
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Prikazivanje Srba kao trgovaca ljudskim organima u ovom filmu ravno je snimanju igranog filma o holokaustu u kojem bi se nacisti našli u koncentracionim logorima, a Jevreji ih streljaju i ubijaju u gasnim komorama
Tokom prethodne nedelje u domaćoj dnevnoj štampi pisalo se o francuskom filmu finansiranom od strane Albanaca u kojem su Srbi prikazani kao zločinci koji trguju ljudskim organima. Pojedini dnevnici su pisali čak da je šef Misije UN-a na Kosmetu i bivši ministar spoljnih poslova Francuske Bernar Kušner, pomogao snimanje spornog filma U kavezu (Captifs). Sloboda izražavanja umetnika je neprikosnovena i to nije sporno. Međutim, sporna je interpretacija događaja, pošto se tvrdi da je film inspirisan istinitim događajima iz Jugoslavije. Prikazivanje Srba kao trgovaca ljudskim organima u ovom filmu ravno je snimanju igranog filma o holokaustu u kojem bi se nacisti našli u koncentracionim logorima, a Jevreji ih streljaju i ubijaju u gasnim komorama. Iako francuski film obiluje krvavim scenama i prizorima iskasapljenih ljudskih tela, ovakva drska zamena teza je tragikomična. Iako procesa povodom trgovine organima na Kosmetu još nema, rezultati istrage srpskog tužilaštva za ratne zločine i izveštaj Dika Martija dovoljni su za debele sumnje da su nestali Srbi i nelojalni Albanci bili žrtve ovog zločina, a ne obratno. Zanimljivo je i to da je U kavezu emitovan mesec dana pre Martijevog izveštaja, u oktobru 2010.
Iako se izbor teme filma može braniti argumentom da je umetnost autonomna sfera ljudskog stvaranja, ipak se problem javlja kada Evropska unija finansira igrani film o trgovini organima u Jugoslaviji, dok članovi jednog drugog njenog tela (Saveta Evrope) vrše istragu upravo o ilegalnoj trgovini baš na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno na Kosmetu. Naime, MEDIA je program podrške EU za evropsku audio-vizuelnu industriju u okviru kojeg se sufinansiraju filmovi autora iz evropskih zemalja. Započet je 2007. i traje šest godina, a ima budžet od 755 miliona evra. Na sajtu EU se kao ciljevi MEDIA programa navodi stremljenje ka jačem evropskom audio-vizuelnom sektoru, uzimajući u obzir i poštujući evropski kulturni identitet i nasleđe; povećanje cirkulacije evropskih audio-vizuelnih radova unutar i izvan EU i jačanje konkurentnosti evropskog audio-vizuelnog sektora pojednostavljujući pristup finansiranju i promovisanju upotrebe digitalnih tehnologija. U odjavnoj špici za film U kavezu stoji da je upravo ovaj program Evropske unije učestvovao u realizaciji projekta. Selektori ovog programa su prilikom izbora scenarija bili ili izuzetno neobavešteni, što je malo verovatno, ili su toliko tupi i neosetljivi na tuđa stradanja, te su se prihvatili teme koja se istražuje i uspešno je krivotvorili. Pored programa MEDIA, ovaj film su producirali i francuski Kanal + i još dve produkcijske kuće. Nažalost, ovde nema osnova za tužbu, a na ovako banalan način Evropska unija je kompromitovala svoj moralni kredibilitet. Finansiranje filma u kojem se krivotvore osnovne činjenice, i žrtve se stavljaju u ulogu zločinaca, i to se čini uporedo sa istragom o istim tim zločinima, pokazuje veliku neosetljivost i nepoštovanje za žrtve i građane zemlje koja pretenduje na to da postane ravnopravna članica evropskog kluba.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve