

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Prikazivanje Srba kao trgovaca ljudskim organima u ovom filmu ravno je snimanju igranog filma o holokaustu u kojem bi se nacisti našli u koncentracionim logorima, a Jevreji ih streljaju i ubijaju u gasnim komorama
Tokom prethodne nedelje u domaćoj dnevnoj štampi pisalo se o francuskom filmu finansiranom od strane Albanaca u kojem su Srbi prikazani kao zločinci koji trguju ljudskim organima. Pojedini dnevnici su pisali čak da je šef Misije UN-a na Kosmetu i bivši ministar spoljnih poslova Francuske Bernar Kušner, pomogao snimanje spornog filma U kavezu (Captifs). Sloboda izražavanja umetnika je neprikosnovena i to nije sporno. Međutim, sporna je interpretacija događaja, pošto se tvrdi da je film inspirisan istinitim događajima iz Jugoslavije. Prikazivanje Srba kao trgovaca ljudskim organima u ovom filmu ravno je snimanju igranog filma o holokaustu u kojem bi se nacisti našli u koncentracionim logorima, a Jevreji ih streljaju i ubijaju u gasnim komorama. Iako francuski film obiluje krvavim scenama i prizorima iskasapljenih ljudskih tela, ovakva drska zamena teza je tragikomična. Iako procesa povodom trgovine organima na Kosmetu još nema, rezultati istrage srpskog tužilaštva za ratne zločine i izveštaj Dika Martija dovoljni su za debele sumnje da su nestali Srbi i nelojalni Albanci bili žrtve ovog zločina, a ne obratno. Zanimljivo je i to da je U kavezu emitovan mesec dana pre Martijevog izveštaja, u oktobru 2010.
Iako se izbor teme filma može braniti argumentom da je umetnost autonomna sfera ljudskog stvaranja, ipak se problem javlja kada Evropska unija finansira igrani film o trgovini organima u Jugoslaviji, dok članovi jednog drugog njenog tela (Saveta Evrope) vrše istragu upravo o ilegalnoj trgovini baš na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno na Kosmetu. Naime, MEDIA je program podrške EU za evropsku audio-vizuelnu industriju u okviru kojeg se sufinansiraju filmovi autora iz evropskih zemalja. Započet je 2007. i traje šest godina, a ima budžet od 755 miliona evra. Na sajtu EU se kao ciljevi MEDIA programa navodi stremljenje ka jačem evropskom audio-vizuelnom sektoru, uzimajući u obzir i poštujući evropski kulturni identitet i nasleđe; povećanje cirkulacije evropskih audio-vizuelnih radova unutar i izvan EU i jačanje konkurentnosti evropskog audio-vizuelnog sektora pojednostavljujući pristup finansiranju i promovisanju upotrebe digitalnih tehnologija. U odjavnoj špici za film U kavezu stoji da je upravo ovaj program Evropske unije učestvovao u realizaciji projekta. Selektori ovog programa su prilikom izbora scenarija bili ili izuzetno neobavešteni, što je malo verovatno, ili su toliko tupi i neosetljivi na tuđa stradanja, te su se prihvatili teme koja se istražuje i uspešno je krivotvorili. Pored programa MEDIA, ovaj film su producirali i francuski Kanal + i još dve produkcijske kuće. Nažalost, ovde nema osnova za tužbu, a na ovako banalan način Evropska unija je kompromitovala svoj moralni kredibilitet. Finansiranje filma u kojem se krivotvore osnovne činjenice, i žrtve se stavljaju u ulogu zločinaca, i to se čini uporedo sa istragom o istim tim zločinima, pokazuje veliku neosetljivost i nepoštovanje za žrtve i građane zemlje koja pretenduje na to da postane ravnopravna članica evropskog kluba.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve