img
Loader
Beograd, 27°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Apsolvent

14. avgust 2002, 16:23 Tamara Skrozza
Copied

Zvanično, apsolvent je osoba koja je na fakultetu odslušala sva predavanja, odradila sve predviđene vežbe, koja svakog meseca položi poneki zaostali ispit i koja već uveliko priprema diplomski rad. U praksi, međutim, osoba koja odgovara ovom opisu najčešće nema ni vremena ni prilike da se predstavlja kao apsolvent, dok je pravi Apsolvent (u ovom slučaju s velikim A) u stvari osoba koja, uprkos tome što je odslušala sva predavanja i odradila većinu vežbi, godinama nije položila nijedan ispit i koja o diplomskom i ne razmišlja. Jer, Apsolvent je istovremeno: 1. osoba koja odavno više nema interesa, želje, mogućnosti ili vremena da radi bilo šta u vezi s naukom koju je onomad toliko volela, 2. osoba koja je na pragu ili na početku tridesetih, pa joj je neprijatno da se po fakultetskim aulama viđa sa studentima za skoro celu deceniju mlađim od nje, 3. osoba koja najčešće radi posao svojih snova, te nema ni razloga da razmišlja o diplomi i 4. osoba koju okolina toliko kritikuje zbog apsolventskog statusa da veći deo njenog slobodnog vremena prolazi u borbi za odbranu sopstvenog dostojanstva umesto u biblioteci.

Priča obično počne krajnje idilično. Uvertira po pravilu pripadne tetki ili ujni kojoj nezavršena osnovna škola nije prepreka da shvati dublji smisao fakultetskog obrazovanja: „Najvažnije je da ti imaš svoj hleb i svoj posao. Sve ostalo nema veze“, objašnjava ona, dok večno zabrinuta baka nastavlja s upozorenjem da ni u učenju ne treba preterivati jer je „ona Mara, jadnica, dobar đak bila, na kraju poludela od učenja, pa obolela u glavu i na kraju i umrla“. Roditelji, prva komšinica i kompletna rodbina takođe ne štede reči, ubeđeni da će od njihovog čeda jednog dana sigurno „postati neko“. U početku, čini se da su očekivanja opravdana. Čedo vredno uči, ne manjka ni desetki, uslovi padaju „godinu-za-godinu“, diploma se već nazire. Međutim, dok zaista dobra deca odsede još i to malo što je preostalo, junak(inja) ove priče tu negde pred kraj najčešće izgubi strpljenje i počne da se bavi nečim za šta nikad pre nije pokazao interes i što nema ama baš nikakve veze s fakultetom.

Godine lagano prolaze, ali tolerancija postoji još izvesno vreme jer „siroto dete treba malo da se odmori“. Tek odmoreno, dete još ima status studenta „koji samo što nije“… A onda, jednog dana, desi se da pred svom rodbinom, već pomenuta tetka ili ujna kao usput ispriča priču o „Peri koji studira već osam godina“. Prisutni kao po komandi zaćute, brižna majka prekorno pogleda, još brižniji tata hitno mora u toalet, komšinica iz pristojnosti ćuti. (Jedino bi baka možda rekla nešto što bi izvuklo stvar, ali je umrla još dok je čedo „završavalo četvrtu“.) Pitanje sad već visi u vazduhu, ko li će ga izgovoriti? „A misliš li ti uopšte da završiš?“, upita konačno tetka ne čekajući odgovor.

Uostalom, vajni student, još nenaviknut, verovatno ne bi ništa ni odgovorio. Pitanja taktike i strategije još nisu ni razmotrena, odbrambeni mehanizmi još su nerazvijeni, a jedino što postoji jeste stid – od svih i svega.

Upravo tog dana, student postaje Apsolvent. Od tog momenta svako porodično okupljanje biće front, svaki kontakt s bližnjima prilika za pokazivanje dugo skrivanih oružja, svaka rečenica potencijalna opasnost na koju treba adekvatno reagovati da stvari ne bi postale još gore. Kroz koju godinu, kad to konačno shvati i kad posle niza neprijatnih razgovora postane iskusan borac za odbranu sopstvene časti, Apsolvent će imati odgovor ne samo na tetkino pitanje već na sve zamislive primedbe/konstatacije/savete. Prvo sveto pravilo svih apsolvenata jeste: ne stideti se ničega. Za Apsolventa je pre svega bitno da bude uveren da nije „potpuni promašaj“, „nesposobnjaković“, „lenština“ i sve ono što će mu usput uputiti čak i oni najrođeniji. Ukoliko se dogodi da za trenutak ipak i sam poveruje u to što čuje, red je da se priseti da su isti ti koji ga javno ili iza leđa časte biranim epitetima i sami negde promašili, za nešto bili nesposobni ili lenji. (U slučaju da ni to ne pomogne, Apsolvent se ne predaje, već odlazi u toalet ili na neko skriveno mesto i kao mantru ponavlja: „Ti ipak nešto vrediš“, „Završićeš ti jednog dana i pokazati im svima“.) Kad savlada ovu osnovnu tehniku, Apsolventu će ostatak borbe biti prava pesma, jer sve što mu preostaje da uradi jeste priprema rečenica kojima će nastupiti pred tetkama i inim zabrinutim okruženjem. Pošto izbor rečenica zavisi isključivo od trenutne inspiracije i maštovitosti i pošto je Apsolvent osoba koja je imala vremena da „proživi“ i nauči koješta, njegovi (njeni) nastupi vrlo brzo će pokazati da je reč o osobi veštoj u improvizaciji, po potrebi ciničnoj, a po nuždi bezobraznoj. Samouveren, rečit i neosetljiv na uvrede, posle samo nekoliko uspešnih verbalnih obračuna Apsolvent će među bližnjima steći status nedodirljivog, nedokučivog i „bolje ga/je ništa ne pitajte“ građanina. Kako to zaista izgleda?

Zabrinuta majka: „Kad umrem, zaklinjem te da mi na grob doneseš diplomu.“

A(psolvent): „Gde da ti je donesem ako budeš kremirana?“

Iznevereni otac: „Položi vozački. Da dobiješ bar neku diplomu.“

A: „Nisu me primili u auto-školu. Nemam fakultet.“

Brižna tetka: „Pa, završi to već jednom.“

A: „Trebalo bi do kraja godine. Još samo ne znam koje.“

Komšinica: „Završi li ti?“

A: „Ne još. Ali, nisam se ni udala/oženio i, sve u svemu, mislim da sam potpuni promašaj.“

Diplomirana drugarica: „Učiš li nešto?“

A: „Da kuvam.“

Navedeni primeri ovde su samo radi ilustracije jer je, u zavisnosti od okolnosti, moguće biti još bezobrazniji ili pak nešto blaži. Svaki Apsolvent je, naime, priča za sebe i svaki se sreće s raznim formama kritike, saveta ili pretnji. Svaki ih pri tom doživljava različito, različito reaguje na njih i svaki smatra da je baš njegov način borbe najuspešniji. Ono što im je zajedničko jeste da će jednog dana, sasvim sigurno, svi otići na taj fakultet, položiti preostale ispite i konačno diplomirati. Ili makar položiti vozački.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure