img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Florida

12. jun 2002, 19:12 Grgur Strujić
Copied

Za jednog Losangelitosa odlazak u Floridu po svoj logici ne bi trebalo da bude big deal. Ista zemlja, slična klima, okean i na jednoj i na drugoj strani – pa koliko drugačije može biti, pitao sam se pred polazak na svoj prvi odmor u tri godine koliko sam ovde. Odluci da destinacija bude Florida nije prethodila nikakva velika glavobolja mogućeg izbora. Jednostavno – mora da bude u zemlji i mora da bude u okviru mog skromnog budžeta.

Pa dobro. Prisetim se da su i Florida Keys, Hemingvej i Kuba na svojevrstan način sastavni deo ove savezne države, i nekako mi i Florida postade privlačnija.

Nije mi puno trebalo da shvatim zašto je moja destinacija gotovo bagatelna. Ne samo da traje sezona uragana praćena rekordnim kišama i poplavama već su zabeležene i rekordno niske temperature.

Imao sam sreće da su samo dve od ove tri nepogode udarile Floridu, pa sam lako sebe ubedio da će i te kiše već stati ovih dana. Pošto sam se setio da je prošle godine uragan Andrew poharao baš Majami i Keys, a po logici da se to ne dešava baš svake godine, mogao sam na miru da odahnem – super, baš imam sreće s vremenom.

Avion sleće negde oko ponoći na internacionalni aerodrom u Majamiju, i ja sedam u svoj Shevi i krećem put juga i belih plaža.

Majami je grad koji se već nekih desetak godina vraća na karte atraktivnih turističkih mesta. Razlog njegove doskorašnje nepopularnosti prevashodno je bio u raširenom kriminalu, a onda je nekako sredinom osamdesetih sa serijom Miami Vice, pre nego što je RTB postao RTS, i potom popularnošću i uzdizanjem Glorije Estefan na nivo božanstva od strane jako prisutnog i uticajnog kubanskog lobija, što je opet povuklo Madonu i ostale trendsetere iz sveta šou biznisa i mode, uključujući i Versaćea kome je ovaj grad bio i poslednja adresa, doživeo reinkarnaciju u jedno baš in i kul mesto.

Oko šest ujutro, sa širom otvorena oba prozora i pri brzini od stotinak kilometara na sat, u Floridi se vozi sporije nego kod kuće, primećujem da je stvarno toplo i da mi vetar i promaja, koja šiba kroz kola, u stvari samo prijaju.

Negde u to vreme shvatim da bih do sada već uveliko trebalo da sam sišao s kontinenta i da sam bar na pola puta do Key Larga i pažnju počne da mi privlači neki čudan odblesak, koji mi s vremena na vreme prošara unutrašnjost kola. Pogledam malo pažljivije i zapanjim se da je tu, na manje od dva metra od mene, i na istom nivou s autoputem u stvari Atlantik. Fantastično. Čak mislim da sam na trenutak uhvatio i miris mora, miris koji me proganja već dobrih desetak godina.

Sutrašnje popodne me zatiče u jednom od mnogobrojnih tiki barova na samoj sredini otočja u mestu Maraton. Na samoj obali sedim s bezubim Džimom i uz porciju prženih lignji moj domaćin objašnjava mi razliku između dve vrste pelikana koje se šepure ispred nas. Ubrzo primetim da svaka od ovih ptica ima svoje ime i da ih Džim i ostali meštani kao prave kućne ljubimce po ceo dan hrane koricama hleba i raznoraznim ostacima od više nego obilnih porcija ovog impromptu ručka, koji postoji samo zato da bi bio podloga za piće. Preko delfina, lokalne atrakcije, i peščanih ajkula, Džim mi odjednom izlaže svoj poprilično složeni, ali isto tako do tančina isplanirani plan o plovidbi oko sveta: „Još samo da mi isplate zaostale penzije.“

Pozdravljam se s ovim oronulim Ahabom i pakujem šator u kojem sam spavao prethodnu noć na samoj obali okeana. Od njega me je delilo manje od dva koraka belog peska Floride a nad njim je celu noć stražario, pun kao povelika tepsija, mesec tog petka trinaestog.

U Key West stižem posle nekoliko sati vožnje ovim autoputem koji ne prestaje da iznenađuje celom svojom dužinom: most od sedam milja, mnogobrojni sportski aerodromi, bleštave plaže koje su, kako kaže jedan rendžer, toliko plitke da možeš da hodaš do Bahama – sve je tu.

Malo mesto, nekoliko ulica uzduž i popreko, s jednom centralnom koja seče celo ostrvo i na kojoj su jedna do druge načičkane kafane i restorani. Ponos Key Westa je, naravno, činjenica da je u njemu živeo Hemingvej nekih tridesetak godina, u svom najproduktivnijem periodu, i da je između ostalih i matori Santijago, uporni stari ribar, ovde osvanuo jednog dana na radnom stolu u Hemingvejevoj kući, koja za nekih osam i po dolara svima otvara vrata iza kojih i danas dan vlada čopor petoprstih mačaka, potomaka onih koje je još sam Papa odgojio.

