Ubedljiva pobeda advokatskih “nedržavnih” lista još jedanput je potvrdila da je ekonomska nezavisnost temelj svake druge nezavisnosti i da slobodno pravo glasa mogu imati samo pojedinci koji se ne nalaze u stanju ekonomske zavisnosti
...Mirko Ilić
Uoči praznika Svetog Georgija na Pravnom fakultetu u Beogradu održani su izbori za organe Advokatske komore Beograda i predstavnike ove komore u Advokatskoj komori Srbije. Nije bilo moguće izbeći čekanje u redu za glasanje, koje je trajalo do večernjih sati. Izbore je obeležila dvostruko veća izlaznost od uobičajene i ubedljiv plasman dve liste koje su zastupale poziciju nezavisnosti advokature u odnosu na vlast.
Na izbore je izašlo preko 2500 beogradskih advokata. Advokati su među sobom izabrali kolege koje će ih predstavljati i štititi interes i ugled struke u naredne četiri godine. Prve dve liste ukupno su ostvarile dvotrećinsku, tzv. kvalifikovanu većinu, dok je lista koja je prepoznata kao provladina doživela debakl. Ovakav izborni rezultat omogućava dvema pobedničkim listama da u naredne četiri godine donose sve odluke od značaja za advokaturu na nivou prestonice. S druge strane, budući da predstavnici Advokatske komore Beograda zauzimaju oko 40 odsto od ukupnog broja mesta u organima Advokatske komore Srbije, ovo znači da će se krvna slika celokupne srpske advokature izmeniti usled izbornog rezultata najveće komore. Ukratko, odbranjena je Advokatska komora Beograda. Zasad.
LEGITIMITET IZBORA
Šta su između redova pokazali izbori za organe Advokatske komore Beograda i predstavnike ove komore u Advokatskoj komori Srbije?
Na prvom mestu, ubedljiva pobeda “nedržavnih” lista još jedanput je potvrdila da je ekonomska nezavisnost temelj svake druge nezavisnosti i da slobodno pravo glasa mogu imati samo pojedinci koji se ne nalaze u stanju ekonomske zavisnosti. Izbori su pokazali i da podrška nosilaca državne vlasti, stranačka disciplina i organizacione tehnike političke stranke ostaju bez efekta u uslovima velike izlaznosti na izborima. Baš se iz tih razloga demokratija smatra formalnom u uslovima male izlaznosti. Legitimitet izbora zasniva se, između ostalog, na brojnosti. Advokatura je pokazala svoj demokratski kapacitet. Šta je sa ostatkom pravosuđa?
Slučaj je namestio da će i sudstvo i tužilaštvo u narednih mesec, odnosno dva, birati svoje predstavnike u pravosudnim savetima. Tužioci će na izbore za Visoki savet tužilaštva izaći 23. decembra, a sudije za Visoki savet sudstva 28. januara. Još od samog početka procesa kandidature jedna sudija i jedan tužilac izloženi su najstrašnijim napadima od strane politike, tabloida i opskurnih internet portala. Da se razumemo, sudije i tužioci kao javni funkcioneri dužni su da trpe veći stepen kritike od “običnih” građana, ali ta kritika mora imati granice i nikako se ne sme sastojati u širenju lažnih informacija i narušavanju časti sudije i tužioca, ukoliko to nema nikakve veze sa poslom koji obavlja.
KAKO BUDU GLASALI, TAKO ĆE IM BITI
Zašto su pojedini kandidati izloženi medijskom progonu?
Pored pokušaja da se provlačenjem kroz blato ozbiljniji kandidati nateraju da odustanu od kandidature, valja istaći da usled izmena izbornog postupka, predstavnici sudija i tužilaca sada se imaju predstavljati samo u sedištima četiri apelacije (Beograd, Niš, Novi Sad i Kragujevac). To znači da se izmenama propisa išlo na to da veći deo pravosudnog glasačkog tela ne bude u prilici da vidi i čuje svoje kandidate uživo, budući da se pojedini sudovi i tužilaštva nalaze i na 150 kilometara od svojih apelacija. Pre samog kandidata, do potencijalnih birača stizaće dezinformacije o “falsifikatima”, “pripadniku pravosudne mafije”, “autonomašima”, “lopovu”, “izdajniku” i “protuvi”. S druge strane, izvršna vlast i pravosudni kadrovi lojalni režimu (da ne kažemo lojalisti) svoje kandidate predstavljaće kao dostojne predstavnike struke, tužioce koji ne gube slučajeve i sudije besprekorne biografije.
Zašto je vlast zainteresovana da na izborima za pravosudne savete pobede njima odane sudije i tužioci?
Odgovor na to pitanje možemo dobiti ukoliko analiziramo frustraciju koja dolazi od određenih novinara-voditelja na televiziji, kada u programu uživo izveštavaju da pojedine sudije ili tužioci ne postupaju onako kako se od njih očekuje. Pravnički neobrazovani, iščuđavaju se kako to izvršna vlast ne može da bira i razrešava sudije i tužioce, već je to prepušteno “nekakvom” Visokom savetu sudstva i Visokom savetu tužilaštva.
Ustavna konstrukcija pravosudnih saveta i trenutna konstelacija snaga u istim ukazuje na to da će predstojeći izbori zapravo biti izbori na kojima će se srpsko pravosuđe, naročito tužilaštvo, opredeljivati između pravosudnih saveta u kojima će politika imati potpunu dominaciju, saveta u kojima će predstavnici struke imati nekakvo pravo veta ili saveta u kojima će dominirati struka. Poslednja opcija u ovakvim okolnostima deluje malo preambiciozno. Sve u svemu, kako budu tužioci i sudije glasali, tako će im biti.
HOBOTNICA NA SRPSKI NAČIN
Kao da sve ovo nije dovoljno, poslednjih dana se u medijima najavljuje i izmena seta pravosudnih zakona kojima će se, između ostalog, ukinuti tužilaštvo za organizovani kriminal. Zaista, nelogično je da Srbija ima specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal a da nema specijalni sud iste vrste, već samo takvo odeljenje suda u okviru Višeg suda u Beogradu. Ova nedoslednost mogla je biti ispravljena uspostavljanjem specijalnog suda, a ne ukidanjem specijalnog tužilaštva.
Ne tako davno, pre samo dvadeset i nešto godina, najava osnivanja specijalnog tužilaštva za organizvani kriminal ubrzala je pripremu atentata na predsednika Vlade Zorana Đinđića. Od onih koji zakone primenjuju, značaj uvođenja takvog tužilaštva u tom su trenutku bolje shvatali oni “s druge strane zakona”. Možda su zbog toga i bili brži.
Malo više od decenije pre atentata na premijera, na domaćoj državnoj televiji sa velikim je uspehom prikazivana italijanska serija Hobotnica. Simbolika naziva ogleda se u pipcima mafije koji sežu u sve sfere društva, u neuhvatljivosti i neuništivosti, u opasnosti i zagrljaju koji davi i borbi čoveka protiv nemani. Generacije su se identifikovale sa likovima iz serija i filmova o mafiji. Neki su se igrali da su Korleone, neki Korado Katani. Da li je zalud poginuo dobri komesar Katani?
Pošto se predlaže ukidanje specijalnog tužilaštva, da li to to znači da je i poslednja bitka sa organizovanim kriminalom dobijena i da je rat završen? Još jedna pobeda! Kud ćemo više sa tolikim pobedama…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Vreme, njuzmagazin s trećom dimenzijom je tokom svojih prvih 35 godina i svojevrsna javna tribina: preko 400 javnih ličnosti, profesora univerziteta, stručnjaka raznih profila i javnih radnika pisalo je za Vreme iznoseći lične stavove o stanju stvaru i tako dali doprinos ugledu Vremena
Režimski mediji pomno prate kritičke medije – spremni da izvuku svaku rečenicu iz konteksta i objave kako se „blokaderi“ tobože međusobno hvataju za gušu! Da li to neke ljude odvraća od nastupa u medijima?
Kada govorimo o fizičkom bolu, stvari su jasne, pošto u koži ima nervnih završetaka koji reaguju na spoljašnje draži. O onoj drugoj boli – emotivnoj, duševnoj, mentalnoj – teško da razumemo i najosnovnije detalje. Nije nezanimljivo da je Frojd, koji je o svemu imao nešto da kaže, pred kraj karijere priznavao da o njoj zna vrlo malo (mada je za nju smislio zanimljivu reč Seelenschmerz, doslovno “dušobol”), a da se psiholozi ni nakon njega nisu proslavili u ovom polju
Dobro došli u čudesni svet u kome zakona nema ili se primenjuju selektivno, u svet divlje gradnje, evidentne korupcije, slepe, gluve i neme državne uprave i svet oprosta u kojem posle jedne konferencije za štampu Aleksandra Vučića počinje trijumf urbanističkog populizma
Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!