img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Matorac

25. april 2001, 22:13 Miloš Vasić
Copied

Dođe čovek tako u neke godine za koje u ludoj svojoj mladosti ni pomišljao nije da će ih dočekati – i primeti da mu to prija. Moj omiljeni filozofski pisac, rimski car Marko Aurelije, kaže da kad čovek dođe u tako neke godine, onda se oslobađa svih strasti (naročito one) i može konačno da se posveti „razmišljanju i kontemplaciji lepog“. Marko Aurelije – doduše – tu starosnu granicu postavlja na četrdeset godina, ali tada se valjda živelo kraće – ili brže. Svejedno, fenomen se javlja, pa makar i desetak godina kasnije. Osim toga, on je bio stoik, što znači čovek disciplinovan, odgovoran i pažljiv, pa mu je to sa strastima (naročito onom) nekako lakše išlo nego nama, njegovim nedostojnim učenicima.

Počinje od unutrašnjeg života: smiri se čovek nekako, prestane da se žuri i – što je najvažnije – počne strože da razlikuje bitno od nebitnog. Posle se to zove „staračka mudrost“. Spava se mnogo i sanja se više – i lepše – nego ranije. Ti su snovi lepi, smireni, ponekad potresni i dirljivi, jer čovek sve više sanja svoje pokojnike, mile i drage; dramaturgija tih snova smirena je i duboka, nabijena sudbinskim porukama mira i nekog blaženstva. Voleo bih da sledim primer onog hobita, g. Bilba Baginsa, koji je u dubokoj svojoj starosti spavao po dvadeset sati dnevno i sanjao… Zatim čovek počinje da razlikuje bitno od nebitnog više nego ranije i strože, rekoh. Odjednom mi je dosta budala i njihovih budalaština: odbijam da čitam glupe knjige i novine, da gledam gluposti na ekranima (film, TV i kompjuter) i – što je najvažnije – da se družim s budalama. Evo već desetak godina teram od sebe razne: kad mi se jave na ulici, kad pokušaju da sednu za kafanski sto; povremeno sam u tome vulgaran i nije mi neprijatno; naprotiv. Neko će to nazvati staračkom mrzovoljom. Tako je. Mrzovolja je jedna od privilegija poodmaklih godina i treba je koristiti što više. Iz nekog razloga matorcima se to oprašta i uzima kao normalno; nije to bez neke.

S druge strane, u tako nekim godinama primeti čovek da sve više razume druge ljude – ako nisu budale; od njih smo digli ruke. To je druga strana mrzovolje: melanholičan stav glede ljudske prirode koja je kvarljiva. Bolje razumem pokvarenjake nego budale i – iskreno rečeno – više me zanimaju. Nekako su, brate, kreativniji; budale su jednoobrazne i dosadne. Mnogo je lepše razgovarati sa inteligentnim i kreativnim pokvarenjakom nego sa dobronamernom budalom (takvi su najdosadniji!). Pri tom je i bezopasno: u vašim poodmaklim godinama pokvarenjak ispravno procenjuje da tu nema neke koristi na vidiku, jer ga čitate kao knjigu.

Spolja, u društvenom životu, sve je to još lepše. Jednoga dana primetite da vam se mangupčići sa ćoška obraćaju sa „ćale“, a vi njima sa „sine“; lepo vaspitane devojčice pokušavaju da vam ustupe mesto u tramvaju, a vi izigravate starog džentlmena i odbijate sa osmehom; izvesna vrsta zrelih žena počinje milo da vas gleda; mlađi prijatelji i kolege uporno vam kažu „vi“ i morate od toga da ih odvraćate. Onda primetite da možete mladim devojkama da se obraćate sa „srećo“, „dušo“ i „lepotice moja“ a da se ne uvrede; da možete mlađanom policajcu da se obratite sa „sine“ ili „mladiću“ i da ne budete pogrešno shvaćeni. Društvo mlađeg sveta sve vam je prijatnije, pogotovo ako je ta omladina duhovita, pametna i lepa. Onda vas mlađe kolege i prijatelji opisuju kao „živahnog starčića“, „mudru starinu“ i „učitelja života“, kao što čini ono štene Boris Rašeta iz „Feral Tribune“, moj omiljeni kolega. Mlade i lepe cure lepo vas gledaju, a ne osećate nikakvu obavezu da iz toga izvlačite nepotrebne zaključke. Naprotiv: šta bi vam ćerka rekla da vidi kako muvate njenu najbolju drugaricu? Tu se onda uspostavljaju izvesna merila: na primer – ne petljati se sa ženama koje nisu barem deset godina starije od vaše najstarije kćeri (to je valjda dovoljno…).

Poodmakle godine imaju još neke prednosti. Možete da se oblačite kako vi mislite da treba, a ne onako kako diktira trenutna moda; možete da nosite ekstravagantne šešire i uopšte da dajete sebi na volju. Uostalom, u tim godinama možete skoro sve: da dajete skandalozne izjave; da zastupate nepopularne stavove; da nazivate ljude i pojave njihovim pravim imenima; da vas je baš briga šta će ko da misli – jer vam nije stalo, kao što zaista nije. Tu sad više jedva da imate šta da izgubite: posle svih tih godina – a naročito poslednjih deset – niko više ne može da vam zapreti ničime što već niste probali i preživeli. Treba vam sve manje jer ste spoznali razliku između bitnog i nebitnog; suvišnih materijalnih dobara lišavate se rado i lako; na sebe više ne date, jer mislite ne više na budućnost koja je od početka prekratka, no na večnost. Posao radite zbog posla – ne zbog sebe, jer ste shvatili da je Posao veći od svih nas. Primećujete da sve lakše puštate suzu kad vas nešto potrese; a sve lakše vas nešto potresa. Ranije ste se čudili kad primetite da vam suze cure u tastaturu dok pišete hladnu i objektivnu reportažu; danas šmrcate kao gimnazijalka gledajući izvesne dokumentarce na televiziji, koliko pre neko veče („Anatomija bola“ Janka Baljka).

I sve više mislite na smrt (memento mori), ali bez straha, jer se sve to nekako polako dovodi u neki svoj red i na neko svoje mesto. Život i iskustva počinju da se nekako sasvim razumljivo sležu i slažu; uspomene postaju selektivne po nekom kriterijumu u koji nema svrhe sumnjati (naša je duša pametnija od nas); čovek sve manje mrzi i osuđuje, a sve više bi da razume.

Ako se sve to složi i slegne kako treba, ostatak života javlja se kao lepa starost.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure