

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Šta će biti u danas u 18 časova? Hoće li Vučić pendrecima i suzavcem braniti Batu Gašića i Vulina, Željka Mitrovića i Peconija? Sve zavisi od broja građana na okupljanju, ali i elementarnom dodiru režima sa stvarnošću i normalnošću
Policija je upozorila organizatore i učesnike okupljanja „Protiv nasilja“ da ne blokiraju Gazelu. U suprotnom, slijede im krivična i prekršajna odgovornost. Ruku na srce, MUP nije mogao drugačije.
Tako je bilo i 11. novembra 2021. prilikom blokiranja saobraćajnice zbog eksploatacije litijuma. Konkretno: policijski kordoni blokirali su Gazelu, ali nisu primjenjivali silu. Taj posao prepušten je naprednjačkim batinašima. No, umjesto da se građani poplaše, slijedećeg vikenda su izišli u neusporedivom većem broju. Šta će-kud će, Aleksandar Vučić je uprkos plamenim zakletvama „da predaja nije opcija“ prvo povukao policiju, a zatim prihvatio sve zahtjeve demonstranata. „Čast“ je spašavao nasumičnim kažnjavanjem učesnika blokada.
Da li policija ponavlja ovaj scenarij? Ili će „postupati“ sa pendrekom i suzavcem? Hoće li itko držati na lancu naprednjačke batinaške brigade?
Odgovor zavisi od brojnosti na okupljanju „Protiv nasilja“. Nakon tragedija u Ribnikaru i okolini Mladenovca, ogromnom broju građana je dosta režimskog govora mržnje i agresije u javnom životu. Ukoliko policija primjeni silu i dođe do još jednog aktiviranja batinaša – uključujući i u ulozi provokatora – neće biti nikakve sumnje tko je odgovoran za nasilje i nesposoban za išta drugo.
Naime, nakon krvave nedjelje, režim ništa nije naučio. Jer da jeste, valjda predsjednik Srbije ne bi održao onolika skandalozna „obraćanja“ i dehumanizirao svoje protivnike nazivajući ih ološem i hijenama; valjda bi režim pokazao ljudskost i pijetet te, pored ostalog, opozvao svoje tabloide i ružičaste televizije; valjda bi Vučić pretpostavio najširi društveni dijalog bezdušnoj demonstraciji svemoći i sveznanja. Kako od toga nije bilo ničeg, dolazi do okupljanja i blokade Gazele.
Može vlast govoriti što god želi, ali to u svojoj biti nije stranačka stvar. Narod je istinski samo željan normalnosti. Za taj zahtjev, koji uključuje ozbiljna i bolna preispitivanja, režim je ostao gluh kao top. Recimo, Ana Brnabić i dalje smatra da sistem radi kao podmazan, a Aleksandar Šapić pretpostavlja porodični život jednoj od najvećih tragedija u mirnodopskom Beogradu. Vanredni izbori na dosadašnji način – čime Vučić radosno maše – nisu rješenje. Naprotiv, oni bi dodatno podigli tenzije i pogoršali ionako neprihvatljivo stanje u društvu.
Svaki put kada masovni protesti nisu imali čisto politički karakter, kao zbog litijuma ili prilikom pokušaja još jednog hermetičnog zatvaranja građana uslijed korone u ljeto 2020, Vučić je popuštao ma koliko da je prethodno prijetio. Naprosto, do sada je bolje od ikog znao koliko mu je krha struktura vlasti, ali uvijek postoji mogućnost podlijeganja vlastitoj propagandi. Slobodan Milošević i Putin spadaju u dobre primjere.
Dakle, što će biti u danas u 18 sati? Hoće li Vučić pendrecima i suzavcem braniti Batu Gašića i Vulina, Željka Mitrovića i Peconija? Kao što je veće rečeno, zavisi od broja građana na okupljanju, ali i elementarnom dodiru režima sa stvarnošću i normalnošću.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve