

Podkast
Vremeplov: Godina bez Teofila
Pre godinu dana napustio nas je Teofil Pančić. U znak sećanja na njega, Ivan Milenković čita svoj tekst objavljen na vest da je Teofil preminuo.




U San Francisku pokreće se nova inicijativa. Razvijaju se sistemi koji identifikuju jedinstveno ljudsko biće na način na koji to radi, na primer, naš jedinstveni matični broj građana


U digitalnom svetu najteže je biti čovek. Možete ovo razumeti i krajnje filozofski, imalo bi tu dosta prostora za duboku analizu, ali u ovom slučaju radi se o jednostavnoj činjenici. Čak i pre veštačke inteligencije botovi su se predstavljali kao živi ljudi unoseći pometnju na internetu. Najskuplje je bilo u marketingu, najneprijatnije i najbolnije na sajtovima za upoznavanje.
Sada se na izvoru digitalizacije, u San Francisku, pokreće nova inicijativa. Tehnologija koja nam je omogućila da budemo anonimni i višestruki počinje da nas vraća sebi, Razvijaju se sistemi koji identifikuju jedinstveno ljudsko biće na način na koji to radi, na primer, naš jedinstveni matični broj građana. Samo preciznije.
Startap pod imenom Oruđe za humanost (Tools for humanity), gde je jedan od osnivača Sem Altman, prvi čovek OpenAI, osmislio je platformu World (Svet) koja prikuplja naše biometrijske podatke i omogućava proveru kad god je to potrebno, u okviru sistema svojih korisnika. Da uprostimo. Na šest lokacija u SAD postavili su svoje uređaje na kojima možete da snimite zenicu oka, kao kada aplicirate za ličnu kartu. Taj snimak kreira jedinstvenu anonimnu šifru, takozvani WorldID, koja se unosi u aplikaciju koju ste prethodno instalirali na mobilni telefon. Od tada pa nadalje pomoću tih podataka lično se identifikujete na svim sajtovima koji su prihvatili ovaj vid prepoznavanja, odnosno koji su ušli u sistem World. Prepoznavanje je trenutno, dovoljno je da pogledate u kameru na svom telefonu i upoređivanjem će se potvrditi ili opovrgnuti da je na drugoj strani živ čovek i to baš taj koji se predstavlja.
Identifikacija ove vrste već postoji, naravno. Svaka država prikuplja biometrijske podatke o svojim građanima kada im izdaje dokumenta. Ali države to nisu spremne da dele niti da ulaze u globalne sisteme, tako da ti podaci ostaju nedostupni. U slučaju World-a, korisnik se dobrovoljno prijavljuje računajući na prednosti koje mu identifikacija donosi. A one nisu male.
Kao što je spomenuto na početku, jedan od problema na koji nailaze marketinške kompanije su botovi i veštačka inteligencija. Koliko god dobar test da napravite kako biste utvrdili da li komunicirate sa čovekom ili mašinom, neka mašina će ga rešiti i umesto pravih potrošača analiziraćete botove i dobiti potpuno iskrivljenu sliku o potrebama tržišta. Na osnovu koje onda ulažete ogromna sredstva u neki projekat, sve polažući nade u to istraživanje.
Još gore je sa, takođe spomenutim, sajtovima za upoznavanje gde nailazite na “srodnu dušu”, zapravo bota koji nešto namerava da vam proda ili da vas nekako prevari, mada najveći bol donosi saznanje da ste o nekim svojim intimnim osećanjima komunicirali sa mašinom.
World je u SAD već prihvatilo više od 15 miliona ljudi i taj broj raste. Ali nije manja ni sumnja u kvalitet i bezbednost ove aplikacije. Neki od prvih korisnika kažu da startap nije dao sasvim suvisle odgovore na mnoga pitanja vezana za moguće zloupotrebe podataka. Inače, podaci se iz mašine koja snima vaše oko odmah brišu, vaša jedinstvena šifra ostaje samo u aplikaciji i World tvrdi da se vaši biometrijski podaci, kada ih jednom unesete u aplikaciju, više nigde ne čuvaju. Sama šifra je beznačajna ako se ne upari sa zenicom korisnika.
Ideja je zanimljiva i mogla bi da bude vrlo korisna. Na primer, ako društvene mreže prihvate World, svako ko to doda u svoj profil preuzeće odgovornost za svoje ponašanje. To bi nas koštalo neke slobode da kažemo svašta, ali bi nam omogućilo da uđemo u neke bolje prostore za komunikaciju, što bi moglo da bude izuzetno korisno kada je posao u pitanju. Ili izbori. Sem Altman misli da bi ovaj sistem besprekorno identifikovao birače i omogućio vrlo pošteno glasanje na daljinu. Još samo da dodaju opciju da trepneš ako te neko tera da glasaš suprotno svojoj volji.


Pre godinu dana napustio nas je Teofil Pančić. U znak sećanja na njega, Ivan Milenković čita svoj tekst objavljen na vest da je Teofil preminuo.


Sa naprednjačkog štanda na Konjarniku rokale su Čavoglave, prvi i najveći Tomsonov hit koji počinje ustaškim pozdravom “Za dom spremni”. Šovinisti imponuju jedni drugima


Svet odrasle osobe iskrojen je tako da mu je dosada u srži, samo što se svi pretvaramo da produženje lične karte ima smisla i igra važnu ulogu u bilo čemu. Ako se složimo da nije dosadno tamo gde su neki odrasli uspeli da sačuvaju tragove detinje razigranosti, onda nam mora biti jasno da je to ograničeno na stvaralaštvo, cirkus, poneki Samerhil, ako oni i dalje uopšte postoje, i hobije kojima se neko posvećuje s velikom strašću i bez ikakve ambicije




Eksplozivna naprava bačena na kuću Zdravka Čolića u Beogradu izazvala materijalnu štetu. Policija i tužilaštvo istražuju okolnosti incidenta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve