img
Loader
Beograd, 33°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Temišvar

31. јануар 2024, 23:06 Aleksandar Marković
foto: a. marković
Copied

Šetajući mirnom obalom Begeja posred Temišvara, jedan neprirodno sunčan oktobarski dan osvetlio je i uspomenu na rano detinjstvo u kom je Rumunija bila sastavni deo kuće u kojoj sam rođen. Jedna takva uspomena sa sobom nosi i činjenicu da su isti ljudi koji su u bekstvu od nasleđa surovog režima bezumnog diktatora stanovali u pomoćnoj zgradi dvorišta čiji je beton trpeo moje prve korake. Moj deda Mile kao jedan od najboljih majstora u čitavoj Negotinskoj Krajini, ujedno i najbolje ljudsko biće koje sam upoznao u životu, u svojim zlatnim graditeljskim pohodima zajedno je sa svojim bratom Tomom bio u neprekidnoj potrazi za dobrim radnicima.

Bilo je tu raznoraznih profila, od onih koji su samo u prolazu kod nas stanovali veoma kratako i otisnuli se put zapada, poput rumunskog doktora koji mi je poklonio čuvenu plastičnu pušku na koju su bila ljubomorna deca iz čitavog komšiluka. Sa druge strane, dedinog vernog radnika Pevca dugo smo sretali u dvorištu i vazda su se prepričavale anegdote o njegovoj čuvenoj frizuri u čiju čast je, kako su govorili, bio spreman i da pogine. Sa njim sam se sprijateljio, te sam ga od milošte i ja oslovljavao “Kuskre”, i pamtim ga kao stalnog člana dedine eskadrile za podizanje onih velelepnih gastarbajterskih vila koje sad zjape prazne. Naposletku je i on otišao, a polako su počeli da odlaze i ostali. Na buvljaku su se proredili šverceri, radnika iz Rumunije bilo je sve manje, cigarete su poskupele, a bugarske čokolade bile su i ostale katastrofa. Reč “Kuskre” se u Negotinu sve ređe čula.

Trideset i neku godinu posle Rumunske revolucije, eto nas u tom gradu iz kog je, navodno, ta revolucija i potekla, čije restaurirane secesionističke fasade blistaju, na čijem čuvenom Trgu Ujedinjenja stoji velelepna Srpska saborna crkva stara dve stotine pedeset i pet godina, a na samo par desetina metara preko puta crkve i katolička katedrala. Kažu da je upravo ovaj trg mesto okupljanja mnogih umetničkih hodočasnika i posebna gravura u detinjstvu jednog Miloša Crnjanskog.

U ovom gradu gotovo je nemoguće promašiti neko kulturno dešavanje, poput slučajnog gitarskog festivala na Trgu slobode ili nasumičnih džez svirki na raznim lokacijama. Kasnije smo se informisali da je u toku i džez festival. Ukoliko je nekom do nekog tradicionalnijeg diskursa i etno ambijenta, u ovoj ruži žanrova i ikebani kultura lako će nabasati na kafane koje doslovno puštaju muzičke snimke famoznih vlaških svadbi i služe palentu u mnogobrojnim varijantama, recimo kafana Miorița.

Paralelno sa Trgom Ujedinjenja je i Trg slobode, koji je epicentar nekih od pomenutih dešavanja, a nedaleko je i
velelepna rumunska Saborna crkva. Laganom šetnjom parkom i preko mosta stigli smo do prodavnice ploča koja se zove Viniloteka. Domaćin, koji se ovim poslom bavi više decenija, udostojio nas je demonstracije nekih muzičkih bisera, te smo se uz album Toda Rundgrena dotakli i priče o onim vremenima u kojima je on nabavljao ploče od prijatelja iz Beograda, jer je većina dobrih stvari kod njih bila zabranjena. Zbog toga nas je zavoleo, kaže, te veoma često svrati u Beograd, naročito na neki dobar koncert. Stara izdanja Majlsa Dejvisa i dalje planu za deset minuta od momenta puštanja oglasa na internet.

Obalu Begeja krase parkovi i biciklističke staze, šetači i čitači knjiga, mali mostovi, brodići i po neki restoran ušuškan u svekoliku floru i faunu ovog mesta. Na prvi pogled izgleda kako je sve podređeno normalnom ljudskom životu. Nema polomljenog stakla, poremećenih krikova umobolnih splavarskih stvorenja i ne čuju se duboki basevi degenirsanih hitova nekog plastičnog mutanta. Nema ni bezukusnih popodnevnih matinea za bogate dokone narkomančine, niti parade skupih automobila tik do rečnog korita. U toj šetnji pored reke nisam se ni jednom postideo što sam ljudsko biće, a to je kompliment koji se retko poklanja nekom gradu koji je na samo par sati od Beograda.

Od Temišvara smo se oprostili u muzeju komunizma, koji nije pravi muzej već kafić sa podrumom preuređenim u duhu dobro poznatog perioda. Stalna postavka ovog muzeja je zapravo ključ detinjstva mnogih generacija, kao da je u pitanju prolaz kroz vremensku kapiju koja nas postavlja ispred polica na kojima su izloženi predmeti što oslikavaju minule i gotovo zaboravljene segmente iz naših života, te se stiče utisak prisnosti i nostalgije na ovom mestu. Utisci se sumiraju u bašti kafića uz kafu, neko od mnogobrojnih izvrsnih rumunskih vina ili kraft pivo.

Tek nešto manje od polovine jednog prosečnog ljudskog života bilo je potrebno da se od šverca cigareta po pograničnim buvljacima, plivanja preko Dunava u potrazi za bilo kakvim poslom, bekstva od bede, maltretiranja, ubijanja i mnogih drugih tužnih zaostavština jedne nemilosrdne diktature stigne do renoviranja fasada, čistih šetališta i razvijanja turističkog potencijala jedne nacije.

To su bile prve misli koje su mi prolazile kroz glavu dok sam krčio svoj put nazad kroz nedeljni špic na Pančevačkom mostu trudeći se da ne psujem previše glasno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure