
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
O obezbeđivanju velike količine zaplenjenih narkotika se vodi računa, ali je rizik od zloupotreba iz godine u godinu sve veći, kaže za "Vreme" Saša Mitić, šef Odseka za prevenciju i suzbijanje delikata opojnih droga iz Uprave kriminalističke policije
Od 1999, kada su na snagu stupili zakoni o zaštiti životne sredine, droga koju je MUP Srbije zaplenio nije uništavana, tako da se u skladištima policijskih uprava širom Srbije nakupilo oko deset tona narkotika. Postoji Uredba o načinu i postupku uništavanja psihoaktivnih kontrolisanih supstanci oduzetih na osnovu odluke nadležnih organa kojom su uređeni način i postupak uništavanja; postoji i akcioni plan MUP-a usklađen sa zakonima i Studijom o proceni uticaja na životnu sredinu spaljivanja zaplenjenih narkotika u Termoelektrani „Nikola Tesla“ (pedeset kilograma na sat). Međutim, radna grupa Ministarstva zdravlja stopirala je proceduru uništenja narkotika i od 2011. godine nadalje ništa nije urađeno.

Mada bi zaplenjena droga trebalo da se čuva u depoima sudova, ona se nalazi u prostorijama policijskih uprava koje nisu predviđene za tu namenu. O obezbeđivanju tolike količine narkotika se vodi računa, ali je rizik od zloupotreba iz godine u godinu veći, kaže Saša Mitić, policijski savetnik i šef Odseka za prevenciju i suzbijanje delikata opojnih droga iz Službe za suzbijanje kriminala Uprave kriminalističke policije.
„Srbija je lider u borbi protiv narkotika u regionu, što je pomenuto i u Izveštaju Evropske komisije za 2012. godinu“, kaže Mitić i dodaje da je taj izveštaj potvrdio i izvestilac za Evropsku uniju na Otvorenom dijalogu za pridruživanje EU, u martu 2013.
U brojevima to znači da je 2012. godine (statistički pregled za 2013. nije još izrađen) u 5000 akcija zaplenjeno 2,4 tone droge, što je za tonu više nego 2011. Uhapšeno je oko 4750 osoba i podneseno za isti period 4800 krivičnih prijava.
Iako napominje da MUP-u treba još ljudstva, organizacionih jedinica i materijalno-finansijskih resursa, Mitić navodi da su vrste, količina i transport narkotika u Srbiji i kroz Srbiju pod kontrolom tokom poslednjih godina: „Do toga smo došli usled pojačanih aktivnosti MUP-a na prevenciji i sprečavanju (kroz akcije ‘Morava’ i ‘Mreža’), ali i usled ulaska Bugarske i Rumunije u Evropsku uniju. Naime, granične kontrole su slabije na ulazu u Bugarsku negoli kroz Srbiju, pa se narko-dilerima više isplati da prelaze duži put.“
Drugi put droge kroz Srbiju je takozvana Balkanska ruta, koja se kroz našu zemlju poklapa sa auto-putem E75. To je deo puta kojim se heroin iz Avganistana, preko Turske i Albanije, prebacuje dalje u Hrvatsku ili Mađarsku. Osim ova dva, aktivan je i treći put: preko Turske, Albanije, Kosova, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske. Mitić napominje da su ovo globalni pravci i da ima i drugih. Suprotnim smerom, zapad–istok, ide kokain. Sudeći po prošlogodišnjim zaplenama MUP-a (oko četiri kilograma; vidi tabelu), ta droga u Srbiji, zbog svoje cene, nije mnogo prisutna.
Mitić napominje da narko-poslovi u regionu funkcionišu po striktnim tržišnim pravilima ponude i potražnje i bez nacionalnih prepreka. Kada je reč o onome što se prodaje u Srbiji, hijerarhija je uređena piramidalno. Veliki igrači jeftino kupuju čist heroin, a zatim ga, u zavisnosti od potražnje, mešaju sa raznim supstancama pa se količina uvećava i po nekoliko puta. Količine se daju dilerskim mrežama, a svako u tom prodajnom lancu uzima procenat. Na kraju se dolazi do paradoksa da je ono što se prodaje na ulici najskuplje i najprljavije. Takođe, najmanji procenat zarade imaju najsitniji dileri, koji su često zavisnici, narkomani.
Mitić ne želi da govori o ceni narkotika jer je to jedan od vidova prevencije. Sa druge strane, napominje da nema lakih i teških opojnih droga, već su sve opasne i teške po zdravlje i život čoveka. „To je osnovno pravilo kriminalistike kao nauke i osnovno pravilo u operativnom postupanju. Takođe, u Republici Srbiji ne postoji nijedna legalizovana opojna droga. Medicinska upotreba određenih psihoaktivnih supstanci je, naravno, zakonski uređena. Sve ostalo vezano za droge je krivično delo, bez obzira na količinu ili vrstu droge.“
Osim operativnog rada, u borbi protiv droge, MUP pridaje pažnju i edukacjii. Decembra prošle godine, Služba za suzbijanje kriminala i Uprava kriminalističke policije obučile su 54 edukatora koji u osnovnim i srednjim školama u Srbiji drže predavanja đacima, roditeljima i školskom osoblju. Mitić pominje ideju i da se u redovan školski program uvedu predavanja na ovu temu – kao sistem rane prevencije.
Heroin oko 55 kg
Kokain oko 4 kg
Marihuana oko 2,2 t
Hašiš oko 700 g
Amfetamin oko 13 kg
Amfetamin oko 312 tableta
Ekstazi oko 2500 tableta
LSD oko 160 doza
Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije je i dalje nepresušna tema u Srbiji. Gostujući na RTS-u 12. septembra, prvi potpredsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić ponovio je rezultat od 180 podignutih optužnica Tužilaštva za organizovani kriminal (TOK) koje je nazvao nikad jačom borbom protiv takvog kriminala. Kako je „Vreme“ već pisalo, prostom matematikom se dolazi do podatka da je tih 180 optužnica dosadašnji prosek TOK-a.
Statistika iz oblasti opšteg kriminala pokazuje da su ovogodišnji rezultati gori nego prošlogodišnji. Tokom 2012. godine, na teritoriji Srbije je počinjeno 96.695 krivičnih dela. Za prvih osam meseci ove godine – 66.102. Mesečni prošlogodišnji prosek je bio 8057 krivičnih dela, naspram ovogodišnja 8262.
Ukupan broj uhapšenih prošle godine je 54.559, a ove 34.073. Prošle godine se mesečno hapsilo 4546 osumnjičenih, a ove – 287 manje.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve