
Pretplata
Veliki novogodišnji popust: Poklonite „Vreme“ sebi ili drugima
Čitajte „Vreme“ za manje od 140 dinara po broju! Do sredine januara 25 odsto popusta na polugodišnje i godišnje pretplate
Federalista

Rođen: 14. 7. 1942. u Madridu
Profesija: fizičar
Zanimanje: političar
Funkcija: Mister „PESC“, šef spoljne politike i bezbednosti EU-a
Ideologija: socijalista
Partija: PSOE (Partido Socialista Obrero Espanjol)
Kako je počeo: Tokom studija fizike (1959-1965) isključen je sa univerziteta zbog svoje aktivnosti u opozicionoj Platformi protiv Frankove diktature. Od 1964. član je organizacije mladih socijalista.
Gde je (još) studirao: U Velikoj Britaniji i Americi, kao stipendista Fulbrajtove fondacije (1966-1968).
Kada se vratio u Španiju: 1971, počeo je da radi na Univerzitetu u Madridu, ali je ponovo isključen zbog političkih aktivnosti.
Kada je (ozbiljno) počeo da se bavi politikom: 1974. kada je izabran za člana provincijskog komiteta PSOE za Madrid.
Kada je (definitivno) ušao u politiku: Na istorijskom kongresu španskih socijalista 1974. u francuskom gradu Surensesu kada je mladi Felipe Gonzales izbran za generalnog sekretara. Na 26. kongresu, 1976. u Španiji, prvom posle Građanskog rata, ušao je u Izvršni komitet partije sa sektorom Informacije i štampa. U to vreme je bio takođe aktivan u sindikatu UGT (Generalna unija radnika).
Kada je ušao u parlament: 15. juna1977, na prvim slobodnim izborima u postfrankovskoj Španiji. Bio je reizabran na drugim izborima 1979.
Kada se distancirao od marksizma: Istovremeno kada i njegova partija, na Kongresu 1979.
Kada je ušao u vladu: Kad i njegova partija, posle istorijske pobede na izborima 28. oktobra 1982. Posle dva meseca u nekoliko komisija, Felipe Gonzales ga imenuje za ministra kulture. Za vreme njegovog mandata doneto je nekoliko važnih zakona, poput onih o intelektualnom vlasništvu, privatnim televzijama, Muzej Prado dobio je potpunu autonomiju.
Šta je još radio u vladi: 4. jula 1985. imenovan je za portparola vlade, 8. jula 1988. imenovan je za ministra obrazovanja i nauke, dok je 22. juna 1992. postavljen za ministra inostranih poslova.
Da li je mogao da nasledi Gonsalesa: U vreme kada je Felipe Gonsales objavio da se neće ponovo kandidovati na izborima, mnogi su tipovali na Solanu kao na potencijalnog lidera španskih socijalista. Kao dugogodišnji saradnik Gonsalesa i jedini „preživeli“ sa istorijskog Kongresa u Suresnesu, bio je idealan kandidat, ali je prevagnula procena da će biti korisniji u Evropskoj uniji. Posle ostavke Vilija Klasa na mesto generalnog sekretara NATO-a, ukazala se šansa da Solana bude izabran i PSOE je odlučio da svoje interese podredi državnim.
Kada je izabran za gen. sek. NATO–a: 1. decembra 1995. Na mestu ministra inostranih poslova nasledio ga je Karlos Vestendorp, drugi Španac sa dubokim tragom na Balkanu, jer će ubrzo postati visoki predstavnik UN-a za BiH.
Šta mu je bio prvi (veliki) uspeh na novom poslu: Sporazum sa Rusijom 27. maja 1997. kojim je praktično stavljena tačka na neprijateljske odnose dva bivša bloka.
Kada je napustio NATO: 4. juna 1999, kada je izabran za šefa diplomatije i bezbednosti zemalja Evropske unije.
Šta ga odlikuje: Pragmatizam. Da nije pragmatičan, teško da bi od predvodnika demonstracija protiv NATO-a u Madridu (povodom mogućeg ulaska Španije u NATO) stigao do mesta generalnog sekretara te organizacije.
Po čemu ćemo ga pamtiti: Po rečenici izgovorenoj 24. marta 1999: „Večeras sam naredio…“, mada bi poštenije bilo da je rekao: „Večeras sam izvršio naređenje…“

Čitajte „Vreme“ za manje od 140 dinara po broju! Do sredine januara 25 odsto popusta na polugodišnje i godišnje pretplate

Izvršna vlast najavljuje da će neugodno Tužilaštvo za organizovani kriminal pretvoriti u odeljenje Višeg tužilaštva u Beogradu – koje vodi lojalni Nenad Stefanović. O tome za novi broj „Vremena“ govori predsednik Visokog saveta tužilaštva Branko Stamenković

Potpuno mi je nejasno šta zaista znače floskule koje pojedinci koriste o otuđenju, odvajanju i ugrožavanju države od javnih tužilaca. Simptomatično mi je da su se one pojavile kada su nadležna javna tužilaštva, postupajući po zakonima, otpočela postupanje po službenoj dužnosti u vezi sa krivičnim postupcima u koje su uključeni i visoki predstavnici izvršne vlasti. Podsetiću da je vlada više puta proklamovala borbu protiv korupcije kao jedan od najbitnijih ciljeva svog rada

Šta se režim nada da će dobiti čekanjem? Jesu li te nade opravdane? Šta pobunjeno društvo – studenti, građani, opozicione partije – može da učini da natera Vučića da što pre raspiše vanredne parlamentarne izbore? Koje su lekcije iz Mionice, Negotina i Sečnja? Da li išta više znamo

Ko god je na rukovodećim pozicijama u Bezbednosno-informativnoj agenciji (BIA) do skoro bio ili se sprema da ih preuzme – dobro je za vlast, loše je za narod. Time su otklonjene sve dileme oko toga šta znači to što je umesto “druga Marka” šef operative u BIA postao “drug Nidža”
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve