img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Oporezivanje bogatih

Imaju li milioneri domovinu

09. јануар 2013, 23:36 Milan Milošević
INVESTITOR I FILANTROP: Milijarder Voren Bafet prima Orden slobode od predsednika SAD Baraka Obame / foto: reuters
Copied

Zemlje zahvaćene krizom pune budžet povećanjem poreza. Slučaj Depardje u Francuskoj i Bafetov zakon u Sjedinjenim Američkim Državama i da li će bogati ipak da plate cenu krize kazino kapitalizma

Da, to je u suštini klasni rat, piše nobelovac Pol Krugman u „Njujork tajmsu“ o pogađanju demokrata i republikanaca oko povećanja poreskih stopa za bogate u SAD. Dve američke partije se zapravo rvu oko toga kakvo će biti američko društvo u budućnosti. Demokrate nastoje da očuvaju nasleđe Nju dila – socijalnu sigurnost, odnosno manje ili veće garancije za osnovnu zdravstvenu zaštitu. Republikanci sve to žele da ponište, kako bi porezi za bogate, ali i za srednju klasu, bili drastično smanjeni. Demokrate su na početku godine ostvarile ono što je Barak Obama nagoveštavao u predsedničkoj kampanji, ali je pitanje da li je to Pirova pobeda u kojoj je scena nameštena za njihov veći poraz u konfrontacijama koje slede već u narednim nedeljama, piše Krugman.

Odluka da stopa poreza za najbogatije bude povećana sa 35 na 39,6 procenata, u američkom Senatu je usvojena s rezultatom 257:167, što znači da su za nju glasala 172 demokratska senatora, ali i 85 republikanskih. Ta odluka se zove Bafetov zakon, zato što je grupa bogatih ljudi koju je predvodio milijarder Voren Bafet apelovala na administraciju da povisi poreze za najbogatije, što se u Americi nije desilo od sedamdesetih godina prošlog veka. Taj gest milijardera je u štampi nazvan racionalni egoizam – zato što je deo najbogatijih polazio od toga da je bolje da plate veći porez nego da budu optuženi za izazivanje finansijske kataklizme.

Poreska pravila iz Bušove ere koja su išla naruku bogatijima su promenjena u atmosferi u kojoj su svi govorili o opasnosti od fiskalne litice (fiscal cliff, naglo smanjenje poreskih prihoda zato što su istekli poreski bonusi iz Bušove ere). Republikanci, koji su nevoljno pristali na tu promenu, u ovom trenutku imaju malu ucenjivačku moć da bi tu promenu osujetili – pošto demokrate drže Belu kuću i Senat, pa pošto je reforma zdravstvenog sistema već ozakonjena, ne mogu da proguraju novi zakon, kojim bi poništili taj „komunizam“. Oni, međutim, mogu da ograniče nivo američkog zaduživanja, što može da izazove finansijsku krizu.

SOCIOLOŠKA POZADINA: Obama, koji se u Vašington vratio s božićnog odmora na Havajima kako bi parafirao taj „Bafetov zakon“, izjavljuje da o plafonu zaduživanja neće da pregovara. On je već odustao od praga za progresivno oporezivanje koji je ranije postavio na granici od 250.000 dolara godišnjeg prihoda i pristao da se progresivno oporezuju oni koji zarađuju 385.000 dolara (433.000 za bračne parove) i više. Oni koji zarađuju ispod te granice mogu računati na oslobađanja od poreza, ali, prema analizi američkih poreskih vlasti, povećaće se i poresko opterećenje srednje klase.

Socijalno osiguranje u SAD je finansirano porezom na plate do visine od 113.700 dolara godišnje po stopi od 12,4 procenta, s tim što polovinu plaćaju poslodavci, a polovinu zaposleni. Obamina administracija je sa 6,2 na 4,2 procenta smanjila doprinos koji plaćaju zaposleni, što u proseku iznosi oko 1000 dolara godišnje po osobi.

Kad se sve sabere, u 2013. porezi u SAD će ipak biti povećani za 77 odsto obveznika, ali u različitom stepenu: oni koji zarađuju između 40.000 i 50.000 dolara godišnje platiće u 2013. godini 579 dolara više, oni između 50.000 i 75.000 platiće dodatnih 822 dolara poreza. Prosečan radnik platiće 679 dolara poreza više, a pripadnici najvišeg sloja platiće u proseku 73.633 dolara više. Domaćinstva koja zarađuju više od milion dolara godišnje platiće 170.341 dolar više.

Prema podacima američkog Kongresa, bogatstvo deset odsto najbogatijih Amerikanaca iznosi 16,8 biliona dolara, dva biliona više od bogatstva ostalih 90 odsto, a socijalne razlike su veće sada nego 1928. godine pred Veliku depresiju. Na jedan odsto najbogatijih Amerikanaca ide 24 odsto svih zarada. Od Reganovog doba do današnjih dana lični prihod najbogatijih je rastao, a nivo zarada je ostajao isti, ako se uračuna inflacija.

U predizbornom periodu dva pokreta su iskazivala stav dve Amerike – Pokret Okupiraj volstrit je organizovao mnogo manjih ali upornih demonstracija protiv pohlepe, a jedna od parola je bila „Oporezujte bogate“. Na suprotnom polu su bili konzervativni pripadnici pokreta Čajanka koji su tražili smanjenje poreza.

Nosioce transparenta Tax the rich bilo je relativno lako ukloniti iz njujorškog Zukoti parka, ali izborna poruka američkih birača glasi da se oni sa zlatnom kreditnom karticom malo više isprse.

SLUČAJ DEPARDJE: U Francuskoj je ista poreska priča poprimila oblik medijskog spektakla. Administracija socijalističkog predsednika Fransoa Olanda donela je odluku da na dve godine uvede super-porez za bogataše čije zarade prelaze milion evra (1,32 miliona dolara) godišnje. Porez na njihovu zaradu iznosiće 75 odsto, umesto sadašnjih 41 odsto. To je radikalnija mera od onih koje se preduzimaju u drugim evropskim zemljama zahvaćenim krizom (vidi okvir).

Međutim, francuski Ustavni savet je ocenio da je takva fiskalna mera neustavna. Francuski ministar finansija Pjer Moskovici je najavio da će njegova vlada uvažiti primedbe najvišeg ustavnog arbitra koje se odnose na ustavnu jednakost građana, ali da neće odustati od progresivnog oporezivanja.

Medijski je ta tema eksplodirala u slučaju glumca Žerara Depardjea, koji je najpre najavio da se u znak protesta seli u Belgiju, u kojoj se takav porez plaća po stopi od 50 odsto umesto francuskih 75 procenata, a i državljani Belgije imaju neke značajne privilegije u Monaku. Zbog poreza svake godine Francusku napušta između 600 i 800 bogataša.

Depardje je u susretu sa francuskim predsednikom objašnjavao da ne napušta Francusku zbog poreza, od svoje 14 godine platio je 145 miliona evra poreza, već da zemlju napušta zbog atmosfere lova na bogataše i zbog toga što ga štampa valja po blatu. Između ostalog, optuživali su ga da je 2011. urinirao u plastičnu bocu i po itisonu, primoravši Er Fransov avion da se vrati na početnu poziciju, zato što mu stjuardesa nije dozvolila pristup u toalet.

Ruski premijer Dmitrij Medvedev je u odgovoru na jedno šaljivo pitanje novinara o eventualnom prelasku Depardjea u Rusiju rekao krajem prošle godine da to ne treba isključiti. I ruski predsednik Vladimir Putin je o tome pred Novu godinu govorio s odobravanjem, da bi 3. januara potpisao dekret kojim je Žeraru Depardjeu odobreno rusko državljanstvo.

Glumac koga u Francuskoj smatraju naslednikom Žana Gabena otputovao je već 6. januara u Soči, da bi mu u Putinovoj predsedničkoj rezidenciji bio uručen ruski pasoš. Putin i Depardje su večerali u Sočiju i preko prevodioca srdačno razgovarali o filmu Raspućin, u kojem je Depardje igrao naslovnu ulogu. Žerar ne govori ruski, a Putin, koji dobro vlada nemačkim, nije od one prognane klase Rusa koji su čak i posle rata s Napoleonom govorili francuski.

Depardje je u Rusiji 2007. dobio Orden Petra Velikog prvog stepena. Sada je pohvalio rusko rukovodstvo, rusku demokratiju i podsetio da mu je deda bio komunista. Izrazio je želju da živi u rejonu Beli Stolbi, gde se čuva arhiva Gosfilmfonda, a ne u Moskvi koja je za njegov ukus previše megapolis. Ako u Rusiji bude provodio više od 183 dana godišnje, on može koristiti pravo stanovnika na 13 odsto poreza na zaradu, a ako bude boravio kraće, plaćaće 30 odsto.

Jedan komentator u agenciji RIA Novosti piše da slučaj predstavlja čistu politiku i samo politiku, da poslovnog interesa u Rusiji Depardje nema, ako se ne računa nekoliko reklama za banke snimljenih prošle godine, a da je više razloga imao da zatraži državljanstvo Ukrajine, gde navodno ima vinograd.

Posle večere s Putinom, svečanog dočeka uz folklor i blini (pecivo s govedinom i kavijarom) u Saratovu, Depardje je otputovao u Švajcarsku, na svečanost dodele Zlatne lopte koju u Cirihu organizuje FIFA, s crvenim pasošem kojim je mahnuo, što nije beznačajno, jer se Rusija priprema da bude domaćin Fifinog Svetskog kupa 2018.

Francuski „zeleni“ predlažu da Pariz odgovori davanjem statusa počasnog građanina u Rusiji osuđenim pripadnicama pank grupe Pusi rajot.

POTRAŽI DOM SVOJ, ANĐELE: Uobičajeno je da se biznismeni bore za rusko tržište, ali ne i da svoj dom sele sa Zapada na Istok. Obrnuto, mnogo ruskih tajkuna živi na Zapadu: od Borisa Berezovskog, Konstantina Kagalovskog, Aleksandra Lebedeva, pa nadalje. Jedan deo Londona zovu Kremlj na Temzi. Azurnu obalu neki smatraju ruskim govornim područjem.

U vreme Putinove vladavine tuce ruskih oligarha se našlo na meti optužbi za ilegalne aktivnosti, posebno za utaju poreza. Jeljcinovi tajkuni Vladimir Gusinski (MediaMost), Boris Berezovski i drugi napustili su Rusiju da bi izbegli sudski proces. Mihail Hodorkovski (Jukos) uhapšen je 2003. i osuđen na devet godina robije, potom je kazna povećana na 14 godina, a slučaj se ne skida s naslovnih stranica britanske i američke štampe. U zapadnoj štampi je, međutim, preovlađivala teza da je taj Putinov sudski progon tajkuna politički motivisan.

Pre Depardjeovog ruskog finala, američki list „Majami herald“ pisao je da je Depardje napravio grešku ako je Belgiju ili Rusiju odabrao samo zbog nižih poreza – trebalo je, kaže, da se preseli u Meksiko, u kome prema analizi Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj UN-a superbogataši plaćaju najmanje poreze.

Studija OECD-a pokazuje da porez na lične prihode u Latinskoj Americi dostiže 1,5 odsto bruto nacionalnog proizvoda, a devet procenata u industrijalizovanim zemljama kao što su SAD, Nemačka ili Japan.

U studiji „Ekonomske elite, nejednakost i porezi“, koju su 2012. uradili čileanski ekonomisti Andres Solimano i Huan Pablo Himenez, navodi se da najbogatiji čovek na svetu, meksički magnat u oblasti telekomunikacija Karlos Slim, kao i drugi latinomarerički milijarderi, profitira na razorenim poreskim sistemima. U Južnoj Americi poreze radije prikupljaju od korporacija koje prebacuju poresko opterećenje na potrošače nego od najbogatijih pojedinaca. Većina poreza se skuplja na osnovu indirektnih taksi na alkohol, duvan i drugu robu široke potrošnje.

Na pitanje da li bi latinoameričke zemlje trebalo da povećaju poreze za bogate, Solimano odgovara da to ne može da reši problem, jer finansijski moguli jednostavno spakuju kofere i odu u drugu zemlju, kao što je to učinio i suosnivač Fejsbuka Edvardo Severin, kada se odrekao državljanstva SAD i preselio se u Singapur, u kome je, prema nedeljniku „Nejšen“, porez na lične prihode po stopi od 20 odsto među najnižima u Aziji. U Tajlandu takva poreska stopa iznosi 35 odsto.

Marks, Engels i Lenjin su nekada pisali da proleteri nemaju domovinu, ali parola iz 1848. „Proleteri svih zemalja, ujedinite se“ s vremenom se potrošila. Sada nekako ispada da domovinu nemaju milioneri. Veruju poreskim savetnicima da je izreka da se mora jedino umreti i platiti porez samo polovično tačna.

Poreske stope

Sudeći prema analizi američkog nedeljnika „Nejšen“, novi francuski porez na velike lične prihode je među najvišim u Evropi – u Švedskoj su 2012. najviši lični prihodi bili oporezovani po stopi od 56,6 odsto, u Holandiji 52, u Norveškoj 47,8, u Grčkoj samo 45 procenata, mada bogati otuda beže u strahu od krize. Španija je 2011. povećala poreze na lične prihode za dva procenta – na 45 odsto.

Evropski prosek je inače 34,94 odsto, afrički prosek je 27,95, u celoj Severnoj Americi 28,29, ali tamo su velike razlike između SAD i Meksika ili Paname. U Latinskoj Americi je 31,84, u Aziji 34,94, prosek u EU je 37,36; u zemljama OECD-a 40,6, a globalni prosek je 31,91 odsto.

NOVI RUS: Žerar Depardjefoto: ap
Žerar Depardje osuđen za seksualni napad foto: ap
BAUK ZA BOGATE: Predsednik Francuske Fransoa Oland foto: reuters
BAUK ZA BOGATE: Predsednik Francuske Fransoa Oland foto: reuters
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

Nemačka

21.јул 2025. Lili-Mari Hilčer / DW

Kako do penzije mnogo pre penzije

Neki zaposleni pokušavaju da steknu dovoljno, ne bi li prestali da rade i pre penzije, koja u Nemačkoj počinje u 67. godini. Da li je to zaista moguće, i ako jeste – kako, piše Dojče vele

Trgovina narkoticima

21.јул 2025. M. L. J.

Saradnja sa albanskom mafijom i droga u zatvorima: Narko bos Ekvadora izručen Americi

Vođa ekvadorske bande Adolfo Masias Vilamar, poznat pod nadimkom Fito, koji je povezan sa Balkanom, izručen je Sjedinjenim Američkim Državama

Rat

20.јул 2025. S.Ć.

Ubijeno 67 ljudi u severnoj Gazi dok su čekali u redu za hranu

U severnoj Gazi je u subotu ubijeno 67 ljudi dok u čekali u redu za hranu, još šestoro na drugim lokacijama, i još 32 u južnoj Gazi

Porušena džamija u gradu Deir al-Balah

Bliski istok

20.јул 2025. T. S.

Izrael izdao upozorenje o evakuaciji: Ofanziva stiže u centar Gaze

Izrael je izdao upozorenje o evakuaciji centralnog dela Gaze, uprkos strahu porodica izraelskih talaca da se tamo nalaze njihovi rođaci. U međuvremenu, stotine civila čeka pomoć koja ne stiže, dok UN upozoravaju na glad i kolaps zdravstvenog sistema

Autobuska stanica u blizini Američke ambasade u Londonu: Donald Tramp u društvu Džefrija Epstajna

SAD

19.јул 2025. Tomas Lačan / DW

Slučaj Epstajn: Da li je i Tramp zagazio u „močvaru“?

Slučaj Epstajn je simbol „močvare“ i svih teorija zavere o eliti koja „zaista vlada svetom“. Tramp je stekao slavu (i glasove birača) obećanjem da će „tu močvaru da isuši“. Zašto se sada nećka da objavi spise o tome

Komentar

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  
Vidi sve
Vreme 1802
Poslednje izdanje

Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu

Šta sve nismo znali o njima Pretplati se
Politički život i smrt

Pobeđuje onaj ko poslednji ostane na nogama

Nemačka

Predratna zemlja

Požari u Srbiji

Ko da reaguje

Mediji

Kako se svetlo gasi bez alarma

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure