Demokratija je jedino političko uređenje koje se mora učiti. Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva
U okviru obeležavanja 15 godina rada Fondacije „Fridrih Ebert“ (FES) u Srbiji, 8. i 9. juna u Beogradu je održana konferencija „Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji – Izazovi i rezultati“. Kao ciljevi konferencije navedeni su definisanje pojma političkog obrazovanja – političko obrazovanje/trening i vaspitanje, identifikovanje problema i pozitivnih iskustava, jačanje svesti kod društvenih i političkih institucija o neophodnosti političkog obrazovanja, institucionalizovanje istog, razmena evropskih iskustava u procesu političkog obrazovanja, uvid u regionalne aktivnosti na osnovu iskustava iz Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i BiH, umrežavanje organizacija, kako u Srbiji tako i u regionu i izrada nacionalnog i regionalnog akcionog plana. Međutim, tokom dva dana panel diskusija i više nego živih rasprava otvorena su mnoga zanimljiva pitanja, među kojima je najintrigantnije bilo kako postići balans između političkih znanja i veština u procesu obrazovanja u ovoj oblasti.
O značaju političkog obrazovanja, a pre svega o činjenici da potreba za njim ne prestaje ni u razvijenim društvima, govorila je Luiz Rurup iz centrale FES-a u Berlinu. Ona je kao osnovu rada FES-a navela citat Fridriha Eberta (1871–1925), slavnog nemačkog socijaldemokrate i prvog predsednika Nemačke: „Demokratiji su potrebne demokrate.“ U skladu sa tim principom, demokratija je, rekla je Rurup, jedino političko uređenje koje se mora učiti: „Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva, ono je suštinski zadatak na putu ka demokratskom uređenju.“ Luiz Rurup je objasnila da pojam demokratije za koji se zalaže FES, socijaldemokratija, znači da ovaj oblik uređenja postoji samo ako su tu i socijalna pravda i demokratski procesi: „Demokratija ide ruku pod ruku sa socijalnom pravdom i solidarnošću.“
Kako političkog obrazovanja nema bez definisanih ciljnih grupa, Rurup je navela koje su to glavne ciljne grupe kojima se obraća FES: to su, pre svega, građani koji traže političku orijentaciju, omladine stranaka, sindikati, multiplikatori, parlamentarci i aktivisti civilnog sektora. „Ciljna grupa su nam svi oni koji imaju uticaja na društvena kretanja. Iznenadićete se, ali tu je i vojska. Naime, ako i tamo postoje demokratski procesi, bez dileme možemo da kažemo da je društvo demokratsko.“
Koliko je važno političko obrazovanje, ali i kako ovaj proces ume da izgleda u praksi, kada nema vremena ni mogućnosti za pravljenje detaljnih strategija, najbolje se videlo u vreme ujedinjenja dve Nemačke. Za ljude iz Istočne Nemačke preko noći se promenio ceo svet. Za Fondaciju „Fridrih Ebert“ to je značilo dugotrajan rad na političkom obrazovanju u tim pokrajinama, a najviše je posla bilo na polju političke orijentacije i kompetencija: „U FES-u je u to vreme vladala atmosfera vanrednog stanja. Nismo imali razrađenu strategiju, jer nismo mogli da znamo koje su potrebe ljudi i koja znanja i veštine su im u kom trenutku neophodne. Zato smo morali da osluškujemo stanje na terenu i potrebe, pa smo kao vatrogasci išli tamo gde su nas tražili“, rekla je Rurup.
Do koje mere je kroz političko obrazovanje moguće postići zavidan nivo političke kulture, ilustruje primer koji je ona navela, da je rad FES-a rezultirao osnivanjem različitih udruženja i grupa koje zastupaju i unapređuju svoja prava, kao što je, recimo, udruženje podstanara. Međutim, Rurup je takođe ukazala i na tamnu stranu priče koja poslednjih godina sve više dolazi do izražaja: „Poverenje ljudi u političke elite iz godine u godinu opada, a sve je manji i broj građana koji učestvuju na izborima. Takođe, primetan je i latentni populizam. Nedavno je jedna političarka rekla kako je šezdesetih godina bio prisutan koncept Vilija Branta, kao automobila koji nas vozi u demokratiju, a danas nam je potrebno mnogo više takvih automobila.“
Vreme izazova
Izazovi i perspektive; Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.