
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Švajcarska ulaže oko 2,8 milijardi švajcarskih franaka godišnje u borbu protiv siromaštva i unapređenje privrednog razvoja zemalja u razvoju, kako istočne Evrope tako i Zajednice nezavisnih država. Dve savezne kancelarije, Švajcarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) i Državni sekretarijat za ekonomske poslove (SECO), zajednički sprovode program saradnje vezan za međunarodni razvoj u ime Švajcarske Konfederacije.
Švajcarska i Srbija imaju tradicionalno dobre odnose, zahvaljujući geografskoj blizini, socijalno-ekonomskim sličnostima, međusobnom razumevanju i značajnoj dijaspori koja živi u Švajcarskoj. Diplomatski odnosi uspostavljeni su pre više od jednog veka, 1908. godine. Saradnja Švajcarske sa Srbijom počela je 1991. godine, u vreme političke i ekonomske krize i nastavila se u periodu međunarodnih sankcija. Ta saradnja bila je usmerena na rešavanje vanrednih situacija, dodelu humanitarne pomoći a naročito na rešavanje smeštaja hiljada izbeglica i interno raseljenih lica.
Nakon političkih promena u oktobru 2000. godine, Švajcarska je počela da pomaže demokratsku vladu sveobuhvatnim programom saradnje čiji je cilj podrška institucionalnim reformama radi obezbeđenja mirne tranzicije sa osvrtom na modernu demokratiju i održivu tržišnu ekonomiju. Danas se ova saradnja ostvaruje posredstvom savezne kancelarije SDC u okviru Federalnog ministarstva spoljnih poslova i SECO u okviru Federalnog odseka za ekonomske poslove. Švajcarska kancelarija za saradnju u Srbiji sa sedištem u Beogradu prati sve aktivnosti programa u zemlji. Vrednost švajcarske saradnje sa Srbijom iznosi 15 miliona švajcarskih franaka godišnje, a od 1991. godine prelazi vrednost od 300 miliona franaka.
GLAVNE AKTIVNOSTI ŠVAJCARSKE SARADNJE: Kao deo planiranja aktivnosti vezanih za saradnju Švajcarske, organizacije SDC i SECO tradicionalno razrađuju Strategije saradnje sa zemljama u kojima rade. Strategije saradnje su okvirni dokumenti vezani sa saradnju Švajcarske, u kojima se navode ciljevi, prioriteti, strateške dimenzije i operativni principi partnerskih zemalja organizacija SDC i SECO.
Saradnja Švajcarske sa Srbijom prati smernice Strategije saradnje sa Srbijom 2010–2013 (Cooperation Strategy Serbia 2010–2013), koja je formulisana sa glavnim švajcarskim partnerima u Srbiji. Sveukupan cilj strategije je da podrži napore Srbije u evropskim integracijama doprinoseći socijalnom uključenju i smanjenju siromaštva, kao i povećanju konkurentnosti privrede Srbije.
Četiri ključna domena saradnje su: ekonomski razvoj, vladavina prava i demokratija, obrazovanje i energetska efikasnost i obnovljiva energija.
Švajcarska takođe podržava regionalne programe i finansira male lokalne projekte. Shvatajući značaj migracija na zapadnom Balkanu, Švajcarska u tom pogledu podržava partnerske odnose u regionu putem operativnih programa koje realizuje SDC.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve