

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Čini se da se globalna ekonomija veoma sporo oporavlja od svetske ekonomske krize, a to je prouzrokovalo smanjenje planiranih investicija pojedinih kompanija na domaćem tržištu. Coca-Cola je jedan od retkih sistema koji sa uspehom kontinuirano posluje u našoj zemlji gotovo pola veka. Dimitar Andonov, direktor operacija za Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru Kompanije Coca-Cola, u razgovoru za "Vreme" otkriva na koji način Coca-Cola sistem uspeva da odoli tržišnim turbulencijama i na koji način se poslovanje ove kompanije odražava na sveukupnu društveno-ekonomsku sliku Srbije
Poslednjih godina se nekolicina velikih kompanija povukla ili je smanjila svoja ulaganja na lokalnom tržištu usled posledica ekonomske krize od pre par godina. Coca–Cola je jedna od onih koji i uprkos teškim ekonomskim uslovima uspevaju da održe pozitivno poslovanje. Kako to objašnjavate?


Pre 46 godina proizvedena je prva coca-cola u Zemunu, a tokom decenija koje su usledile, naša kompanija je postala neraskidivi deo domaće zajednice sa kojom smo povezani na najrazličitijim nivoima. Bilo bi pretenciozno reći da u našem poslovanju poslednjih decenija nije bilo nikakvih izazova, ali smo uvek uspevali da prevaziđemo prepreke i okolnosti koje nisu uvek bile podsticajne. To nas je i podstaklo da uradimo studiju o uticaju Coca-Cola sistema na domaću privredu i ona je pokazala da ukupna dodata vrednost naše kompanije ekonomiji Srbije dostiže čak 224 miliona evra ili 0,7 odsto bruto domaćeg proizvoda. Oduvek smo znali da doprinosimo lokalnoj ekonomiji, ali smo sada u prilici da pokažemo i merljive, konkretne podatke na koje smo izuzetno ponosni. Uostalom, to potvrđuje i preko 37.000 partnera sa kojima poslujemo u Srbiji.
U poslednje vreme se vode brojne polemike u vezi sa brojem zaposlenih u javnom sektoru i sasvim je jasno da je neophodno da Srbija napravi odlučnije rezove po ovom pitanju. Sa druge strane, na to se nadovezao i podatak Svetske banke, koja je procenila da svega milion ljudi radi u privatnom sektoru, što je dodatno aktuelizovalo problem. Kao neko ko dolazi iz privatnog sektora, kako posmatrate ovu situaciju?
Profesor Itan Kapstajn, autor studije koju smo predstavili, naglasio je da su kompanije poput naše kao univerziteti, jer obučavaju ljude, obezbeđuju visokokvalitetne poslove i postavljaju standarde za domaću ekonomiju. A jedna od naših ključnih uloga jeste i otvaranje novih radnih mesta. Već godinama važimo za jednog od najpoželjnijih poslodavaca, a to je rezultat našeg ulaganja u zaposlene kojima nudimo svetsku poslovnu ekspertizu i obučavamo ih za rad u velikim poslovnim sistemima. Naša odgovornost je izuzetno velika jer u Srbiji direktno zapošljavamo 1100 ljudi, a ukupno 11.600 radnika je angažovano kao direktna posledica saradnje sa Coca-Colom u drugim kompanijama, što je jedan odsto ukupne radne snage u privatnom sektoru u Srbiji. Drugim rečima, naš sistem na svakog zaposlenog podržava još 10 radnih mesta u Srbiji. Smatramo da ovi podaci vrlo slikovito pokazuju koliko je značajna uloga privatnog sektora u unapređenju održivog ekonomskog rasta.
Jedna od četiri oblasti u kojima su za narednu godinu predviđene mere štednje jeste smanjenje sive ekonomije. Da li verujete da će one biti uspešne?
Nemoguće je prevideti činjenicu da je za pozitivan poslovni bilans neophodno stabilno i predvidivo poslovno okruženje. Siva ekonomija odgovara samo nekolicini. Podaci koje sam prethodno naveo govore o tome da se na svaki evro dodate vrednosti u Coca-Coli, ostvaruje sedam evra za srpsku privredu kroz plate radnika, profit i porez Coca-Cola sistema, ali i kroz firme koje sa nama sarađuju. Dalje, naša kompanija godišnje uplati sedam miliona evra u budžet, ali je povezana i sa 95 miliona evra koje država prihoduje od poreza, što je 1,4 odsto ukupnog poreskog prihoda Srbije. Dodatno, od svih naših poslovnih partnera zahtevamo, prema ugovorima o saradnji, da posluju u skladu sa postojećim zakonskim okvirima i na taj način takođe dajemo svoj doprinos. U tom kontekstu postaje jasnije zašto se toliko zalažemo za suzbijanje sive ekonomije i njeno prevođenje u legalne tokove. Povećanjem naplate poreza i doprinosa bio bi smanjen budžetski deficit i izbegao bi se pritisak na cene i krajnje potrošače.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve