Reagovanje
Seksizam i cena knjige
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
"Jablani se povijaju..."; "Vreme" br. 871
Kako za pohvale i kritike nikada nije kasno, koristim priliku da na izvjestan način pohvalim tekst gospodina Živkova i njegov prilično uspješan pokušaj da nam prenese svu toplinu i sevdah Safetove pjesme…
Naravno, kao što obično biva, vrijeme će pokazati i na primjeren način vednovati Safetov, prilično značajan, doprinos ukupnom glazbenom stvaralaštvu na prostoru od Neretve do Save, od Drine do Une…
Nema nikakve sumnje da će i taj sud vremena biti izuzetno naklonjen Safetu Isoviću, velikanu bosanske pjesme, čovjeku čiji glas i osebujan način pjevanja ostaviše pečat jednom vremenu u kome su pjevali samo oni koji doista znaju pjevati. Među tim znalcima Safet zauzima sasvim posebno i značajno mjesto i uvjeren sam da će njegova pjesma još dugo „vladati“ muzičkom pozadinom naših sjećanja…
E sad o tvrdnji kako „žitelji Republike Srpske i sad muku muče sa pesmama koje je snimio Safet“; u određenoj „meri“ gospodin Živkov je u pravu, iskustvo nas međutim uči kako su paušalne generalizacije najčešće proizvod određenog stereotipa ili projekcija sopstvenog neznanja i neupućenosti…
Može li se iz činjenice „da je njegov glas bio zabranjen“ izvući zaključak kako i „žitelji Srbije muku muče sa njegovim pesmama“?
Istina je jedna, Safet je naš, on pripada i neizostavan je dio urbanog i bosanskog, oličenje i otjelovljenje sevdaha koji je ispunjavao prostore bosanskih avlija i sokaka, ulica i trgova, tu ne postoje „memorandumi“ koji će pjesmi ograničiti rok trajanja, vrijeme i prostor njenog djelovanja. Pjesma se pjeva il’ se ne pjeva…
U naknadno iščitanim alegorijskim smicalicama skrivenim u međusobnom dijalogu Latifa i Sulje „što pesmi danas daje novo značenje“ prije da je riječ o srpskom defetizmu i kratkovidosti…
Pa naravno da je Sulji žao Banja Luke u istoj onoj mjeri u kojoj Aleksa žali za Mostarom gradom i tu prestaje svaki najmanji povod bilo kakvom trijumfalizmu.
Bez obzira na činjenicu da su neke sevdalinke jače i dublje, emotivnije, neke govore više i jasnije, one su naše, bosanske, i podsvjesno je zapisano da se ne zaborave i ne zaduše, ono što osjećaš kao svoje lako i prepoznaješ…
Kao što napisah, pjesma se pjeva il’ se ne pjeva, a Safetove, rahmetli mu bilo, će se pjevati…
Lajkovac – Festival ženskih tajni poznatih autorki, "Vreme" br. 1430
Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?
Nije Vučić Putin, niti to može biti. Putina se ljudi plaše, a od Vučića im se samo ide u toalet. Da bi postao ozbiljan diktator, čovek mora za to da bude talentovan. I mora imati validniju diplomu od one dobijene od Vojislava Šešelja
Zašto SNS nakon lokalnih izbora liči na firmu koja pravi banket prikrivajući neizbežni bankrot, a Vučić na njenog vlasnika zaduženog do grla kako bi još malo izigravo velikog gazdu
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
