođe, odlučuje se na plenumima, direktnom demokratijom, jer u ovom pohodu ne sme biti podela. Evidentno je da su studenti najjača politička snaga i mnogi od njih očekuju da radikalizuju proteste i zahteve, ali oni se drže svojih zahteva, traže da institucije rade svoj posao. A onda je stigao peti zahtev, traži se detaljna istraga i odgovornost za incident na protestu 15. marta. Peti se nije ohladio, stigo šesti zahtev: “Dokle ćete ugrožavati naše živote” (radi se o propagandnoj poseti Predsednika i kamarile pacijentima iz Makedonije na intenzivnoj nezi). U žargonu igre “Zagonetna ličnost”, reklo bi se – vruće!
Dok se sedmi zahtev krčka, na televizor je izašao lično predsednik Ćacilenda. Po običaju, odma’ uzeo mlati praznu slamu: situacija u regionu veoma teška, izloženi smo otvorenim napadima, teror na Kosovu se nastavlja, sutra će biti na Jelisejskim poljima, za mesec dana sa Trampom, da pokaže koliko je izolovan… A onda je prešao na dijalog, u Srbiji zbog nasilnih demonstracija vlada bezakonje i teror manjine nad većinom, svakog dana se krše Ustav i zakoni, to je pokušaj obojene revolucije i njegovog obaranja… Nastavio da se danima laže o zvučnom topu, i znaju da lažu, nijedan od onih na ulici se nije uhvatio za uši, a ljudi i prostorije SNS-a su napadnuti 1100 puta…
Onda je potegao adut, na licu mesta potpis’o, i za novog mandatara Vlade predložio eksperta, koji je 10 puta bolji od njihovih, prof. dr Đuru Macuta, koji je endokrinolog, najpoznatiji od Beča do Istambula, divan, trpeljiv i hrabar čovek. Zaboravio da kaže da je prof. Đuro, kao nestranačka ličnost, u belom mantilu učestvovo na SNS mitingu u Jagodini, te imao zapaženo predavanje u Ćacilendu. Reklo bi se rimejk Balkanskog špijuna, novi Ilija Čvorović je dobio svog Đuru, koji se u ovoj podeli zove Đuro.
Da se vratim na pitanje “šta da se radi”, citiram policajku Katarinu Petrović, kojoj MUP, iako je suspendovana zbog medijskih nastupa, piše disciplinske prijave: “Nema nazad, nazad je Ćacilend!”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.