Zbog čega je već dan nakon glasanja Vučić izgledao poput karikature trenera i kapitena Real Madrida u istoj osobi koja euforično slavi pobedu nad FK Mladost Lučani? Kako je na parcijalnim kvaziizborima režim zaklao vola radi kile rebara, a studentska parola “Niko nije umoran” dobila nastavak – “Niko nije poražen”
Što su pokazali parcijalni lokalni kvaziizbori 29. marta? Za početak – Vučićeva pobjeda na nešto manje od četiri posto ukupnih birača nije nikog fascinirala. Izuzetak je možda njegov sin Danilo, koji je u stilu vođe navijača na šipci započinjao skandiranje ocu prilikom javnog obraćanja. Također, moguće je i da je poneki ovisnik o TV “Informeru” nakratko odahnuo.
Ali Vučić nije prevario nikog, bez obzira na to koliko mu okruženje podilazilo. Pametniji ljudi u SNS i te kako znaju da su mršavom taktičkom pobjedom – čuvenih 10:0 – postali strateški gubitnici. U odnosu na prethodne izbore, sada u deset lokalnih sredina imaju dvadeset posto glasova manje – negdje više, negdje manje.
Ako u tim selima i gradićima, potpuno zavisnim od režimskih barona i njihovog sizerena, nije zaustavljen trend opadanja SNS, šta li ih tek čeka u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu, Čačku, Kraljevu, Valjevu, Užicu…? Pogotovo što sam dragi bog zna koliko je miliona evra Vučić stukao u najskupljim lokalnim izborima u istoriji (kako piše kolega Nedim Sejdinović), prekršio zakona i članova Ustava, okupio kriminalno-batinaških grupa, a sve samo da bi zaklao vola radi kile rebara.
Neće se vala najesti ni on ni njegova partija. Zbog toga je već dan nakon glasanja Vučić izgledao poput trenera i kapitena Real Madrida u istoj osobi koja euforično slavi pobjedu nad FK Mladost Lučani.
“MI SMO OVDJE SAMO ZBOG PARA”
Protekli parcijalni izbori su eufemizam za festival bezakonja, osionosti i brutalnosti. Ni u jednoj iole uređenoj zemlji ne bi bila priznata njihova regularnost. Međutim, Vučić ih je vidio kao priliku za demonstraciju lične konsolidacije i podizanja morala SNS. Cilj mu je bio pokolebati studente i pobunjeno društvo, te amortizirati zahtjeve za izvanredne parlamentarne izbore.
Ispalo je suprotno. O kakvoj to konsolidaciji može govoriti režim koji nije sposoban da na normalan način organizira ni lokalne izbore; o kakvom dizanju morala se može govoriti u partiji čiji baroni kupuju glasove građana ili ih otimaju prevarama i ucjenama; kakav to uspjeh slavi šef države i svakog ćacija ponaosob kada je uzurpirao svaki sekund više od devedeset posto medija i upregao u ličnu kampanju čitav režimski aparat? Ali barem jedno je jasno u čitavoj toj halabuci – naprednjaci više nemaju stranačke aktiviste, zamijenili su ih plaćeni batinaši.
Na SNS se od samog početka kao definicija može primijeniti stih KUD Idijota iz istoimene pjesme – “Mi smo ovdje samo zbog para.” Niko im više ništa ne vjeruje, a kamoli da su sposobni riješiti bilo kakav suštinski i strateški problem u zemlji. Nema te partije koja se toliko borila za svoje privilegije i koruptivne interese. U istom kontekstu – ni spremnije da do temelja razori ustavno-pravni poredak zemlje. Promjene možda počinju na lokalu, ali one ključne se završavaju isključivo na nivou visoko centralizirane Srbije.
Kvaziizbori u Kuli, Boru, Aranđelovcu dodatno su povećali nezadovoljstvo režimom i produbili ionako preduboku političku krizu. Upravo je ovim sam Vučić podvukao neophodnost što skorijih izvanrednih parlamentarnih izbora. Svojom opsesijom da baš po svaku cijenu ostvari 10:0 dokazao je i ličnu i nekompaktibilnost svog režima sa elementarnom demokracijom.
Ali čak i uz nasilje, ucjene i kupovinu glasova, Vučić je podbacio. Za sada mu u Kuli – pošto studenti traže ponavljanje izbora na najmanje tri mjesta – većinu daju dva odbornika iz DZVM i jedan iz SRS; u Sevojnu po devet odbornika imaju studenti i koalicija oko SNS-a, pa sve zavisi od jednog odbornika iz “Zdrave Srbije”; u Aranđelovcu studenti imaju mandat manje od naprednjaka i njihovih satelita…
Nema sumnje da bi bilo veoma dobro da je studentima i drugim iz pobunjenog društva pošlo za rukom da promjene vlast u barem nekoliko lokalnih samouprava. No, u okolnostima kakve su vladale prije glasanja i tokom njega, to nikome ne bi pošlo za rukom. Zbog toga možda ima malo žala, ali ne i razočaranja.
NARODNI REVOLT I OTPOR
Javnost je svjesna da Vučićeve “pobjede” ne održavaju većinsko raspoloženje deset samouprava, a još manje čitave zemlje. Kad se usporede milioni evra, gotovo potpuna medijska kontrola i otvorena zloupotreba državnih resursa sa onim čime su raspolagali studenti i pobunjeno društvo, barem je jedna stvar jasna. A to je da su momci i djevojke, skupa sa članovima zborova, sa ono malo novca i drugih sredstava skupljenih od građana nanijeli režimu težak udarac.
Ako to nije pokazatelj narodnog revolta i otpora, onda nije ništa. Studentska parola “Niko nije umoran” sa početka protesta dobila je i nastavak – “Niko nije poražen.”
Parcijalni lokalni kvaziizbori pokazali su da je Vučić definitivno prešao iz zone politike u golu represiju. O tome već svjedoči i najnoviji napad na Filozofski fakultet i Univerzitet u Beogradu (vidi tekst na strani 8).
Gledati Anu Brnabić kako u najodvratnijem Šešeljevom stilu nasrće na Vladana Đokića prilikom sjednice skupštinskog Odbora za obrazovanje tjera svakog normalnog građanina da se lično izvini rektoru što je takva žena na čelu Narodne skupštine. Slušati direktora kriminalizirane policije Dragana Vasiljevića dok uči dekane što im je posao otvara pitanje da li je Srbija iz 2026. postala Njemačka iz 1936.
Jednostavno, režim želi zatrti u klici svaku kritičku i slobodnu misao, a kamoli njeno izražavanje. On ne vidi građane, već podanike – uplašene, jadne i potuljene – kako se stalno osvrću i šapuću dok u pozadini odjekuju Vučićeva obraćanja sa svih ekrana, bat čizama Marka Krička i njegovih ultralojalista, pijano podvriskivanje ćacilendskih pitomaca…
Zemlja je sve dalje od evropskih i civilizacijskih vrijednosti. To je i srž Vučićevog Plana 2035. Poslije 29. marta on je iz fasadne demokracije prešao u otvorenu autokratiju.
Hoće li Vučić i naprednjaci uspjeti u ovom planu? Neće. Pored navedenog, 29. mart je pokazao i još nešto. A to je da i te kako ima onih koji će stati u odbranu Ustava, zakona, ljudskih prava, pravde, poštenja, građanskih sloboda, naroda i države… I iz dana u dan, sve ih je više.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome u Mupu građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? Šta je Dačić na uvijen i naprednjačko-politički-korektan način poručio Vučiću? Zašto u režimskim krugovima vrijedi olovno pravilo da se uz zlato u levoj ruci mora imati pištolj u desnoj? I zbog čega bivši načelnik nije uzrok profesionalnog, moralnog i svakog drugog posrnuća policije, već njegova posljedica
Predsednik Vučić se nalazi u, kako to on kaže, istorijskoj poseti Republici Kini. U režimskim medijima, ova poseta je dobila epske razmere, gotovo kao delo Marka Pola Milion, koje je, kažu, bilo vezano za stub na mostu Rijalto u Veneciji kako bi ga zainteresovani mogli čitati. Putovanje je promovisano kao nastavak poseta svetskih lidera Pekingu, pa je bilo logično da posle Putina i Trampa tamo dođe Vučić, tek malo manje važna politička figura od prethodnika
Vlast angažuje značajne resurse kako bi podstakla sukobe među građanima i produbila ideološke podele unutar opozicije. U takvim okolnostima, posebno je značajno ukloniti prepreke u formiranju zajedničkog fronta, odložiti međuopoziciona sporenja za period nakon oslobođenja i nastojati da se pronađu efikasna rešenja za odlazak vladajuće garniture, uz što manji rizik i štetu po društvo i državu
Mi volimo ideju o srećnim porodicama, u kojima nema velikih problema i sukoba. Pitanje je, međutim, da li takvo nešto uistinu postoji. Na samom početku Starog zaveta, odmah nakon što su izgnani iz raja, Adam i Eva vode ljubav i dobijaju sinove, Kaina i Avelja, ali odnos među braćom završava se, kao što je dobro poznato, ubistvom iz ljubomore. Ovo će kasnije biti tema i mnogih umetničkih remek-dela. Možda bi bilo realističnije reći da su porodice bez ovakve dinamike retke i izrazito srećne
Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane
Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu
U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