U Aljkavom Džou, Hemingvejevom omiljenom baru, celo jedno popodne sam tukao po Hemingvejevom čekiću, neverovatno slatkom piću punom ruma, koje te na kraju, očekivano i dosledno svom imenu, dobrano opali po glavi i nogama. Sve je u znaku ovog sedobradog pisca, počev od logoa bara na grudima konobarica, preko autentičnih slika na zidovima, požutelih naslovnih strana „Timea“ iz nekih tamo četrdesetih i pedesetih, sve do jedinog svetskog takmičenja za najbolju Hemingvejevu imitaciju, što je u stvari običan izgovor za sedam dana neprestanog pijančenja koje pada negde baš oko mog rođendana, sredinom jula svake godine.

Daleko od svetala vesele ulice Duval i duboko u tihoj noći, meni su ipak nekako bliže srcu dve oronule kule, istočni i zapadni Martelo, koje baš kao i ona dablinska, dom Džojsovog Odiseja Stivena Dedaluša, krase te dve strane ovog ostrvca ne više od devedesetak milja od obala Kube.

Stavljam masku i uskačem u tirkizni okean nekih desetak kilometara od južne obale Key Westa. Čitava duga raznoraznih žutih, crvenih, zelenih, ponovo ljubičastih, braon, plavih, šarenih, providnih, malih i onih malo većih riba smenjuje ti se pred očima, same ili u jatima plivajući oko korala. Odjednom u celoj toj tihoj harmoniji boja, pred samim nosem i, nekako niotkuda, nađem se oči u oči s jednom srebrnosjajnom oklopljenom grdosijom pretećeg pogleda i oštrih sitnih zuba. Barakuda! Gledamo se tako neko vreme odmeravajući jedno drugo i s velikom dozom međusobnog poštovanja – objektivnom posmatraču, siguran sam, ova silna ribetina više je delovala kao da žvaće žvaku dok posmatra još jednog šašavog šarenog kupaca, dok su se meni oči razrogačile i srce gotovo prestalo da kuca. Odjednom se ovaj napasnik, isto tako iznenada kao što se i pojavio, potpuno nezainteresovano okrete na stranu, nemarno zavesla repom nekoliko puta i izgubi u zelenkastom plavetnilu koralnog grebena.

Dok cedim limun preko ostriga za šankom bara Sirova školjka i jednu već bogato začinjenu renom polako podižem iznad usta, spreman da je onako ljigavu pustim da sklizne niz grlo, osećam kako me sve udara u glavu. Sunce, vetar, barakuda, jedrenjak s kojeg sam upravo sišao i one prelepe meduze i ajkule koje znaš da su tu, a opet, drago ti je da ih ne vidiš.

Moj odmor se polako završava i, svestan toga, sledeća čaša vina nosi me još dalje, do jedne propuštene revolucije, Baske na Krku i male vez(h)e na obali, bivšeg doma, i onda na drugu stranu, do jednog drugog života protkanim snom o nekim još daljim zemljama i životu negde duboko u Africi i Indoneziji, jednog pajaca s čuperkom, još nenapisanih knjiga, đacima sa kojima se zajedno smeješ…

I shvatiš da baš uživaš.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Komentar

Pregled nedelje

Hoće li Vučić pomilovati Dodika

Može li Vučić nešto da učini za Dodika? Naravno. Može da ga pomiluje. Ali ne u pravnom smislu, već u onom ljudskom – po kosi i obrazu

Filip Švarm

Komentar

Građanski sukobi

Srbija srlja u građanske sukobe na jesen kada se oni koji su otišli na odmor vrate orni i poletni da se više ne povlače pred golom silom koja brani bezakonje

Andrej Ivanji
Tužilac za organizovani kriminal

Komentar

Tužilačka predstava ili udarac u kičmu korumpiranog režima

Ako je ovo još jedan Vučićev igrokaz neće se dogoditi ništa. Ukoliko je delovanje Tužilaštva za organizovani kriminal zaista primena zakona, onda su hapšenja zbog korupcije u slučaju pada nadstrešnice udarac u kičmu režima koji počiva na bezakonju

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1804-1805
Poslednje izdanje

Kultura sećanja: 30 godina od pada Krajine

Moj poslednji dan u Kninu Pretplati se
Kultura sećanja (2): Poreklo i priključenija

Krajina i sudbine

Vlada Srbije

Sto dana neuspeha, terora i iživljavanja

Kultura sećanja: “Galeb”

Buran život čuvenog broda

Intervju: Svetislav Basara, pisac

“Postojanje je gubljenje vremena”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure