

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Prikazivanje Srba kao trgovaca ljudskim organima u ovom filmu ravno je snimanju igranog filma o holokaustu u kojem bi se nacisti našli u koncentracionim logorima, a Jevreji ih streljaju i ubijaju u gasnim komorama
Tokom prethodne nedelje u domaćoj dnevnoj štampi pisalo se o francuskom filmu finansiranom od strane Albanaca u kojem su Srbi prikazani kao zločinci koji trguju ljudskim organima. Pojedini dnevnici su pisali čak da je šef Misije UN-a na Kosmetu i bivši ministar spoljnih poslova Francuske Bernar Kušner, pomogao snimanje spornog filma U kavezu (Captifs). Sloboda izražavanja umetnika je neprikosnovena i to nije sporno. Međutim, sporna je interpretacija događaja, pošto se tvrdi da je film inspirisan istinitim događajima iz Jugoslavije. Prikazivanje Srba kao trgovaca ljudskim organima u ovom filmu ravno je snimanju igranog filma o holokaustu u kojem bi se nacisti našli u koncentracionim logorima, a Jevreji ih streljaju i ubijaju u gasnim komorama. Iako francuski film obiluje krvavim scenama i prizorima iskasapljenih ljudskih tela, ovakva drska zamena teza je tragikomična. Iako procesa povodom trgovine organima na Kosmetu još nema, rezultati istrage srpskog tužilaštva za ratne zločine i izveštaj Dika Martija dovoljni su za debele sumnje da su nestali Srbi i nelojalni Albanci bili žrtve ovog zločina, a ne obratno. Zanimljivo je i to da je U kavezu emitovan mesec dana pre Martijevog izveštaja, u oktobru 2010.
Iako se izbor teme filma može braniti argumentom da je umetnost autonomna sfera ljudskog stvaranja, ipak se problem javlja kada Evropska unija finansira igrani film o trgovini organima u Jugoslaviji, dok članovi jednog drugog njenog tela (Saveta Evrope) vrše istragu upravo o ilegalnoj trgovini baš na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno na Kosmetu. Naime, MEDIA je program podrške EU za evropsku audio-vizuelnu industriju u okviru kojeg se sufinansiraju filmovi autora iz evropskih zemalja. Započet je 2007. i traje šest godina, a ima budžet od 755 miliona evra. Na sajtu EU se kao ciljevi MEDIA programa navodi stremljenje ka jačem evropskom audio-vizuelnom sektoru, uzimajući u obzir i poštujući evropski kulturni identitet i nasleđe; povećanje cirkulacije evropskih audio-vizuelnih radova unutar i izvan EU i jačanje konkurentnosti evropskog audio-vizuelnog sektora pojednostavljujući pristup finansiranju i promovisanju upotrebe digitalnih tehnologija. U odjavnoj špici za film U kavezu stoji da je upravo ovaj program Evropske unije učestvovao u realizaciji projekta. Selektori ovog programa su prilikom izbora scenarija bili ili izuzetno neobavešteni, što je malo verovatno, ili su toliko tupi i neosetljivi na tuđa stradanja, te su se prihvatili teme koja se istražuje i uspešno je krivotvorili. Pored programa MEDIA, ovaj film su producirali i francuski Kanal + i još dve produkcijske kuće. Nažalost, ovde nema osnova za tužbu, a na ovako banalan način Evropska unija je kompromitovala svoj moralni kredibilitet. Finansiranje filma u kojem se krivotvore osnovne činjenice, i žrtve se stavljaju u ulogu zločinaca, i to se čini uporedo sa istragom o istim tim zločinima, pokazuje veliku neosetljivost i nepoštovanje za žrtve i građane zemlje koja pretenduje na to da postane ravnopravna članica evropskog kluba.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve