Pisanjem medija o švercu cigareta, odnosno duvanskoj mafiji u Crnoj Gori i Srbiji, koja je navodno povezana sa pojedincima iz vlasti ili bliskim vlasti, pozabavio se državni tužilac Božidar Vukčević. On je najavio da će provjeriti da li u navodima medija ima elemenata za krivična djela i gonjenje. Vukčević, međutim, nije precizirao da li se to odnosi na lica koja su se pojavila sa raznim iskazima ili i na lica iz vlasti koja se pominju kao saučesnici u tom poslu. Jedan od spominjanih – predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, je bio veoma jasan, demantovao je sve navode i najavio tužbe protiv listova „Nacional“ i „Dan“, koji je udarno prenosio i komentarisao pisanje zagrebačkog nedjeljnika. Do ovog trenutka se ne zna dokle je tužilac stigao sa provjerom, ali se zna da je predsjednik Đukanović podnio najavljene tužbe. Zna se, međutim, da je ta afera postala, najblaže rečeno, veoma neprijatna za svakog kome se s tim u vezi pomene ime. Tim više što je u međuvremenu ubijen Podgoričanin Blagota – Bajo Sekulić, direktno pominjani navodni logističar u Crnoj Gori, navodnog nekrunisanog duvanskog cara Stanka Subotića zvanog Cane. To za sada nerasvijetljeno ubistvo poslužilo je kao argument više za tvrdnje već pomenutih tekstopisaca da „državnim terorizmom Crna Gora pokušava ukloniti svjedoke švercerskog bisnisa“ (hrvatski „Večernji list“).
Tranzit ili šverc cigareta u Crnoj Gori nije tema o kojoj se do sada ćutalo. Naprotiv, o svemu tome se naveliko pisalo (nezavisni i opozicioni mediji), a bilo je isuviše i riječi tokom izbornih kampanja u poslednjoj deceniji. Posebno nakon raskola jedinstvenog DPS-a, odnosno tokom izbornih obračuna Đukanovića i Momira Bulatovića. Sva tada saopštena otkrića nijesu promijenila ništa osim što je vlast pojašnjavala o kakvom se poslu radi, tvrdeći da je sve legalno i uobičajeno za većinu zemalja u svijetu. U predvečerje poslednjih izbora Momir Bulatović je pojašnjavao kako je počeo tranzit nafte i cigareta preko Crne Gore, priznajući da je tim povodom on lično intervenisao i bio zaslužan za dogovor sa albanskim vlastima, da se za tranzit cigareta ubirala velika taksa, ali da se on počeo protiviti tom poslu, navodno kada su pojedinci počeli od svega da imaju više koristi nego država. Svi su manje-više znali da najveći dio budžetskih obaveza Crna Gora servisira od sličnih poslova. A pogotovu se znalo da su tokom noći sve do uskakanja Bulatovića u fotelju saveznog premijera na Podgorički aerodrom sletala po tri-četiri aviona Antonov i da je tada taj vazdušni most prekinut navodno zabranom savezne kontrole letenja. Znalo se i za koloniju italijanskih državljana koji su brzim čamcima preko Jadrana ubacivali u Italiju cigarete kupljene u slobodnoj zoni u Baru. Objašnjena je u svemu tome i uloga špediterskih preduzeća, prije svega Zetatransa. I kada je taj „posao“ počeo da pada u zaborav, pojavila su se otkrića „Nacionala“, koja su se i prije pojavljivanja novina na ulicama našla na stranicama „Dana“.
Da li je gospodin Subotić pod direktnom zaštitom Đukanovića, da li je Đukanoviću pozajmljivao i prodavao avione po izuzetno visokim cijenama, a potom poklanjao skupe satove, uplaćivao pare na račune po inostranstvu, finansirao adaptacije stanova, priređivao orgije sa hrvatskim pjevačicama, a uz to u biznisu držao sve same bliske ljude Đukanoviću? Da li se sve pretvorilo u privatni biznis na štetu države i da li je država, odnosno njen vrh, organizator likvidacija nekoliko lica u poslednje dvije tri godine? Pitanja su bez odgovora dok ne bude sprovedena detaljna istraga, jer mediji koji o tome pišu i oni koji to tvrde nijesu naveli nijedan opipljiv argument osim prosute sumnje koja se pokušava proglasiti istinom.
Razlog za nevjericu nudi činjenica da tužitelje predvode Srećko Kestner, koji je bio primoran da napusti biznis u Crnoj Gori, prije svega zato što toj državi nije plaćao propisane dažbine, a sa istim problemom se suočavao u Švajcarskoj i drugdje. Dakle, čovjek koga progone vlasti raznih zemalja, koji je navodno zatvoren u Hrvatskoj, a sada kao mafijaš-pokajnik optužuje iz daleka druge. Tu je i svojevremeno novinar, potom plejboj, pa šef crnogorske trgovačke komore u Americi Ratko Knežević, inače i kum predsjednika Crne Gore, koji je označen kao inicijator čitave medijske kampanje. I Knežević je imao problema sa organima gonjenja u Americi i Britaniji, ime mu se vezuje za niz sumnjivih poslova i činjenica je da je izbačen ne samo sa crnogorske kadrovske liste nego i iz svakog biznisa vezanog za Crnu Goru. Treba se samo podsjetiti da je on bio čovjek preko čije su firme nabavljene američke uniforme za crnogorsku policiju, razna oprema za vojsku i policiju, kupljen i prvi vladin avion „lirdžet“, a propala svojevremena kupovina dva „boinga“ za Montenegroerlajns. Zašto se Knežević okrenuo protiv kuma i postao njegov najžešći tužitelj i da li to radi sve iz puke osvete, pitanje je koje odjekuje Crnom Gorom. Tim pre što se zna Kneževićeva veza sa nekim hrvatskim medijima. Jesu li se možda u određenom trenutku poklopili interesi Kestnera, Kneževića, nekih hrvatskih novinara i ostalih službi, a potom i duvanske mafije u Hrvatskoj koja želi monopol na tržištu Srbije i Crne Gore. I na to pitanje trebalo bi dati odgovor, ali se on teško može temeljiti na tvrdnjama pomenutih ličnosti, pogotovu ne Ratka Đokića koji se takođe pominje kao poslovni partner Ratka Kneževića, a obojica su na listi potraživanih lica od MUP-a Srbije zbog iznude.
Knežević i Đokić su navodno pokušavali da naplate reket od Subotića u iznosu od 1,6 miliona maraka, koje Kneževiću navodno duguje crnogorska država. Činjenica je, međutim, da se kao svjedok pokušaja tog reketiranja pojavio Podgoričanin Blagota – Bajo Sekulić, koji je sve to ispričao „Monitoru“, a dvadesetak sati kasnije ubijen je u Budvi.
Sekulić prema sopstvenoj tvrdnji nije iz duvanske priče, poznaje Subotića odavno, a od 1995. godine u Crnoj Gori se bavio kazinima, kafićima i slično.
U svakom slučaju, za sada je izvjesno da se s obzirom na zahuktalost kampanje stvar bez debelih obrazloženja ne može staviti ad akta, da su na redu razni procesi koji će pokazati šta je od svega istina i kakve će ko posljedice snositi. Tome bi trebalo da doprinese i anketni odbor čije je osnivanjenajavio crnogorski parlament.
