

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Dafina Milanović se našla iza brave – na nevolju naših sudskih organa i Dafininih političkih mentora. Naime, kako tvrdi njen nekadašnji kolega u istom poslu Jezdimir Vasiljević ("Nacional", 21-22. decembra), ceo sudski postupak koji je pokrenut u Beogradu protiv Dafine Milanović samo je "najobičnije zamajavanje naroda"


Iako je domaća publika poslednjih meseci gotovo ravnodušno pratila sporadične vesti o toku istrage koju je letos, nakon devet godina od sloma „piramidalne“ Dafiment banke, protiv njene vlasnice Dafine Milanović pokrenulo Okružno javno tužilaštvo u Beogradu (na predlog Prvog odeljenja SUP Beograd), valjda pod utiskom da se do nekadašnje „srpske bankarske majke“ ne može stići, pošto je još krajem 1999. godine puštena da se skloni u Nemačku – prošle sedmice se, na opšte iznenađenje, ipak nešto konkretno dogodilo. To jest, žena koja je ostala „dužna“ svojim štedišama u Srbiji (ima ih oko 150.000) preko 220 miliona dolara našla se u zatvoru u Cvjabrikenu.
Ovo privođenje, međutim, još nije sasvim rasvetljeno sa pravne strane jer (u trenutku kada ovaj tekst ide u štampu) nema nedvosmislene potvrde da je Dafina Milanović doista uhapšena na osnovu raspisane poternice preko Interpola ili se ona tamo našla (po nečijem savetu) kao lice koje je zatražilo politički azil, a po formuli „ugrožavanja ljudskih prava“. Istina, prema izjavi Nebojše Šarkića, pomoćnika saveznog ministra pravde („Glas javnosti“ od 22. decembra), moglo bi se razumeti da će jugoslovenske vlasti zatražiti izručenje Dafine Milanović Jugoslaviji. Ali, iz te se izjave, kao i iz izjava advokata okrivljene Branimira Gugla i istražnog sudije Branislava Todića ne može jasno zaključiti da li je protiv Dafine Milanović doista raspisana poternica i kako je ona eventualno obrazložena (predstavnik jugoslovenske ambasade u Berlinu izjavio je Tanjugu da ne zna da je Dafina uhapšena ni da li je nemačkim vlastima upućen zahtev za izručenje – a izgleda da ne zna ni da li je za njom raspisana poternica). Izvesna (pravna ili informativna) konfuzija oko tog hapšenja navodi na pomisao da su oni „visoki krugovi“ i iz nekadašnje i iz sadašnje vlasti, koji su gotovo čitavu deceniju sprečavali obelodanjivanje čitave afere oko nastanka, slave i propasti Dafiment banke, pomalo „zatečeni“ vešću iz Nemačke – jer im u suštini ne odgovara izoštravanje tačne slike o svim „korisnicima“ Dafininih depozita.
Zvuči pomalo komično da je tek 30. juna ove godine (kada je pokrenuta oficijelna istraga) neko iz policije i tužilaštva shvatio da je Dafina Milanović iz trezora svoje banke još pre deset godina „na papirić“ neovlašćeno uzela oko deset miliona eura i tako izvršila „zloupotrebu službenog položaja“ (dok je za nekoliko godina svoga delovanja ova banka „obrnula“ više od milijardu eura) – a u međuvremenu je njeno poslovanje pregledala toliko kvalifikovana konsultantska i revizorska kuća kakva je Delojt i Tuš u Beogradu (još pre devet godina); zatim je njeno poslovanje mesecima istraživala nekadašnja savezna skupština SRJ pred specijalnim anketnim odborom (još pre sedam godina); da bi je potom Služba državne bezbednosti nadzirala opet nekoliko godina (zatim joj vratila pasoš pre tri godine); prošle godine o poslovima Dafiment banke – mešovite banke poseban izveštaj sastavila je Narodna banka Jugoslavije. Zašto i posle svih tih kontrola, revizija, ispitivanja, istraživanja i izveštaja niko iz „sudskog sistema“ nije bio ništa pokrenuo u ovoj stvari teško je objasniti.
Pošto je i ovaj prvi zvanični potez policije i tužilaštva letos „koincidirao“ sa pripremom i usvajanjem saveznog zakona o regulisanju javnog duga po osnovu stare devizne štednje, zakona koji je legalizovao pravo i Dafininih štediša na povraćaj propalih deviznih depozita, pokretanje istrage protiv Dafine Milanović izgledalo je gotovo kao iznuđen manevar – da se spreči pitanje zašto svi poreski obveznici treba da prime teret Dafininog duga, osim nje same koja je iz Nemačke preko novina poručivala da je na putu za Švajcarsku gde treba da podigne novac s kojim će navodno vratiti sve dugove svoje banke. (Prenošenje takvih vesti iritira milione građana, pa bi o tome morali da povedu računa sastavljači novog zakona o informisanju i novog novinarskg kodeksa časti.) No, pošto su shvatanja pravne države nešto drugačija u Nemačkoj, u odnosu na poznatu Batićevu aktivnost za utvrđivanje pravne države Srbije preko reformi pravosudnog sistema, Dafina Milanović se našla iza brave – na nevolju naših sudskih organa i Dafininih političkih mentora. Naime, kako tvrdi njen nekadašnji kolega u istom poslu Jezdimir Vasiljević („Nacional“, 21-22. decembra), ceo sudski postupak koji je pokrenut u Beogradu protiv Dafine Milanović samo je „najobičnije zamajavanje naroda da bi se prikrili pravi lopovi koji su opljačkali narodne pare“. Čuveni gazda Jezda, protiv koga se ovde vodi postupak po sličnoj stvari, a koji je nedavno pušten da se brani sa slobode, smatra da će i Dafina ići istim putem kao i on – nekoliko meseci će odsedeti u zatvoru, platiće kauciju, pa će se braniti sa slobode, što može, dodajmo, s obzirom na dosadašnje iskustvo, da potraje „odavde do večnosti“.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve