

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Predsednik Komisije za ispitivanje zloupotreba u privredi i finansijskom poslovanju
Osnovni podaci: Rođen je 19. jula 1965. u Beogradu. Roditelji potiču iz Crne Gore. Iako tvrdi da je u vreme Tita imao „najsrećnije detinjstvo u Beogradu, kao dečak bio je ozbiljno bolestan od astme i imao probleme sa nogama.
Školovao se u Beogradu u Osnovnoj školi „Josif Pančić“ i u Parizu (gimnazija). Diplomirao je na Komercijalnom institutu u Francuskoj i magistrirao finansije na Univerzitetu u Nansiju. Na magistarskim studijama usavršavao je računovodstvenu tehniku, poslovnu operativu, finansijsku kontrolu, računovodstvenu analizu, oporezivanje i konsolidaciju.
Svira klasičnu gitaru i klavir. Bavi se tenisom, plivanjem, streljaštvom i klizanjem. Porodica mu živi u Parizu, nije oženjen. Govori francuski i srpski, služi se engleskim, španskim i ruskim. Ne postoje podaci da je član neke stranke, ali je blizu levičarskim idejama jednakosti i pravde. Veren je Ruskinjom Julijom.
Karijera: Od 1987. radio je u francuskoj banci SNVB u Nansiju. Bavio se razvojem informacionog sistema i programima za merenje efikasnosti u bankama. Do 1989. u firmi Mores i Rovland S.A. U Luksemburgu je bio zadužen za unutrašnje računovodstvo i finansijske izveštaje matičnoj kompaniji u Londonu. Radio je i na razvoju računovodstvenog sistema. Zatim je postao generalni direktor kompanije Traks Ltd iz Edinburga, koja se bavi razvojem i prodajom računovodstvene i finansijske opreme i obezbeđuje informacione tehnologije i menadžment konsalting. Februara 2001. imenovan je za direktora Republičke uprave javnih prihoda. Bio je angažovan na izradi Predloga zakona o oporezivanju profitera. U tom poslu je koristio iskustva francuskog zakona iz 1946: „Cilj tog zakona bio je i jeste da se ‘ubiju’ ratni profiteri, a ne da se puni budžet.“
Šef antikorupcijske Komisije najavljuje da će Komisija na jesen biti rasformirana jer će do tada završiti posao. „Niko nam nije dao rokove, ali mogu da kažem da ćemo do jeseni uraditi velik deo posla. Ostaću posle još tri meseca u Republičkoj upravi za javne prihode, a onda se vraćam starom poslu.“
Obećanje: „Ne bih hteo da pretim praznim puškama. Želeo bih prvo da utvrdim kako su neki mogli ovde da se obogate od hiljadu do milion puta, pa tek onda da se reklamiram.“
Transparentnost: „Sve što mi budemo radili biće javno, ali podaci do kojih dođemo biće tajna.“
Lični cilj: „Moj cilj je da postignem da se naši građani ponose poreskom administracijom, a posebno Vladinom Komisijom koja će, nadam se, uspešno završiti posao.“
Da li se plaši novog posla: „Samo lud ne bi bio uplašen.“
Poreski teror: „Posle 12 godina političkog terora u ovoj zemlji nećemo uvesti poreski teror, ali ćemo uvesti ‘sanitarni kordon’ za one koji su državi i građanima dužni novac od poreza. Nema više laganja o tome odakle vam toliko velika imovina i računi sa ogromnim svotama u bankama. To će svi morati da dokažu kad im budemo tražili. Ako je od tetke sa Novog Zelanda – u redu, važno je da je plaćen porez. Ali, ako nije od tetke, moraće da dokažu odakle im i za njih neće biti pasoša, da bi ostali u zemlji dok ne regulišu svoje obaveze.“
Da li će biti dogovora sa profiterima: „Obećavam NE i dodajem – nikad.“
Zašto nema njegove slike: Iz bezbednosnih razloga ni njegova slika se neće pojavljivati u javnosti. „Moje je da radim, a ministri i Vlada će da daju izjave. Neću da dajem bilo kakva megalomanska obećanja, ovo je težak činovnički posao gde su neophodni vrsni stručnjaci i eksperti. Ne želim ličnu promociju u ovom poslu jer nigde u svetu niko ne zna ko su ljudi koji rade ovakav posao. I ne treba da znaju. Ali, svi treba da znaju rezultate ovog posla.“
Moto: „U životu su samo dve stvari izvesne – smrt i porez.“


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve